Klimatske promjene

Sigurnost je jedna od najboljih stvari koje imamo u Hrvatskoj. Jeste li ikad razmišljali o tome kako je živjeti negdje gdje ne možete nikoga nazvati kad vam zaprijeti neka opasnost?

Humanitarne organizacije teško mogu djelovati u nesigurnim područjima jer sve što donesu može biti ukradeno i ne dođe do najpotrebitijih. U nesigurnim područjima roditelji ne šalju djecu u školu pa ona ostanu neobrazovana, a to je onda razlog zašto siromaštvo opstaje, što opet vodi u kriminal i nesigurnost. Zato trebamo biti zahvalni našoj policiji kad prevrne svaki kamen ne bi li našla ubojicu. Međunarodne korporacije u siromašnim zemljama obično organiziraju zaštitarsku službu na mikrolokacijama gdje im se nalaze sjedišta ne bi li obitelji zaposlenika živjele sigurno.

Globalnom suradnjom možemo postići mnogo više
od borbe protiv klimatskih promjena

Britanski prirodoslovac David Atten­borough nedavno je na virtualnom sastanku Vijeća sigurnosti UN-a upozorio da su klimatske promjene najveća sigurnosna prijetnja s kojom su se moderni ljudi ikada suočili. To je prijetnja koju ni jedna policija, vojska ili zaštitarska služba neće riješiti. Nema telefonskog broja koji možete nazvati da vas zaštiti od klimatskih promjena.

Te nas prijetnje ne bi trebale dijeliti nego ujedinjavati, bez obzira iz kojeg dijela svijeta dolazimo, jer će kad-tad biti problem svih nas. Jasno je da smo napustili stabilno i sigurno klimatsko razdoblje koje je iznjedrilo naše civilizacije. Bez obzira na to što sada radimo, prekasno je za izbjegavanje klimatskih promjena, a najsiromašniji i najugroženiji – oni s najmanje sigurnosti – najviše će patiti.

Nedavno je i naš proslavljeni stručnjak za javno zdravstvo Igor Rudan govorio da siromaštvo uzrokovano i klimatskim promjenama može utjecati na češće pojavljivanje epidemija jer ljudi kad nemaju što jesti pripremaju za jelo razne vrste životinja koje mogu biti prijenosnici raznih virusnih bolesti. Apel poznatog prirodoslovca treba stoga shvatiti ozbiljno.

Već smo pisali o nelinearnim pojavama u znanosti. Mi bismo voljeli da je koncentracija CO₂ linearno povezana s promjenama pa kad smanjimo koncentraciju da se razmjerno smanji temperatura i problemi koje povećanje temperature donosi. Znanost pak kaže da se, kad temperatura prijeđe neku granicu, mogu osloboditi tolike količine novih stakleničkih plinova (npr. topljenjem leda na polovima) koje bi povratak na staro učinile nemogućim. Znamo da je Venera planet na kojem se dogodio takav prijelaz kritične temperature pa su sada koncentracije CO₂ tako velike da je život tamo nemoguć.

Možda je najvažnija lekcija koju smo naučili u posljednjih dvanaest mjeseci bila da više nismo odvojene nacije, a svakoj se najbolje služi brigom za opće dobro. Mi smo jedinstvena, uistinu globalna vrsta, a njezina sigurnost u konačnici mora proizaći iz zajedničkog djelovanja u interesu svih nas. Globalnom suradnjom možemo postići mnogo više od borbe protiv klimatskih promjena. Možemo stvoriti stabilan, zdrav svijet, u kojem se resursi ravnopravno dijele i u kojem uspijevamo biti u ravnoteži s ostatkom prirodnog svijeta.

U knjizi Faktologija Hans Rosling dijeli ljude po dohotku po danu u četiri skupine. Prva skupina ima do dva dolara dnevno, druga do osam dolara dnevno, treća do trideset i dva dolara dnevno, a četvrta iznad trideset i dva dolara dnevno. Zanimljivo je da je u prvoj i četvrtoj skupini po milijardu ljudi, u drugoj tri milijarde, a u trećoj dvije milijarde. Četvrta skupina ljudi odgovorna je za 75 posto emisije CO₂. Uvijek treba ustrajavati na podacima jer samo tako možemo donijeti kvalitetne odluke.

Znanstvenici su dosta složni u tome da trebamo ograničiti porast globalne temperature za 1,5 stupnjeva do kraja stoljeća. Podaci govore da treba utjecati na bogate ljude ne bi li promijenili svoj način života. Mi kao društvo moramo tražiti nove načine življenja „bogatih“ života koji su neovisni o materijalnom bogatstvu jer ugljični otisak osobe bolje pokazuje njezin prihod nego njezina stajališta o stakleničkim plinovima i klimatskim promjenama. Kako smo naučili nositi maske, možemo naučiti i manje letjeti avionom, dijeliti prijevoz kad je moguće, jesti manje mesa, grijati se i hladiti mnogo efikasnije i ne rasipati pitku vodu. Bogati ljudi mogu odlučiti i u što će investirati novac. Povećanje ulaganja u obnovljive izvore energije i njihovo istraživanje već je smanjilo potražnju za naftom i ugljenom.

S druge strane nisam baš za sijanje straha koje je zagovarao Al Gore. Strah nas često paralizira pa ne sagledavamo mjere na osnovi podataka i ne promišljamo mjere sustavno. Osim toga kad jednom zbog potrebe sijanja straha zanemarimo podatke, to dugoročno potkopava vjerodostojnost. Pretjerivanje, jednom kad se otkrije, dovodi do toga da ljudi potpuno izgube interes za priču.

No budućnost je uvijek do određene mjere nesigurna. Ne bismo trebali odabrati najdramatičnije procjene i prikazati najgori scenarij kao da je neizbježan. Idealno bi bilo da prikažemo srednju prognozu i uz to raspon alternativnih mogućnosti od najbolje do najgore.

Zaključno, problem klimatskih promjena ujedno je i prilika da ozdravljivanjem planeta Zemlje ozdravimo i društvo te zajedno krenemo u bolju budućnost. Možda ćemo morati redefinirati naše ekonomske sustave i ciljeve, ali to može donijeti mnogo dobra svima. U posljednjih godinu dana već smo shvatili da postoje vrijednosti za koje se isplati živjeti, a malo su drukčije od onih prije pandemije.