KAZALIŠTE IZDVAJA

HOW TO WRITE ABOUT THEATRE

U suvremenoj hrvatskoj kazališnoj kritici danas prisutno samo nekoliko ozbiljnih, promišljenih i argumentiranih autora i autorica. A kazalištarcima je nužno to ogledalo u kojemu se mogu ogledati, nužni su im gledatelji sa zadatkom, da citiram jednog od doajena hrvatske kazališne kritike, Anatolija Kudrjavceva. Da s nekoliko ozbiljnih pera u budućnosti ne bismo spali na nijedno, evo nekoliko naslova koji onima koji promišljaju posao kazališnog kritičara/ke ili se time planiraju baviti mogu pomoći.

Izd. Methuen Drama, North Yorkshire, 2015.

Prva knjiga nosi vrlo jednostavan naslov, How To Write About Theatre, a potpisuje ju dugogodišnji novinar i kazališni kritičar (autor Edinburgh Fringe Survival Guidea), Mark Fisher. Poštujući vlastiti podnaslov Priručnik za kritičare, studente i blogere, Fisher je učeći od slavnih kritičara i uzimajući primjere iz čitavog svijeta, napisao upravo to – savršeni priručnik za sve koji žele pisati kazališne kritike. Autor je u korisnoj knjizi pokušao i u velikoj mjeri uspio odgovoriti na pitanja – kako pretočiti kazališnu predstavu u riječi, kako izraziti vlastito mišljenje (naravno ako ga imate) i na koncu, ali ne najmanje važno, kako zabaviti čitatelje.

THE 101 GREATEST PLAYS

Jedan od onih koji savršeno točno odgovara na ta pitanja, zabavljajući čitatelje Guardiana i pišući genijalne kazališne kritike više od pola stoljeća, legendarni je Michael Billington, autor knjige The 101 Greatest Plays. Kod takvih izbora uvijek se postavlja pitanje kako među toliko dobrih kazališnih komada odabrati 101 najbolji. Billington ni sam baš nije posve siguran u odgovor na to pitanje, ali se ipak hrabro upustio u taj posao, predočivši nam svoj izbor.

Izd. Guardian Faber Publishing, London, 2017.

U uvodu knjige reći će da mu je najvažniji kriterij bio da su najbolje drame one koje su odgovarale vremenu u kojem su nastale, a ipak su nastavile živjeti i nakon toga. Ipak, veli kako je pišući knjigu stalno mijenjao popis najboljih, usput otkrivajući nova i nova velika djela. Rezultat Billingtonova truda jest knjiga o dramama na papiru, ali i na sceni. Kao sa svim izborima, možete se i s ovim slagati ili ne, ali će vas zasigurno zaintrigirati.

THE ROUTLEDGE DRAMA ANTHOLOGY

I eto nas kod zadnjeg naslova koji izdvajam, a koji je ponovno izbor, odnosno antologija dramskih tekstova, The Routledge Drama Anthology – od modernizma do suvremenih izvedaba.

Izd. Routledge, London, 2016.

Urednici su antologije Ma­ggie B. Gale, voditeljica Odsjeka drame na Sveučilištu u Manchesteru, te John F. Deeney, glavni predavač na Suvremenim studijima na Sveučilištu Metropolitan u istom gradu. Antologija je jednostavno nezaobilazna za sve koji promišljaju suvremene dramske tekstove, jer uključuje dvadeset i dva cjelovita suvremena dramska teksta, od Zole do Ravenhilla, te kritičke eseje u kojima se promišljaju pravci koji su odredili suvremenu dramu, poput naturalizma i simbolizma do modernih performansa.

Za razliku od Billingtona, koji drame stavlja u diskurs scene, ovdje je predstavljen dijalog suvremene dramske riječi i vodećih teoretičara poput Barthesa, Benjamina i Adorna.