Glazbena večer za premalo ušiju

Varaždinski komorni orkestar (VKO) komorni je gudački sastav koji 2020/21. ostvaruje svoju sada već 27. sezonu sa po pet koncerata u sjajno obnovljenoj Velikoj koncertnoj dvorani HNK-a u Varaždinu.

Ugroza zaraze koja je poremetila planove umjetničkih događanja diljem svijeta pogodila je dakako i VKO. Tako je drugi pretplatnički koncert 27. sezone VKO-a, koji je primarno bio najavljen za 13. prosinca 2020. s namjerom da bude posvećen Danu grada, morao zbog epidemioloških mjera biti otkazan te je nadoknađen u ovoj godini 28. veljače. Uvjetovani smanjeni broj slušatelja, što jednako pogađa sve koncerte i predstave, prednost je dao pretplatnicima ciklusa VKO, a ulaznice su prodavane tek do ograničenog broja. Osim toga, koncert koji je bio najavljen kao koncert varaždinskih autora i izvođača, s prigodnim prosinačkim štihom, morao je biti ponešto izmijenjen. Pa ipak, po programskom sadržaju kao i prema izvođačima, ostao je svečanost varaždinskih glazbenika.

Naime, za dirigentskim je pultom bio Ivan Josip Skender, znani dirigent i uspješni skladatelj (Varaždin, 1981) s radnim mjestom docenta na Odsjeku za dirigiranje, udaraljke i harfu na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a solistice su bile dvije afirmirane i rado viđene sopranistice, majka i kći, Lidija Horvat (Varaždin, 1967) i njezina kći Antonia Dunjko (Varaždin, 1992). Perspektivna mlada sopranistica diplomirala je u razredu svoje majke, redovne profesorice solo pjevanja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, a sada živi u Nizozemskoj, gdje je na magistarskom studiju rane vokalne glazbe na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu i nastupa kao članica operne grupe The Fat Lady u Haarlemu.

Program kako su ga osmislili dirigent i solistice bio je istinska niska glazbenih bisera, jednostavačnih skladbi, od kojih je svaka za sebe posebna poslastica. Koncert je započeo Sinfoniettom za gudače Davora Bobića (Varaždin, 1968) iz 2005. Bobić, redovni profesor u Osijeku i umjetnički ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri, predstavlja se kao skladatelj kojemu svakako ne nedostaje glazbene imaginacije. Je li najplodniji u Hrvatskoj danas? Svakako je činjenica da se javlja uvijek novim i svježim skladateljskim idejama, nagrađivan i rado izvođen. Bobić svojom Sinfoniettom uspostavlja suvremene standarde. Jer, ako je Papandopulova neoklasična Sinfonietta iz 1938. „besprijekoran i savršeno proporcioniran notni zapis, nabijen emocionalnošću“ (Erika Krpan), Bobić je skladao jednostavačno djelo koje ipak prikriva trodijelnost. Uz „frenetičnu ritmički zasićenu fakturu krajnjih dijelova skladbe kao i kroz plohe ležećih tonova polaganog srednjeg dijela“ (Nataša Maričić) i kod današnjeg je skladatelja moguće osluškivati osjećajnost.

 Uz uspješnice poput Dvořákovih Valcera, br. 4 i br. 1, op. 54 i Slavenskog plesa, br. 2, op. 72, na programu je bio Capriccio Garestinensis Anđelka Igreca (Heidelberg, 1968), savršeno osmišljena glazba koja na različite i osobito duhovite, znalački tretirane načine varira temu Ja sem Varaždinec, pa je za Varaždin doista veliki gubitak njegov odlazak u Austriju.

Lidija Horvat srčano je ispjevala Csárdás iz Kálmanove Grofice Marice, Antonia Dunjko superiornim je koloraturama i visinama zasjala u Straussovu valceru Proljetni zvuci, op. 410, a na kraju su glasovno snažne i raspoložene mama i kći nasmijale i razgalile atmosferu Duetom Martine i Georgette iz operete Madame Troubadour Srećka Albinija svađajući se koja će Maksu donijeti kavu.

Sve u svemu, zabavna i umjetnički odlično prezentirana koncertna večer. Velika je šteta da nije održana pred punom dvoranom.