Virtualni muzej hrvatskoga iseljeništva i kulturne prakse naše dijaspore

Hrvatska matica iseljenika (HMI) je ove godine točno na svoj sedamdeseti rođendan, 12. veljače, pokrenula Virtualni muzej hrvatskog iseljeništva, projekt kojim predstavlja dio digitalizirane baštine koju je prikupila u desetljećima djelovanja. U prvom redu riječ je o digitaliziranim brojevima Matice, mjesečnika HMI, koji su izlazili između 1951. i 1961, i svescima Matičina Iseljeničkog kalendara, koji su objavljeni između 1955. i 1960. U sklopu Virtualnog muzeja su i elektroničke inačice Iseljeničkog muzeja, priloga posvećena iseljeničkoj baštini koji je izlazio kao dio časopisa Novi iseljenik između 1936. i 1940. Dio su te virtualne stvarnosti i fascinantne stare fotografije, njih više od pet stotina iz kolekcija pionirskih fotografa naših migranta, prizora sa svečanosti njihovih organizacija te raznih društvenih djelovanja našijenaca – nastalih između kraja devetnaestog i polovice 90-ih godina 20. stoljeća, a našli su se u Matičinu arhivu. Fotografije su digitalizirane u visokoj rezoluciji, što omogućuje njihov poseban doživljaj.

Dom iseljenika – zaštićeno kulturno dobro

Najveći dio građe koju je skupila HMI danas je dio institucija koje su nastale od njezina Povijesnog odjela, koji je pak 1965. postao samostalnom institucijom pod nazivom Zavod za migracije i narodnosti. Zavod se 1984. povezao s Centrom za istraživanje migracija u Centar za istraživanje migracija i narodnosti, postavši od 1987. Institut za migracije i narodnosti. Institut je 1998. HDA predao ukupno 27 fondova i zbiraka povezanih s iseljeništvom. Pri tom preuzimanju iseljenički fondovi nisu nažalost združeni u cjelinu. Srećom, sudbina gradiva pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu – zahvaljujući mlađim arhivistima – često ugleda svjetlo dana na pojedinim dokumentarnim izložbama.

U Matičnu posjedu tek je malen dio sakupljene iseljeničke baštine, manje od deset posto, a od tog malog dijela sada se javnosti predstavlja tek djelić. Virtualni muzej hrvatskog iseljeništva zamišljen je kao stalno otvorena digitalna platforma za prikupljanje baštine hrvatskog iseljeništva i hrvatske manjinske zajednice rasute u dvanaest okolnih država iz europskoga susjedstva. Bit će obnavljana na tjednoj osnovi i zamišljena je kao trajni projekt Hrvatske matice iseljenika. Tim je riječima Virtualni muzej hrvatskog iseljeništva predstavio povjesničar i njegov svojevrsni kustos Marin Knezović. Virtualni muzej hrvatskog iseljeništva dostupan je na ovoj poveznici: iseljenickimuzej.blog.

Podsjetimo, utemeljitelji Matice iseljenika Hrvatske bili su, na osnivačkoj skupštini 12. veljače 1951, istaknuti intelektualci i povratnici iz tuđine na čelu s bečkim medicinarom rođenim u Gradištu pored Županje, liječnikom i kasnijim hrvatskim političarom Zlatanom Sremcem. Padom komunizma u Europi i stvaranjem neovisne i demokratske Republike Hrvatske institucija je preimenovana u Hrvatsku maticu iseljenika (HMI), proširivši suradnju s heterogenim iseljeničkim zajednicama, rasterećena bilo kakva ideološkog koncepta. Od 1990. djeluje na temelju Zakona o Hrvatskoj matici iseljenika (NN, 59/1990), koji je donio Hrvatski sabor, dodavši ustanovi tek 2018. konačnu pravnu poziciju za suradnju s našim građanima u svijetu.

Institucionalnom izgradnjom hrvatske države osnivačka prava HMI u ime RH danas obavlja ključno državno tijelo – Središnji državni ured za Hrvate izvan RH na temelju Zakona o odnosima RH s Hrvatima izvan RH (NN, 124/2011, 16/2012), a u okviru Strategije o suradnji RH s Hrvatima izvan RH (NN, 14/2011). U doba modernih informatičkih tehnologija i izazova suvremene mobilnosti, Matica djeluje kao javna ustanova, koja se sustavno bavi iseljeničkim zajednicama s pet kontinenata i bogatim sadržajima njihovih društvenih, kulturnih, znanstvenih i umjetničkih postignuća, pružajući im stručno verificirane i usustavljene osnove za dalje kreiranje programa i dublje poznavanje reprezentativnih uzoraka nacionalne kulturne i jezične baštine.

U Dom iseljenika, zgradu na lokaciji Trg Stjepana Radića 3 u središtu Zagreba, u kojoj joj je i danas sjedište, Matica, iz Gajeve ulice, useljava 1965. Moderno zdanje sufinancirali su iseljenici iz Amerike, a cijeli kompleks, koji obuhvaća i Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog, ima svojstvo arhitektonskog zaštićenog kulturnoga dobra. Od Matičine zgrade prema Novome Zagrebu i Zračnoj luci Franje Tuđmana znakovito se pruža najljepša gradska Ulica Hrvatske bratske zajednice u znak zahvalnosti glavnoga grada svih Hrvata iseljeništvu za ljubav koju pruža domovini u raznim oblicima.

Ulicu krasi skulptura glasovitog zagrebačkoga gradonačelnika i najpoznatijeg predsjednika Matice iseljenika Hrvatske iz razdoblja Hrvatskoga proljeća, za čijeg je mandata zgrada izgrađena – Većeslava Holjevca. Po svemu sudeći Holjevac je prvi prepoznao potencijale iseljeništva, napisavši nultu znanstvenu knjigu o hrvatskoj dijaspori Hrvati izvan domovine (1967).

Razvoj naraštaja
Matičinih djelatnika

U Holjevčevu timu, uz ostale, djelovali su povjesničari poput Franje Tuđmana, Ivana Čizmića, Ljubomira Antića te filolozi Ante Blaženčić, Ivo Frangeš, novinarka Mirjana Greblo, pisac i antologičar Ivo Smoljan, a poslije filologinja Silvija Letica i drugi. Kulturne, obrazovne, nakladničke, informativne, ekološke, sportske i druge programe Holjevčeve epohe nastavili su razvijati naraštaji vrijednih Matičinih djelatnika – prilagođavajući ih specifičnostima hrvatskih zajednica te interesima pojedinaca koji žive u višekulturnim i višejezičnim domicilnim sredinama od Sjevernog do Južnog pola.

U posljednjih trideset godina od osamostaljenja RH na čelu HMI bili su: Boris Maruna (1990–1992), Vinko Nikolić (1992–1993), Ante Beljo (1993–2000), Boris Maruna (2000–2003), Nikola Jelinčić (2003–2006), Katarina Fuček (2006–2008), Danira Bilić (2008–2009), Katarina Fuček (2010–2011) Marin Knezović (2012–2016), v. d. Ana-Marija Mirjana Piskulić (2016–2017) i od 2017. aktualni ravnatelj profesor Mijo Marić.

Na mjestu urednika časopisa Matica izmijenili su se: Boris Maruna (1990–1991), Nenad Goll (1991–1992), Boris Maruna (1992–1995), Nenad Goll (1995–2002), Tihomir Dujmović (2002–2003), Stjepo Martinović (2003–2004), Nenad Zakarija (2004–2009), Hrvoje Salopek (2009–2018) i Ljerka Galic od 2018. Na mjestu urednika Iseljeničkog kalendara ili poslije Hrvatskog iseljeničkog zbornika izmijenili su se: Boris Maruna (1990–1992), Vinko Nikolić (1992–1993), Boris Maruna (1994), Aleksandar Ravlić (1994–1999) i Vesna Kukavica (od 2000).

Hrvatska matica iseljenika kao moderna ustanova ima više ustrojstvenih jedinica: Odjel za kulturu, Odjel za školstvo, znanost i sport, Odjel za hrvatsku manjinu u europskome susjedstvu, Odjel za informiranje iseljeništva, Odjel za nakladništvo, Odjel za marketing, Odjel za informatičke sustave, Odjel za pravne i opće poslove te Odjel za računovodstvo i financije. Matica ima podružnice u Dubrovniku, Splitu, Puli, Rijeci i Vukovaru, koje su razvile atraktivan kulturni program.

Od tradicionalnih kulturnih i obrazovnih programa te manifestacija koje organizira HMI ističu se Ljetna škola hrvatskog jezika i kulture (od 1980), Mala škola hrvatskog jezika i kulture (od 1993), ekološki i obnoviteljski projekt Eco-Heritage Task Force (od 1993), Ljetna i zimska škola hrvatskog folklora (od 1994), Forum hrvatskih manjina (od 1994), Dani hrvatskog pučkog teatra (od 1995), Dani hrvatskog filma u Orašju (od 1995), Festival klapa iz hrvatskog iseljeništva (od 2006), Prezentacija iseljeničke nakladničke djelatnosti na Interliberu (od 2006), dokumentarne izložbe iseljeničke baštine o Australiji, Novom Zelandu, Čileu, izumitelju Juanu Vučetiću i slikaru Kristijanu Krekoviću i dr. Od 1990-ih HMI u Zagrebu priređuje Tjedne stvaralaštva hrvatske manjine iz dvanaest zemalja Srednje i Jugoistočne Europe. Izložbe suvremenih likovnih umjetnika iz iseljeništva priređuju se u Matičinoj dobro posjećenoj galeriji u Zagrebu, ali i u njezinim područnim uredima u Vukovaru, Dubrovniku, Splitu i Puli. Godišnje HMI realizira šezdesetak projekta, koji su na vremenskoj okomici od sedamdeset godina umrežili oko 4.500 subjekata iz četrdesetak zemalja svijeta.

Nove kulturne prakse dijaspore

Uz tradicionalne Matičine programe, zadnjih nekoliko desetljeća HMI zakoračila je u digitalnu epohu razvivši interaktivni trojezični mrežni portal (matis.hr). Usto, Matica se ponosi prvim Hrvatskim internetskim tečajem HiT1, oplemenivši cjelokupni program informacijsko-komunikacijskim alatima i multimedijskim sadržajima koji iseljeništvu pružaju uzorke suvremenoga nacionalnog stvaralaštva, uključujući češće posjete i turneje građana hrvatskih korijena zavičaju predaka. Dolaze mladi iz svjetskih metropola koje su izrasle uz staze pretprošlostoljetnih smolonosnih, salitrenih i zlatnih groznica s raznih meridijana od Sjeverne i Južne Amerike do Australije, juga Afrike do novozelandskoga otočja, a gdje je tijekom 19. i 20. stoljeća zapravo osiguravan ekonomski prosperitet raseljenim hrvatskim obiteljima.

Hrvatski građani iz dijaspore tradicionalno provode godišnji odmor u Hrvatskoj, uz konzumiranje kulturnog i vjerskog turizma, kojima prednost daje drugi i treći naraštaj naših iseljenika, onaj s visokom naobrazbom i neobičnim izgovorom hrvatskog jezika. Ta je migrantska skupina zapravo već više desetljeća zamijenila ljetovanje kod rodbine radoznalim turama sa svrhom boljeg upoznavanja (tradicijske) kulture, jezika i stila života Hrvatskoga zagorja, Međimurja, Slavonije i Baranje, Istre, Kvarnera, Dalmacije i Jadranskog otočja, gdje su im rođeni preci. Uz poticajan užitak u virtualnoj šetnji muzejom hrvatskog iseljeništva, matičari se najviše raduju ljetnim susretima u zavičaju naših ljudi iz svijeta te druženjima na Matičinim školama jezika, kulture i folklora.