KNJIGA MATIČINA

U više od stoljeća i pol intenzivnoga kulturnog djelovanja Matica hrvatska najdublji je i najdulji trag u svome narodu ostavila brojnim izdanjima vrijednih i značajnih knjiga. Od sama osnutka u njezinu je programu namjera da se pisanom riječju prodre do najširih slojeva, šireći spoznaje o gotovo svim znanstvenim i stručnim područjima, uvećavajući samosvijest o povijesti i suvremenosti, donoseći stvaralačke priloge iz raznih praktičnih disciplina i svih žanrova tzv. lijepe književnosti. Nije bilo i nema javne knjižnice, pa ni bilo koje veće privatne biblioteke, u kojoj temeljan dio ne zauzimaju upravo knjige što ih je izdala Matica hrvatska. Matičini i svjetski klasici, primjerci poučnog i zabavnog štiva, popularni panoramski pregledi (sjetimo se samo naslova kao što su Naše nebo, Slike iz rudstva, Ptice, Novovjeki izumi, Slike iz obćega zemljopisa) nalazili su se na policama mnogih stanova, a domoljubna motivacija znatno je pomagala difuziji i distribuciji.

Slaveći stotinu i sedamdesetu godinu što je protekla od osnivanja iznimno značajne nacionalne institucije, ne zaboravljamo ni na činjenicu da je punih dvadeset godina od toga Matica hrvatska bila zabranjena, stavljena na led i proskribirana, a mnogi njezini članovi, posebno suradnici i urednici, onemogućeni i zatvarani. Ipak, ni u dramatičnom razdoblju (1971–1991) njezina izdavačka funkcija nije sasvim zamrla, nego je kroz uski procjep tzv. Nakladnog zavoda – plodno nastavljena. Štoviše, recepcija je u tom vremenu bila čak posebno dobra, jer su ljudi – mimo bilo kakve pomoći medija i reklame – nabavljali i raspačavali knjige u znak potpore instituciji i programu što su već tradicionalno bili znakom kulturnog razvoja i rasta, pa dakako i narodnog samoodržanja.

Stoga knjiga u izdanju Matice hrvatske ima poseban status, naročit povijesni ugled i određenu reprezentativnu težinu. S malo patetike i arhaične patine invertirat ćemo redoslijed imenice i pridjeva te izgovoriti zvučno da je Knjiga Matičina bila i ostala simbolom hrvatske pismenosti i uljudbe, kako zaokupljenosti vlastitim tekovinama i problemima, tako i naše europske vokacije. A ne možemo pritom ne prisjetiti se glasovite i moćne Krležine sintagme „Riječ – mati čina“, te je parazitski parafrazirati, primjereno prilagoditi u slogan „Knjiga – mati čina“.

Knjiga u izdanju Matice hrvatske ima poseban status, naročit povijesni ugled i određenu reprezentativnu težinu. S malo patetike i arhaične patine invertirat ćemo redoslijed imenice i pridjeva te izgovoriti zvučno da je Knjiga Matičina bila i ostala simbolom hrvatske pismenosti i uljudbe, kako zaokupljenosti vlastitim tekovinama i problemima, tako i naše europske vokacije

Matica hrvatska drži razinu zahtjevnih izdanja

Odosmo predaleko, a svjesni smo kako pisana riječ u našem današnjem vremenu nipošto nema odjeka ni značenja kakvo je imala u ne odveć dalekim epohama. Ta spoznaja nas međutim ne mora i ne smije sasvim blokirati, dapače, smatramo se obvezanim nastaviti na zacrtanim putanjama i – nečitateljskom vremenu uprkos – produžiti sa zalaganjem za vrijednosti u koje vjerujemo i koje će, makar i u ograničenim razmjerima, djelovati na humanističkoj razini i na nužnosti uvećavanja svijesti i senzibiliteta za svijet oko nas, za domete ljudskog duha. Domovinski rat i osiromašenje koje je uslijedilo još su otežali uvjete Matičina izdavačkog djelovanja, a pogotovo umanjili mogućnosti širega prihvaćanja knjige u društvu. Da ni Matičina središnjica ni njezini brojni ogranci nisu skrstili ruke u rezignaciji niti se dali potpuno obeshrabriti nepovoljnim uvjetima, najbolje potvrđuje količina i kakvoća izdanja s Matičinim amblemom. Ostavljajući ovom zgodom po strani impresivnu knjižnu produkciju u regijama, pokušat ćemo ukratko osvijetliti glavne crte nakladničkog programa i realiziranih izdanja u okviru zagrebačke izdavačke centrale. Naravno, ne kanimo nabrajati pojedinačne knjige nego ukazati na smjerove i krugove glavnih zanimanja, pokušavajući dokazati kako i u vrlo teškim prilikama Matica hrvatska drži razinu zahtjevnih izdanja i nužnih priručnika, kako održava funkciju sabiranja vrijednosti i poticanja sinteza i panorama s raznih područja stvaralaštva.

U nedoumici otkuda započeti odlučujem se pozvati na neočekivani uspjeh i veliki javni odjek nimalo lakih epohalnih studija Viktora Žmegača, kojemu – autoritetom doajena i širinom recepcije – možemo također pridružiti djela Radoslava Katičića i Milivoja Solara. Kad smo već na terenu književne teorije i filologije, u Matičinoj novijoj bibliografiji imamo vrijedne radove niza najuglednijih sveučilišnih profesora, poput Pavla Pavličića, Stjepana Damjanovića, Slobodana Prosperova Novaka, za kojima već slijedi plejada mlađih znanstvenika i stručnjaka poput Ranka Matasovića, Mata Kapovića i Viktorije Franić-Tomić, da ne govorimo o pravom prodoru lingvističke praktične publicistike iz pera Nives Opačić. Nije zaboravljen ni prinos kroatistici niza stranih slavista (Reinhard Lauer, Miroslav Kvapil, Istvan Lökos), a jedna je biblioteka posvećena istraživanju djelatnosti hrvatskih emigranata (Boris Maruna, Karlo Mirth, Pavao Tijan).

Reprezentativna edicija Stoljeća hrvatske književnosti

Reprezentativna edicija Stoljeća hrvatske književnosti nastavila je djelovati s novim uredništvom i uvećanim tempom, objavljujući skrupulozno priređene izbore domaćih klasika i iznimno značajnih pisaca (u rasponima od Držića do Mihalića, od Kašića do Jurišića, od bosanskih franjevaca do Gamulina, od Miletića do Vide). Ni veliki prevodilački pothvati nisu zanemareni, a time ni predstavljanje univerzalnih velikana, što u novije vrijeme potvrđuju edicije kompletnog Shakespearea i cjelovitog Michelangelova kanconijera (sve u prijevodu Mate Marasa), kao i divot-izdanje Tassova Oslobođenog Jeruzalema (što ga je kongenijalno prepjevao Mirko Tomasović). A možda je svojevrsna nakladnička kruna izdanje sabranih djela Slobodana Novaka u osam opsežnih svezaka, priređenih kritički i metodično tako da otkrivaju i zanemarene ili zaboravljene aspekte velikoga suvremenog prozaika.

Kulturnoj povijesti (teatrologiji, arheologiji, glazbi) pripada izdanje sabranih djela Petra Selema, a u pripremi je, dijelom već spremna za tisak, i nova kumulativna Hrvatska povijest, planirana u devet svezaka i pisana od niza kompetentnih autora mlađega naraštaja. U nešto ranijoj fazi izdavanja izašle su knjige s odabranim studijama Cvita Fiskovića, Ive Petriciolija, Branka Fučića, Miloša Miloševića, Ane Deanović, Vere Horvat Pintarić, Ane Maletić i drugih. Filozofske studije, posebno marom Damira Barbarića, pokrivaju domaće i inozemne autore relevantnih opusa. U popularnoj Maloj biblioteci nastavljen je niz aktualnim knjigama Mirka Tomasovića, Ante Stamaća, Damira Zorića, a u planu su mnoge druge. Daleko je najpoznatija i najšire prihvaćena biblioteka zvana Parnas, koja se diči obiljem prevedenih kapitalnih djela svjetske književnosti i teorije, a jednako tako solidno priređivanih remek-djela hrvatske književnosti. Izdavanje suvremenoga domaćega pjesništva često je na repu nakladničkih programa i dijeli Pepeljuginu sudbinu. Ipak, u Matičinu novijem programu imamo odabrane stihove Gordane Benić, Igora Zidića i Anke Žagar, a u kolekciji Podzvizd prati se najnovija produkcija pjesnika kao što su Luko Paljetak, Ljerka Schiffler, Borben Vladović i Stijepo Mijović Kočan, a pred samim je je svezak novih pjesama Vesne Krmpotić.

Svjesni smo da svjetlost Gutenbergove galaksije danas teže dopire do čitatelja, zaprečivana maglicom drugih medija i pravim oblacima nesklone medijske pažnje, ali do kojih dopre svakako pridonosi intenzitetu prihvaćanja fenomena i razumijevanja svijeta oko nas. Uloga nakladnika kao što je Matica hrvatska sastoji se u tome da održava mogućnost komunikacije s univerzalnim kreativnim dometima i da odgovori duhovnim potrebama naroda u kojemu djeluje.