Putinova poruka svijetu

Potkraj siječnja održan je tradicionalni Svjetski ekonomski forum. Doduše, Davos mu suprotno dosadašnjoj tradiciji nije bio domaćin, već se održavao na internetu, kao videokonferencija. Bez svjetskih dužnosnika, brojnih državnih delegacija, bogatih, slavnih i ostalih biznismena te golema osiguranja, dugih cijevi i ograda na ulicama švicarskoga gradića. Bez novinara koji se kreću po hodnicima kongresnog centra, restoranima, hotelima i hvataju za rukav zanimljive sugovornike. Tiho i gotovo neopazice. Za to gotovo pobrinuo se Vladimir Putin. Ili točnije mnogi mediji koji su iz njegova snažna govora zapamtili i objavili samo kako nam prijeti kraj civilizacije. Istina, rekao je da bi takav ishod bio rezultat novoga globalnog, „vrućeg“ rata, za koji se usrdno nada da nije moguć, ali to se izgubilo, ili u prijevodu ili u kraćenju ili u uokvirivanju, tj. framingu. Ipak, živimo u doba post-istine, u kojem smo očito dobili i post-novinarstvo.

Izvor kremlin.ru

Takvu novinarstvu cilj nije provjerena i potvrđena činjenica, makar ona bila svima dostupna na YouTubeu, već klik. Mnoštvo njih! A kanadski novinar i znanstvenik Andrey Mir smatra da najviše klikova donose sadržaji koji ljute čitatelje, odnosno proizvode ljutitu publiku. Postiže se to i širenjem straha. Teško da ima većeg straha od prijetnje propašću civilizacije. Baš tako, prijetnjom Putina svijetu nazvali su njegov govor neki novinari i komentatori. Valjda im je zgodno bilo, dobro leglo, dan nakon njegova prvog telefonskog razgovora s novim američkim predsjednikom. A tijekom njega dvojica su se lidera dogovorila da za još pet godina produlje posljednji ugovor o razoružanju Novi START, koji je trebao isteći ovih dana.

Dijalog posljednjih
godina izostaje

U biti je Putin u govoru na Svjetskom ekonomskom forumu rekao malo novoga u odnosu na ono što govori posljednjih godina, upozoravajući svijet na opasnosti u koje ga vodi zahlađivanje i pogoršavanje odnosa između najmoćnijih zemalja svijeta i nedostatak dijaloga među njima. Prvi je put globalnoj publici o tome govorio 2016. u intervjuu Oliveru Stoneu za njegovu dokumentarnu seriju Intervjui s Putinom, kada je rekao da bi treći svjetski rat, zbog nuklearnog oružja koje posjeduje nekoliko zemalja, uništio svijet. Dvije godine poslije tijekom svoje tradicionalne Izravne linije s Vladimirom Putinom, kada uživo u televizijskom prijenosu satima odgovara na pitanja građana, prvi je put rekao kako bi izbijanje Trećeg svjetskog rata moglo imati najpogubniji utjecaj na čovječanstvo i izazvati kraj civilizacije. „Zbog toga što bi treći svjetski rat mogao značiti kraj civilizacije trebalo bi se suzdržati od ekstremnih poteza u međunarodnoj areni, koji su izuzetno opasni za modernu civilizaciju“, izjavio je ruski predsjednik. Dodao je da ne zna kojim će se oružjem voditi treći, ali da bi se četvrti svjetski rat sigurno sveo na ratovanje palicama i kamenjem.

Tada je Putin detaljno objasnio razloge bojazni o izbijanju novoga svjetskog rata. Prijetnja uzajamnog uništenja od početka hladnog rata odvraćala je aktere na međunarodnoj areni da poduzimaju nagle poteze i poticala ih da se međusobno poštuju, baš kao i među vodećim silama uspostavljen strateški paritet. Međutim, najava Donalda Trumpa da će se SAD povući iz Sporazuma o raketama kratkog i srednjeg dometa (INF), po mišljenju njegova tadašnjeg ruskog kolege, pokušaj je da se dokine strateški paritet. Stoga se Moskva trudila objasniti Europi, koju su tim sporazumom 1987. Ronald Reagan i Mihail Gorbačov oslobodili uloge kolateralne žrtve u eventualnom ratnom sukobu dviju velesila, koliko je postojanje tog sporazuma važno da onemogući gađanje ciljeva na njezinu teritoriju. Podsjećala je Europsku Uniju, ali i SAD, kako je i tijekom najvećih hladnoratovskih kriza postojao dijalog, ako ne na najvišim, onda na nižim razinama. Upravo je taj dijalog spriječio razvoj kubanske krize u nuklearni rat, ali posljednjih godina takva dijaloga nema. No EU se oglušila na sve to, i nakon prvotnog suzdržavanja, pa čak i izražavanja zabrinutosti, neobjašnjivo poduprla Washington i pridružila se njegovu bacanju krivnje na Kremlj. I otvorila mogućnost da se na njezinu teritoriju razmjeste američke rakete i Europa ponovno postane meta. A samo dva tjedna nakon te odluke američka vojska objavila je veliki uspjeh – uspješno su testirali nove rakete donedavno zabranjene INF-om. Čak i na lansirnim rampama koje su razmještene na granici Rumunjske s Rusijom, a bit će i u Poljskoj, gdje američka vojska gradi nuklearni štit. Ne, nije tzv. fake news, nije ni teorija zavjere. Istina je, i nikome osim Moskvi nije sporna.

Teze o ruskoj krizi

Slabljenje međunarodnih institucija, povećanje broja regionalnih sukoba i pogoršavanje globalne sigurnosti, koje je procesima koji vode prema novom globalnom ratu nazvao Putin, nisu od jučer. Kao ni demontaža strateškog pariteta, kojoj je Trump samo stavio točku na i. Naime, sve je počelo još 2002. američkim jednostranim povlačenjem iz sporazuma o proturaketnoj obrani (ABM), koji je tadašnji predsjednik George W. Bush objasnio njegovim hladnoratovskim podrijetlom i zastarjelošću. „Sporazum je smetnja našim odgovorima na nove sigurnosne prijetnje“, rekao je, misleći na „osovinu zla“: Sjevernu Koreju, Iran i Irak. Ta je odluka omogućila Washingtonu da gradi nuklearni štit ne iznad Aljaske, kako je u početku najavljivao, nego u Europi. Čak i nakon što je „osovina zla“ praktički nestala svrgavanjem Sadama Huseina i potpisivanjem sporazuma s Iranom o gašenju njegova programa nuklearnog naoružavanja. A u međuvremenu smo se višekratno uvjerili u „opasnost“ sjevernokorejskih raketa. Unatoč tomu Donald Trump je donio odluku o gradnji još jednog nuklearnog štita nad Pacifikom (kao i onu o američkom izlasku iz sporazuma s Iranom), kako bi upravo od njih SAD zaštitile svoje saveznike, Južnu Koreju i Japan. Međutim, oba se štita grade, slučajnosti li, na granicama Rusije.

Glavni odgovor Moskve na američku likvidaciju ABM-a uslijedio je nedavno – u godišnjem obraćanju članovima oba doma parlamenta u ožujku 2018. Vladimir Putin predstavio je nekoliko novih raketa, koje su nadzvučne i neuhvatljive za postojeće nuklearne štitove. Nakon šoka i nevjerice na Zapadu, uslijedilo je nijekanje i omalovažavanje ruske vojne industrije, a isti je recept primijenjen od prošlog kolovoza prema prvom cjepivu na svijetu protiv novog koronavirusa, ruskom Sputniku V. A kada su i obavještajci potvrdili postojanje raketa, Trump je započeo rušenje posljednjeg ugovora o razoružanju Novog START-a, koji su Obama i Putin potpisali 2010. Opet su krenule u optjecaj teze o ruskoj krivnji, a kad su se one ispuhale, na meti se našla Kina, jer njezin nuklearni arsenal nije obuhvaćen sporazumom. Ucjenjivalo se Kremlj da natjera Peking na priključivanje nekakvu novom sporazumu, a takav pritisak kroz njegove zidine ne prolazi.

Snažna poruka svijetu

I nije čudno što je dan nakon što se dogovorio o produžetku tog sporazuma na još pet godina s predsjednikom Bidenom ruski lider poslao snažnu poruku svijetu. Trebao je jedan telefonski poziv preko „crvenih telefona“ i dva dana kontakata između ruskih i američkih stručnjaka da se dogovore. Pritom taj sporazum svakako ne obuhvaća sve zemlje koje imaju nuklearno oružje, a osim Kine to su Velika Britanija, Francuska, Indija, Pakistan i, javna je tajna, Izrael. Da, nisu ga se potpisnici ni pridržavali podjednako, pa trenutno Rusija ima 5.800 nuklearnih bojevih glava, a SAD – 6.375. Da, ne obuhvaća on ni sve balističko naoružanje koje imaju, kako ruske Sarmat, Avangard i Kinžal, ali ni američke „super duper projektile“, kako ih je nazvao donedavni stanovnik Bijele kuće. Za koje doduše dosad nema dokaza da postoje. Ali treba on i Rusiji i SAD-u, prvenstveno da pokažu svijetu da se one ipak brinu za svoje naoružanje, ono koje je prije više od pola stoljeća dovelo njegovo postojanje u opasnost.

Dakako, daleko smo od toga da nam civilizacija nije ugrožena, dug će biti taj put u bezbrižnost. Ali Vladimir Putin svojim govorom dao nam je do znanja kako želi da se krene na taj put i što više problema riješi u iduće četiri godine, dok su on i Joe Biden na vlasti. Da, izmjenama u ruski ustav, koje su građani podržali na referendumu prošlog ljeta, dobio je mogućnost da se ponovno kandidira. No nije to njegov prijedlog i više je puta govorio kako nakon završetka ovog, svog četvrtog, mandata odlazi. Da, ima on u Rusiji i kritičara i protivnika, no njihov su udio i snaga slabi. Nakon zatvaranja Alekseja Navaljnog na najmanje dvije godine i sedam mjeseci, jer ga očekuju i neki drugi sudski procesi, još i slabiji.

Ipak, neće samo sporazumi o kontroli nuklearnog naoružanja ili razoružanju spasiti svijet od kotrljanja u propast. Jedan od razloga zbog kojeg se, po mišljenju ruskog predsjednika, svijet našao na tom putu jest slabljenje međunarodnih institucija, odnosno nepoštivanje međunarodnog prava. Nije ni taj problem od jučer. Prvi klin pod međunarodne institucije stavile su SAD i njihovi saveznici intervencijom u Iraku bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a. Slijedilo je miješanje u situaciju u nizu zemalja nakon „arapskog proljeća“, intervencija u Libiji, opet bez odobrenja UN-a. Zatim i Sirija. Zapadne zemlje više i ne spominju međunarodno pravo, pogotovo u slučaju Rusije, već joj posljednjih godina prigovaraju da se ne pridržava pravila. Kojih, kakvih, čijih, ne preciziraju. Tako je bilo i u slučaju aneksije Krima, gdje se Moskva poziva na presedan koji je napravio Zapad za Kosovo, kada je kršeći međunarodno pravo proglasio njegovu neovisnost, a bez provođenja referenduma. Zatim u slučajevima Skripalj, navodnim primjenama kemijskog naoružanja u Siriji, brojnim sankcijama prema Rusiji (samo za vladavine Trumpa američke su ih vlasti donijele 46!), Sjevernom toku 2...

U trenucima kada se u Europi mijenja odnos prema ruskom cjepivu Sputnik V i postupno se sve više gleda prema njemu kao mogućem spasu od pandemije (inače, Rusija ima još dva cjepiva, od kojih je EpiVacCorona prošla treću fazu istraživanja sa 100-postotnom učinkovitošću), možemo se samo nadati da će Zapad na isti način s vremenom reagirati i na upozorenje Vladimira Putina. I da će samorazorne procese, pokazivanje mišića i ispravljanje država koje su izabrale svoj put na svoju sliku i priliku zaustaviti dijalogom i konstruktivnim promjenama. U suprotnom bi cijepljenje Sputnikom V moglo biti uzaludno.