Pogled u budućnost hrvatske znanosti

Kada je u studenom prošle godine sveučilišni profesor srednje generacije s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Tvrtko Jakovina hrabro izjavio da „nitko u ovoj zemlji nije dobio posao u znanosti, a da prethodno nije znao da će ga dobiti“, bilo mi je jasno da neće uslijediti #MeToo pokret članova hrvatske akademske zajednice, ali sam prepoznao tu petardu kao signal da bi nadolazeća rasprava o strategiji razvoja znanosti u zemlji mogla biti zanimljiva. O tome jesu li očekivanja bila opravdana i je li rasprava o razvoju hrvatske znanstvene politike dosadna pravna procedura, govori ovaj osvrt o Nacrtu Nacionalne razvojne strategije (NRS) RH do 2030.

Rad na NRS-u započeo je u rujnu 2017, a predstavljen je u studenome 2020. Prema riječima ministrice Nataše Tramišak, oko 2300 ljudi bilo je uključeno u njegov razvoj. Dana 12. prosinca 2020. završila je jednomjesečna javna rasprava na mrežnim stranicama eSavjetovanja, nakon čega je uslijedila obrada komentara da bi ju Upravljački odbor za izradu NRS-a prihvatio 13. siječnja 2021. Odbor čini 30 predstavnika ključnih tijela u funkcioniranju države na čelu s premijerom. Idući dan, 14. siječnja, Vlada RH prihvatila je Nacrt NRS-a na svojoj 37. sjednici i uputila ju u Hrvatski sabor, gdje se o njemu raspravljalo 27. siječnja, a usvojen je na sjednici 5. veljače, ne konsenzualno, nego većinom glasova (77 za, 2 suzdržana i 59 protiv).

NRS možemo slobodno predstaviti kao jedan od dvaju ključnih dokumenata suvremenoga demokratskog društva. Prvi takav dokument je Ustav, koji definira temeljne zakone zemlje, a drugi je NRS, koji će to tek učiniti za sve ostale zakone. Svi zakonski akti morat će biti usuglašeni s NRS-om, baš kao što su svi važeći zakoni u obvezi usklađenosti s Ustavom. Za razliku od prethodnih strateških dokumenata u Hrvatskoj, NRS ima dodatno značenje. Naime, osim što je NRS prva sveobuhvatna nacionalna strategija, ovo je prvi put da se nacionalna strategija zakonodavno regulirala s novim Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (NN 123/2017). Prema tom zakonu, upravljanje razvojem postala je zakonska obveza koja, primjerice, uspostavlja Koordinacijsko tijelo da jednom godišnje izvješćuje Vladu i Sabor o napretku provedbe strategije. Također, dok su prethodne znanstvene strategije imale autorski pečat, NRS je, kako je istaknuto u Saboru, strategija Vlade RH. Važna novost te strategije jest i to što se prvi put cjelovita analitička podloga naručila od Svjetske banke i bila plaćena 32,5 milijun kuna (EU je sudjelovala s 85% sredstava). Ime Svjetske banke, koja izrađuje tako važne izvještaje za vlade, izaziva respekt, međutim Svjetska banka još se nije proslavila za tu vrstu posla. Prije Hrvatske, prema njihovu priznanju, Svjetska banka izradila ih je za još tek četiri zemlje: Maleziju, Katar, Kinu i Kazahstan.

Isporučili su 16 analitičkih dokumenata, a na znanost i obrazovanje središnje se odnosi Obrazovanje i vještine, koji je izradilo 18 autora. (Znanost se još rubno spominje i u podlozi Rast, konkurentnost i inovacije).

Osim političke važnosti, NRS je i financijski dokument jer utvrđuje smjernice i prioritete za korištenje sredstava EU-a u sljedećem sedmogodišnjem proračunskom okviru Obzor Europa 2021–2027.

Pregled dosadašnjih nacionalnih strategija o znanosti

Ubrzo nakon rata, potkraj 1997. skupina znanstvenika započela je snažnije istupati za promjenu znanstvene politike, pa je tako pokrenuta Inicijativa za promjenu položaja znanosti u Republici Hrvatskoj. Kako se ističe u dokumentaciji, potporu joj je dalo oko 200 znanstvenika. Na temelju projekta HAZU-a Prilozi za strategiju razvoja Hrvatske, u svibnju 1999. organizirana je konferencija Znanost u Hrvatskoj na pragu trećeg tisućljeća. U sklopu zbornika nalazi se tekst Inicijative na jednoj stranici s datumom 3. veljače 1998. što ističe dva cilja: povećati izdvajanje za znanost i kvalitetnije zakonodavno regulirati i upravljati znanstvenim sustavom. To je izazvalo reakciju tadašnje Vlade, pa je bila naručena prva strategija znanosti s glavnim autorom akademikom Vlatkom Silobrčićem. Većina autora Inicijative bili su ujedno i autori Strategije razvitka znanosti iz 2001. Ona je bila vrlo kritički intonirana prema političkoj vlasti. Među ostalim, jasno su navedeni uzroci nezadovoljavajućega stanja u znanosti: nefunkcionirajući sustav, promašena kadrovska politika imenovanja čelnika znanstvenih institucija prema kriteriju političke afilijacije, a ne stručnosti, pogrešna raspodjela sredstava, narušavanje autonomije sveučilišta, neuspostavljena veza između Vlade, znanstvenika i opće javnosti itd. U međuvremenu je HAZU predstavila i Deklaraciju o znanju (prihvaćena u prosincu 2002, objavljena 2004), u kojoj se ponovno naglasila ozbiljnost situacije: „Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti smatra svojom dužnošću zazvoniti na uzbunu zbog stanja u kojemu je hrvatsko društvo s obzirom na znanje i njegovu primjenu u razvitku, i ukazati na perspektive.“ Radnu skupinu koja je prikupila i oblikovala tekst činile su 22 osobe.

Tekst iz 2001. nije se svidio tadašnjoj vlasti, pa je sastavljena nova radna skupina i naručena druga strategija. Druga po redu strategija objavljena je 2003. pod naslovom Hrvatska u 21. stoljeću – Znanost. U njoj su se i dalje istaknuli nedostaci hrvatske znanosti, ali s bitno ublaženom retorikom: „zabrinjavajuće znanstveno zaostajanje RH za razvijenim zemljama, koje se očituje u skromnoj djelotvornosti znanstvenoga rada, društvenoj marginalizaciji znanosti, nedovoljnim ulaganjima u znanost, nesrazmjerom između proračunskih i izvanproračunskih ulaganja, te neprikladnom strukturom troškova“.

Potreba za trećom strategijom iz 2006. bila je uvjetovana pristupnim pregovorima s EU-om. Naime, hrvatska znanstvena politika morala je biti usklađena s temeljnim dokumentom Europske Unije – Lisabonskom strategijom. Strategija je donesena mjesec dana prije zaključenja prvoga poglavlja u pregovorima s Unijom, i to baš poglavljem za znanost i istraživanje. Budući da se Lisabonska strategija odnosi na razdoblje od jednoga desetljeća (2000–2010), ne čudi što je treća hrvatska strategija obuhvatila upravo razdoblje od donošenja 2006. do kraja okvirnoga programa u 2010. Osobita zanimljivost te strategije jest što je pisana političkim diskursom, načelno i afirmativno. U njoj nije navedena ni jedna slabost ili razlog zašto bi se trebale uvoditi promjene u sustavu znanosti.

Između 2011. i 2013. Hrvatska nije imala strateškoga dokumenta za znanost zbog diskrepancije između europskih desetogodišnjih strateških programa i sedmogodišnjih financijskih okvira prema kojima se strategije moraju usklađivati radi povlačenja sredstava. Tri godine prije početka novoga financijskoga okvira, u studenome 2011, Europska komisija predstavila je financijski okvirni program Obzor2020 u dokumentu Horizon2020 – The Framework Programme for Research and Innovation. Tadašnja je vlada imala dovoljno vremena da se pripremi za 2014. Tako su 2012. predstavljene Smjernice za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije MZOS-a u čijem je radu sudjelovalo 13 autora, a 2014. predstavljena je Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije. Iako ne navodi razdoblje na koje se odnosi, očito je da je napisana na rok od sedam godina do isteka programa Obzor2020. Zanimljivo je istaknuti da je to prva strategija koja je jasno izrekla da su istraživači temeljna vrijednost u znanosti.

Što donosi aktualna strategija?

Aktualna, peta, strategija opisuje znanost na manje od tri stranice (41-43) od 153 unutar strateškoga cilja 1 (Konkurentno i inovativno gospodarstvo), dok je obrazovanje opisano na deset stranica (49-58) u sklopu strateškoga cilja 2 (Obrazovanje i zaposleni ljudi). Već se iz te podjele može uočiti da je znanost u cilju razvoja gospodarstva, a obrazovanje u funkciji zapošljavanja. Analiza diskursa potvrđuje da je središnja tema NRS-a u znanosti komercijalizacija znanstvenoga istraživanja i podizanje „poslovnoga dinamizma“, koje se spominje čak 12 puta, dok se, za usporedbu, veće ulaganje u znanost i pitanje razvoja karijera znanstvenika ističu triput, a reforma znanosti četiri puta.

Sedam je prioriteta provedbe znanstvene i tehnološke politike: (1) reforma znanosti, (2) razvoj istraživačkih kapaciteta s naglaskom na ljudske potencijale u STEM-području, (3) jačanje izvrsnosti i poticanje otvorene znanosti, (4) podrška povezivanju akademskoga i poslovnoga sektora, (5) poticanje inovacija i transfera znanja u poduzetničke poduhvate, (6) podrška područjima informacijsko-komunikacijske tehnologije, umjetne inteligencije i robotike, biotehnologije i zelene tehnologije, te (7) digitalna transformacija u znanosti. Uočljivo je da prioriteti nedovoljno korespondiraju s tekstom znanstvene strategije u kojem bi se trebalo opisati zašto su baš oni izabrani, a ne neki drugi.

NRS i eSavjetovanje

Nacrt prijedloga NRS-a dobio je ukupno 181 komentar od 69 sudionika, a u području znanosti svega 7 komentara. Velika većina institucija s registriranom znanstvenom djelatnošću nije sudjelovala u savjetovanju. Među njima su većina javnih sveučilišta u Hrvatskoj, a osobito je uočljivo da ni jedan javni znanstveni institut u Hrvatskoj nije sudjelovao u stvaranju ključnoga dokumenta. Također, u savjetovanju nije sudjelovala ni jedna hrvatska znanstvena ili znanstvenostručna udruga.

Ni jedan od 7 komentara vezanih uz znanost nije u potpunosti prihvaćen, tri su djelomično prihvaćena, jedan je primljen na znanje, a preostala tri komentara su odbijena. Kronološki poredano po trenutku objave komentara riječ je o sljedećim doprinositeljima: Tomislav Stojanov, Anka Mrak Taritaš, Ured predsjednika, Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnologiju (NVZVOTR), Sveučilište u Zagrebu, Grad Zagreb i Mirta Medanić uime 24 hrvatskih državljana. NVZVOTR imao je najviše komentara, a više se o njima može pročitati u 135. broju Universitasa (siječanj 2021).

Velika većina institucija s registriranom znanstvenom djelatnošću nije se uključila u savjetovanje, osim zagrebačkog ni jedno sveučilište, također ni jedan javni znanstveni institut

Komentirala se potreba uključivanja svemirske znanosti i tehnologije (Medanić i 24 hrvatskih građana), promašenost prioritetnih politika i nedovoljna pozornost na reformu sustava znanosti i vrednovanje znanstvenoistraživačkoga rada (Ured predsjednika) i potreba uvođenja nova tri prioriteta u vezi sa zdravstvom i znanosti (Grad Zagreb). Nadalje, istaknut je problem financiranja znanosti, njezine nedovoljne fokusiranosti u NRS-u i nespominjanje društvenih i humanističkih znanosti (A. Mrak-Taritaš), manjkavost specifikacije poticanja znanosti, potreba za reformom poslovanja vezano za znanost, potreba za boljim određivanjem mjera ulaganja u znanost i obvezom ulaganja države u istraživanje i razvoj (Sveučilište u Zagrebu). O nezadovoljavajućoj kvaliteti NRS-a, izostavljanju akta strateškoga planiranja u vezi sa znanosti, preopćenitim i nekorespondirajućim prioritetima, neuvrštavanju analitičkih dokumenata o stanju znanosti u Hrvatskoj i izostavljanju etike u znanosti pisao je autor ovoga teksta T. Stojanov. Među najuočljivijim komentarima NVZVOTR-a nalazi se izostavljanje društvenih i humanističkih znanosti, potreba za snažnijom brigom za mlade znanstvenike prilikom operacionalizacije NRS-a i isticanje interdisciplinarnosti znanosti. Marijeta Kralj, članica Područnoga znanstvenog vijeća za biomedicinu, dala je svoje očitovanje kao sudionica radne skupine za zdravlje i kvalitetu života. Iznijela je da su bila organizirana samo dva radna sastanka, od čega je jedan bio uvodni i koji su se bili održali prije dvije godine.

Velika većina odgovora tipizirana je i šablonska, pa je relativno teško naći što se odgovara i što je nova informacija.

Usporedba dviju inačica NRS-a, one sa eSavjetovanja i one koju je Vlada prihvatila pokazuje deset intervencija u tekstu, od kojih je osam jezično-formativnih, a dvije sadržajne. Vlada je dakle napravila dvije intervencije u tekst strategije znanosti, i to: 1) isticanje društveno-humanističke znanosti, znanosti od nacionalnoga značaja i veću potporu temeljnim i interdisciplinarnim istraživanjima, i 2) navođenje stabilnoga, redovitoga i povećanoga ulaganja u znanost.

Saborska rasprava

Predstavljanje NRS-a u Hrvatskome saboru 27. siječnja 2021. izazvalo je 39 replika premijeru i 32 zastupnička govora. Svih je trinaest parlamentarnih klubova otvorilo raspravu, a šest ih je dalo završno obraćanje. Među svima njima, znanost je središnje izložena samo od strane jednoga zastupnika (Damir Bakić), a rubno ju je spomenulo još četvero zastupnika (Mrak-Taritaš, Štromar, Glamuzina i Puljak).

Mnogo je općih pitanja bilo postavljeno: strategija kao skup želja, njezino kašnjenje i autorstvo, nedovoljna transparentnost pri izradi, nužnost uključivanja Svjetske banke, previsoka cijena izrade, neuključivanje Hrvatskoga sabora (čitaj: političke oporbe) u izradu desetogodišnje strategije koja nadilazi mandat sadašnje Vlade, izostavljanje ciljeva u vezi s borbom protiv korupcije, nedostupnost hrvatskoga prijevoda na stranicama www.hrvatska2030.hr te upitna metodologija izrade (nepostojanje pokazatelja, aktivnosti, prevelik broj i preopćeniti prioriteti, neusklađenost sa Zakonom o strateškom planiranju, akti strateškoga planiranja završavaju do 2027. itd.). Što se tiče znanosti, pitanja su se odnosila na nerealni cilj od 3% financiranja znanosti u proračunu, izostanak pripadnoga akta strateškoga planiranja, izostavljanje prethodne znanstvene strategije i nejasan prioritet „digitalne transformacije znanosti“.

Vrlo je znakovit jedan odgovor premijera A. Plenkovića zastupniku D. Bakiću. Na pitanje zašto se u NRS nije uključila i prethodna znanstvena strategija, koja se još nalazi objavljena na Vladinim mrežnim stranicama, premijer je odgovorio da se u međuvremenu izradila detaljna analiza stare strategije i da se nije uspjelo „kvantificirati troškove tih ciljeva“. To bi prevedeno značilo da su ciljevi postavljeni starom strategijom bili izvan financijskih mogućnosti. Međutim, ono što je u premijerovu odgovoru sporno jest što se ni iz ove pete znanstvene strategije ne mogu kvantificirati troškovi postavljenih ambicija.

Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora nije se uključio u provođenje rasprave na eSavjetovanju, a nije se ni očitovao o NRS-u, za razliku od šest drugih saborskih odbora.

U očekivanju sektorske strategije o znanosti

Za vrijeme saborske rasprave dva su zastupnika spomenula Dansku kao primjer zemlje u koju bi se trebalo ugledati. Kratko ću iznijeti kako su Danci pristupili znanstvenoj strategiji. Dansko ministarstvo za visoko obrazovanje i znanost pokrenulo je savjetovanje o prioritetima javnih ulaganja. Dokument RESEARCH25 catalogue iz 2018. pokazuje široku uključenost (98) relevantnih dionika u stvaranje prioriteta ulaganja u znanost. Deveteročlano povjerenstvo je 2019. izradilo na 132 stranica postevaluaciju prethodne znanstvene strategije. Na temelju toga danska nacionalna razvojna strategija, Denmark’s National Reform Programme 2019, postavila je samo dva (!) jasno izrečena cilja za znanost: (1) danska znanost mora biti najviše međunarodne kvalitete i (2) istraživači moraju osigurati najveću moguću korist za društvo.

Imajući to na umu u kontekstu izjave T. Jakovine s početka teksta, postavlja se pitanje nije li ipak NRS trebala obratiti veću pozornost na kritike o stvarnom stanju hrvatske znanosti u stvaranju prioriteta. Po mojem mišljenu, istinski problemi koji stoje pred hrvatskom znanstvenom politikom nije uopće pitanje visine ulaganja u znanost i komercijalizacije znanosti, nego pitanje znanstvene etike!

Moguće je da će oni koji traže odgovor na pitanje je li Nacionalna i razvojna strategija RH do 2030. najavila reformu znanosti u kontekstu borbe protiv akademske korupcije i nepotizma ostati razočarani. No dobra je vijest da sektorska strategija za znanost, u kojoj se konkretnije opisuju zadaci, rokovi, pokazatelji i dionici, tek treba biti izrađena i ponovno predstavljena Saboru, pa se ona može smatrati uzvratnom utakmicom. Ako je već analitička podloga suhoparna, zašušurena i bez dodira sa stvarnim životom i dubinskim problemima u sustavu hrvatske znanosti, sektorska strategija to svakako neće moći biti. A da bismo dobili što kvalitetniji ishod, hrvatska akademska zajednica u cjelini mora se probuditi i pripremiti.