Nacionalna razvojna strategija ne smije ostati tek popis lijepih želja

Nedavno mi je kolega matematičar ispričao anegdotu iz svojeg djetinjstva. Bio je jako dobar u školi osim u jednom predmetu, tjelesna i zdravstvena kultura, iz kojega je dobivao lošije ocjene, a jednom čak i jedinicu jer se nije mogao popeti po užetu do vrha. Brižna majka njegovu je ocu, poznatom matematičaru u tom gradu, rekla da nazove ravnatelja osnovne škole i kaže mu da zamoli profesora tjelesnog da ne „gnjavi“ njihova sina. Otac nije bio baš na toj liniji, nego je nazvao prijatelja na Kineziološkom fakultetu i zamolio ga da primi sina na poduku i nauči ga penjanju po užetu. I tako je mali naučio penjanje, ispravio jedinicu i oderao kožu na nogama na satu tjelesnog jer nije tražio poduku iz spuštanja niz uže.

Znanosti je u NRS-u posvećeno svega tri stranice

Zaštitničkim odnosom ne postižemo mnogo osim što možda nema oderane kože. Ljude treba izložiti životu da bi bili sretni što su imali priliku boriti se. U slučaju da postanu odveć zaštićeni lako postanu oni koje nije briga jer im sve pada s neba.

Ovih dana u Saboru je izglasana Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. koja se izrađivala tijekom dvije godine uz sudjelovanje širokog kruga stručnjaka. Donošenjem strategije, Republika Hrvatska imat će sveobuhvatan akt strateškog planiranja kojim dugoročno usmjerava razvoj društva i gospodarstva te će se njezinom provedbom u idućih deset godina osigurati održiv i stabilan razvoj. Kvaliteta životnih uvjeta i jednakih prilika za sve ostvarit će se sinergijskim djelovanjem javnih politika u četiri razvojna smjera i s trinaest strateških ciljeva.

Zvuči odveć dobro, kao petica iz penjanja na uže bez sama penjanja. Naravno, ne treba kritizirati Vladu zato što želi održiv, stabilan razvoj i jednake prilike za sve. Ipak, lako je željeti peticu, ali pitanje je jesmo li spremni oderati malo kože?

U strategiji piše: „Hrvatska će svoj gospodarski rast i razvoj temeljiti na povećanju produktivnosti u javnom i privatnom sektoru, stvaranju i primjeni znanja te poticanju ulaganja, inovacija i novih tehnologija radi ostvarivanja tehnološki dinamičnog i izvozno orijentiranog gospodarstva. Razvoju gospodarstva pridonijet će i djelotvorna javna uprava i pravosuđe, koji će ujedno odgovoriti na očekivanja građana u pogledu kvalitete javnih usluga, jasnije i široj javnosti pristupačnije komunikacije, te izgradnje društva zasnovanog na vladavini prava.“

Nije ništa krivo rečeno, a opet takve su izjave mogle pisati i u nekoj strategiji prije deset godina i mogu stajati u budućoj strategiji za deset godina. Pitanje je kako ostvariti taj popis lijepih želja i je li to moglo biti jeftinije od trideset i dva milijuna kuna koliko je koštalo?

Kad se govori o znanosti, kojoj je posvećeno tri stranice od sto četrdeset, mogu samo reći da je i tu lijep popis želja. Npr. kaže se:  „Znanstveno-istraživački sustav reformirat će se radi dostizanja europskih standarda izvrsnosti u svim znanstvenim disciplinama. Naglasak će biti stavljen na postizanje izvrsnosti u temeljnim znanstvenim istraživanjima ...“

Bilo bi dobro istaknuti na koja temeljna istraživanja se ovdje misli i hoće li se otvarati nove linije istraživanja (npr. grupa znanstvenika u komentarima na strategiju je istaknula potrebu za uključivanje u istraživanje svemira – Hrvatska je jedina zemlja u EU koja nije poslala ni mikrosatelit u svemir). Premaleni smo da bismo baš sve istraživali pa zbog toga postoje strategije. Od hrvatskih znanstvenika treba tražiti da budu na europskoj (svjetskoj) razini, ali dosad su reforme u tom smjeru uvijek propadale zbog većine koja nije na toj razini i koja se ne bi mijenjala. Iz ove strategije ne vidi se kako se to planira promijeniti. To je možda za dokument koji će govoriti o provedbi strategije, ali svejedno treba biti oprezan jer pravosuđe, na primjer, želimo reformirati već trideset godina, a još se na presude i pravdu predugo čeka.

Treba naglasiti da nam je strategija potrebna jer je ona  podloga za povlačenje dvadeset i dvije milijarde eura koje je EU rezervirala za Hrvatsku za oporavak od posljedica krize uzrokovane pandemijom virusa COVID-19. Ona je krovni akt strateškog planiranja, što znači da će strategije nižeg reda kao i operativni planovi koji su temelj za povlačenje sredstava EU trebati biti usklađeni s njom.

Tri stranice za znanost premalo je. Izraelski laburistički vođa, državnik i prvi premijer Izraela Ben Gurion, nije bio obrazovan, ali je stalno primao znanstvenike ne bi li s njima raspravio smjernice razvoja države. Obrazovanje i znanost zato su utkani u državu Izrael, a to se vidi po broju novootvorenih tvrtki.

Na nedavnom webinaru koji je znanstvena izdavačka kuća Elsevier organizirala kako bi s hrvatskim znanstvenicima raspravila istraživačke potencijale hrvatskih znanstvenika kao gost sudjelovao je i profesor John T. Green, koji je radio na Imperial Collegeu u Londonu. Govorio je o tome da političari trebaju stalno sa sveučilištima i institutima raspravljati o smjerovima razvoja zemlje. Pozitivan korak u tom smjeru napravio je ministar Horvat koji je u tijelo koje odlučuje o načinima obnove kuća u potresom pogođenom području uključio dekane četiri fakulteta. Na taj način akademska se zajednica nešto pita i od nje se nešto i traži. Tako se dobiva fokus.

Zaključujemo da je dobro znati da želite imati pet iz penjanja na uže (strategija), ali da je još važnije od toga hoćete li zvati ravnatelja škole ili profesora kineziologa (provedba) i jeste li spremni za to oderati malo kože (odbaciti nebitno)?