KNJIŽEVNOST IZDVAJA

 Nagrada Fric dodijeljena Marku Greguru

Marko Gregur dobitnik je ovogodišnje književne nagrade Fric, za najbolju knjigu neprevedene fikcijske proze u Hrvatskoj.

Marko Gregur (snimio M. Cvjetko)

Naslovnica nagrađenog romana

Riječ je o romansiranoj biografiji ­Vošicki, koja prati život češkog doseljenika Vinka Vošickog od dolaska u Koprivnicu 1909. pa sve do njegove smrti 1957. Vinko Vošicki bio je novinar i nakladnik koji je od 1923. počeo objavljivati djela znamenitih književnika poput Miroslava Krleže ili Augusta Cesarca, ali i Karla Maya. Imao je i vlastitu tiskaru, a u svojoj nakladi objavio je stotinu knjiga. Objavljivao je i časopis Književna republika. Sve mu to nije bilo od koristi u doba NDH, pa ni u doba Jugoslavije.

Kad tijela postanu tijelo

Sljedeća knjiga govori o književnosti i pisanju na drukčiji način. Tragedija koja se dogodila njezinu autoru postaje poticaj za autobiografski roman. U svakom trenutku još smo živi švedskoga pisca Toma Malmquista (preveo Mišo Grundler, Hena Com, 2020) jest intimna ispovijed o životu i smrti, bez autocenzure ili uljepšavanja činjenica. Sam autor, ujedno glavni lik romana, brzim ritmom ispisuje rečenicu za rečenicom dok mu se partnerica Karin, u visokom stadiju trudnoće, na intenzivnoj njezi bori s akutnom mijeloičnom leukemijom.

Hena Com, Zagreb, 2020.

Ona, nažalost, premine, no njihova kći preživi. U sljedećim dijelovima romana vraćamo se u prošlost, prateći nježan, pa i književan odnos ljubavnog para, a potom ponovno u sadašnjost, gdje se autor bori s dvostrukim tugovanjem – za već preminulom Karin te za smrtno bolesnim ocem. Malmquist kroz minijaturne razgovore u kojima se replike nadovezuju jedna na drugu pa ponekad nismo sigurni kojem liku izgovorena rečenica pripada precizno ocrtava suživot koji, čak i kad Karin više nema, i dalje postoji. Roman je to o ljubavi u kojoj tijela partnera doista postaju jedinstveno tijelo – tijekom života koji je stvorio nov život i unutar truleži smrti koja ne može spriječiti duh da i dalje čezne.

Pjesme kao struja različitih svijesti

Kao što su kod Malmquista dijalozi zgusnuti u samo tkivo teksta, tako, pak, nagrađivana engleska pjesnikinja Carol Ann Duffy prohodnim poetskim izričajem stvara pretežno narativnu poeziju isječaka replika i misli. Gramatika svjetla – nove izabrane pjesme (preveo Tomislav Kuzmanović, VBZ, 2020) jest opsežno izdanje kojim se djelo pjesnikinje prvi put predstavlja hrvatskoj publici.

Izd. VBZ, Zagreb, 2020.

Izbor pjesama pokriva prva dva desetljeća autoričina stvaralaštva, a uključuje i niz, prvi put sabranih, pjesama pisanih za različite prigode. U ovoj se poeziji različiti likovi, za koje i nemamo potrebu točno znati tko su, izražavaju izravnim i neizravnim govorom. Ponekad je riječ o samoj autorici, a ponekad nju opsjedaju drugi – bilo osobe, bilo različite personifikacije neživoga, i potom autorica i taj drugi ili drugo ulaze u svijest čitatelja te i mi postajemo oni, misli nam se miješaju sa stihovima. Poezija je to puna traumi, ženskosti, feminizma, pravde i nepravde, obiteljskog i ratnog nasilja, ljubavi i različitih kultura, dopire do nas poput nekog džezerskog spoja različitih fragmenata te odjekuje u čitatelju još dugo, jer i on je jedan od njezinih glasova.