Je Veux u godini opasnog življenja

Početkom ove godine objavljena je vijest da je svečanost dodjele 63. nagrade Grammy, predviđene za 31. siječnja,  odgođena zbog širenja pandemije koronavirusa u Los Angelesu. Organizatori su ceremoniju pomaknuli na nedjelju, 14. ožujka, kad bismo napokon mogli doznati kakva je, prema odluci tamošnjeg žirija, krvna slika glazbene 2020.

Dakako, burna prošla godina, čije se posljedice prelijevaju i u ovu, tekuću, čitavu su kulturnu mapu, ne samo glazbenu, preokrenuli naglavačke i izmijenili joj pravila: dodjela Oscara, Zlatnog globusa, festivalska događanja, obljetničke i druge koncertne turneje…  sve se odgađa i pomiče u očekivanju boljih vremena.

Srećom, u kontekstu ne tako lošeg stanja u Hrvatskoj, organizatori nezavisne glazbene nagrade Rock&Off pronašli su, doduše modificiran, način da se (zasad) kratka tradicija održi na životu, pa makar i u radikalno izmijenjenim uvjetima. Poput prethodna dva, treće izdanje održalo se u zagrebačkoj Tvornici kulture, i to 4. veljače u pandemijskim uvjetima, u online-formatu uz izravan prijenos na raznim portalima i YouTubeu. 

Naslovnica nagrađenog albuma

Ponovimo staru istinu: bez dobre srednje struje nema ni intrigantna, zanimljiva undergrounda. Nagrada Rock&Off nastoji postići komunikaciju između te dvije prividne krajnosti koje bi se, u idealnim uvjetima, trebale međusobno poticati i nadopunjavati.

Iako je intencija, uz ostalo, i poticanje manje vidljivih i komercijalnih pojava i imena na svim krajevima žanrovskog glazbenog spektra,  itekako se vodi računa o činjenici da nije sve počelo jučer. Tako nagrada ­Rock&Off za životno djelo sada zasluženo, makar postumno, odlazi dvojici pionira domaće rock-kritike – Darku Glavanu i Draženu Vrdoljaku, koji su nas ostavili prerano, u naponu snage: Vrdoljak u svibnju 2008, a Glavan u srpnju iduće godine.

Naoružani vrhunskim intelektom, upornošću i ambicijom, analitičkim duhom te dubinskim poznavanjem mehanizama popularne kulture i svega što je zahvaćao pojam rock, Glavan i Vrdoljak od konca 60-ih ispisivali su ključne hrvatske tekstove o svjetskoj glazbi i njezinim fenomenima, ništa slabije (ili manje lucidno) od njihovih kolega iz New Yorka, Detroita i Londona. Razbijali su predrasude, javno polemizirali s neistomišljenicima  i – poput britanskih i američkih suvremenika u rasponu od Nicka Kenta, Charlesa Shaara Murraya i Greila Marcusa – definirali drukčije standarde glazbenoj i pop-kulturnoj esejistici. U tekstovima su bili iskreni i nemilosrdni. Poznata je, primjerice, Darkova nesklonost Azri, skupini koja je s vremenom stekla status svete krave domaćeg rocka. Starim prijateljima Darku i Draženu putovi su se još jednom ukrstili u sklopu zajedničkog angažmana u jednom tjedniku, no dotad su svoju prekretničku rock-kritičarsku ulogu već temeljito obavili. Uz neke sredovječne iznimke, ne bi se baš moglo zaključiti da se današnja domaća glazbena kritika previše oslanja na njihov način rada (osobito Draženov), no vremena se, jasna stvar, mijenjaju.

A nova vremena simbolizira i golemi žiri Rock&Offa koji je – sastavljen od osamdesetak novinara – u trećem izdanju odlučio obilno nagraditi darovitu i svestranu Željku Veverec. Osvojila je četiri nagrade i dominirala ovogodišnjim Rock&Offom. Pjevačica sastava Mangroove pod pseudonimom Je Veux odvojila se od matične postave i potkraj 2020. potpisala solo album I Glow, pri čemu valja napomenuti da  je njezino novo ime igra riječi koja s jedne strane označava njezine inicijale, Ž.V., ali i poruku na francuskom, „ja želim“. Nema dvojbe, želje su joj se ispunile. Osvojila je sve važno što se moglo osvojiti – pobijedila je u kategoriji Velikog praska (starinski sročeno: za „novu nadu“), te u rubrikama Pop&Off i „pjesma godine“ (Lovable). No možda najugledniju nagradu odnijela je u kategoriji albuma godine, u kojoj su joj konkurenciju činili Alejuandro Buendija, Mark Mrakovčić, Rundek & Ekipa i Valentino Bošković.

U čemu je njezina tajna? Snimljen pod producentskom paskom kreativnog i životnog partnera Tonija Starešinića, I Glow razotkriva najjači adut Je Veux – artikuliran, fluidan, raskošan vokal – koji je domišljato i prirodno utkan u glazbenu teksturu, svojevrsnu fuziju supermodernoga soula, plesne elektronike, neodiska i hip hopa. Pjesma Dance to Forget znakovita je i strastvena posveta njezinim herojima, od Michaela Jacksona do Stevieja Wondera i Jamesa Browna. U cjelini, I Glow se, pojašnjava autorica, može iščitavati kao „dnevnik svega o čemu sam razmišljala, što sam željela, živjela, sanjala i s čime sam se borila“. Višestruki trijumf na ovogodišnjoj dodjeli nagrade Rock&Off  vjerojatno je iznenadio i nju samu – i visoko postavio ljestvicu u bliskoj budućnosti.

Čini se da na području jazza svestrani Toni Starešinić i njegovi Chui pobjeđuju već po navici, vjerojatno zato što je riječ o projektu koji jazz zahvaća tek rubno. Njihova glazba definicija je modernog eklekticizma. Prošlogodišnja slava Nikole J.R. Augusta Vranića prelila se i u novi ciklus. Odnio je pobjedu u kategoriji rock-glazbe, ali nije se pojavio na dodjeli; štoviše, nagradu je velikodušno prepustio Marku Mrakovčiću, svojem suradniku, producentu, ali i kantautoru koji je napokon našao vremena i za vlastiti prvijenac Breeding Black Sheep. Tko god očekuje produkcijsko savršenstvo, razočarat će se; u svojim solidnim indie-rock-pjesmama Mrakovčić inteligentno primjenjuje stiliziranu lo-fi-estetiku, koja će privući ljubitelje američkog undergrounda 90-ih. Nije čudno da kao uzore navodi Stevea Albinija i Ricka Rubina.

Kao što znamo, svjetskom popularnom glazbom ne dominira rock and roll nego hip-hop i različite podvrste elektromutacija. U tom smislu Saša Antić, odnosno Alejuandro Buendija (u kategoriji Rap&Off), odnosno Pocket Palma (Electro&Off) imaju razloga za zadovoljstvo, premda je prvi, kao iskusni član koji je najvažnije radove dao u postavi TBF-a, već duboko u srednjim godinama.

Prošlogodišnju pandemijsku muku, koja je glazbu i glazbenu industriju bacila na koljena, najslikovitije dočarava odluka organizatora da u kategoriji najboljega koncertnog izvođača uopće ne izabere pobjednika. Zauzvrat, nagrađeni su svi: ABOP, Damir Urban, Johathan, J.R. August i Porto Morto. Dakako, u kontekstu bitno (ili posve) onemogućenih uvjeta rada, to je simbolička gesta, čin priznanja, ohrabrenja i poticaja da se što lakše premosti razdoblje čije posljedice nažalost još traju. Sumorno doba koje valja što prije zaboraviti i krenuti dalje, ususret bliskijem i ležernijem kontaktu s onima od kojih glazbenici žive. S publikom.