S odlaskom akademika Gorana Filipija ostali smo bez odana kolege i prijatelja, a hrvatsko jezikoslovlje izgubilo je vrhunskoga znalca istarskih idioma

Početkom siječnja iznenada nas je, u svojem domu u Medulinu, napustio istaknuti jezikoslovac, umirovljeni profesor talijanistike na Filozofskom fakultetu u Puli, književnik i pjesnik, akademik Goran Filipi, deset dana prije nego što je navršio 67 godina. Hrvatsku je znanost i kulturu zadužio sustavnim istraživanjima na polju lingvistike, romansko-hrvatskih odnosa i veza, osobito pak proučavanjem jadranskoga pomorskoga nazivlja te jezične slike Istre. Hrvatsko jezikoslovlje, i posebice talijanistika, ostalo je bez vrhunskoga znalca, znalca koji je odgojio naraštaje mlađih lingvista i filologa, a lingvistiku obogatio mnogobrojnim znanstvenim radovima.

Akademik Goran Filipi (1954–2021)

Goran Filipi rodio se u Zadru 1954, ali je odrastao i školovao se u Izoli pa je odmalena bio aktivni govornik kako hrvatskoga tako slovenskoga i talijanskog. Ta mu je izolska sredina omogućila da u svakodnevnoj komunikaciji bez poteškoća prelazi s jednoga jezika na drugi i da više jezika ravnopravno i naizmjence svakodnevno upotrebljava. Talijanski i književnost te engleski jezik diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1979. Na tom novoosnovanom fakultetu (tada u sastavu Sveučilišta u Zagrebu) ukupno ozračje – koje su stvarali osobito tada mlađi lingvisti kao Dalibor Brozović, Žarko Muljačić, Miroslav Kravar – pogodovalo je razvitku moderne lingvistike.

Poslijediplomski studij iz romanske lingvistike završio je na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku (u izvedbi Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) i stekao magisterij 1985, a doktorirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1991. (i magisterij i doktorat pod vodstvom akademika Vojmira Vinje). Od 1985. bio je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Puli, na Katedri za talijanski jezik i književnost, gdje je od mjesta asistenta prošao cijelu karijeru sveučilišnog nastavnika sve do izbora za redovitoga profesora u trajnom zvanju 1998. i umirovljenja 2019. Tijekom karijere obavljao je, među ostalim, i dužnost dekana fakulteta u dvama mandatima. Kao talijanist niz godina predavao je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i gostovao na drugim sveučilištima u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Za redovitoga člana Hrvatske akademije izabran je 2012.

Sustavna lingvistička proučavanja započeo je na brodograđevnom nazivlju istočne obale Jadrana (ponajprije zadarskoga područja) te nazivlju morske faune, a te će ga teme uvijek zanimati. No radeći u Puli i u Istri – razmjerno malom poluotoku s velikim brojem idioma u govornoj uporabi – započeo je, sam ili uz pomoć suradnika, jezične ankete prema jedinstvenom upitniku (kvestionaru) u pojedinim naseljima s govorima određenoga idioma: istriotskima (istroromanskima; Istriotski lingvistički atlas, tiskan 1998), istrorumunjskima (atlas tiskan 2002), istromletačkima (atlas 2012), hrvatskima i slovenskima te jednim crnogorskim (atlas objavljen na mreži 2019). Uz svaki svezak atlasa objavio je i odgovarajuću knjigu s indeksom riječi. Objavio je i Atlas pomorske terminologije istarskih govora (2013). U terenska istraživanja nastojao je što više uključiti i suradnike na fakultetu.

Usporedno s tim zahtjevnim radom na terenu, koji je zahtijevao vrlo pomne metodološke postupke, od izbora pitanja i mjesta za anketu do izbora ispitanika i prezentacije građe u atlasima, Goran Filipi godinama je ustrajno radio na proučavanju jezične građe s terena. Pored mnogobrojnih radova posvećenih pojedinim istarskim (i dalmatinskim) idiomima ili pak pojedinim jezičnim temama, pokrenuo je rad na priređivanju nekoliko rječničkih djela za istarske govore te i sam sudjelovao u njihovu priređivanju i uređivanju (posebno za roverske govore), a za jezičnu znanost u romanistici osobito je važan njegov veliki etimološki rječnik istrorumunjskoga zamišljen (prema tematskim područjima) u deset knjiga, od kojih je do sada izašlo njih šest (Istrorumunjske etimologije, I. 2006, II. 2007, III. 2008, IV. 2009, V. 2011, VI. 2017).

S odlaskom akademika Gorana Filipija ostali smo bez odana kolege i prijatelja, a hrvatsko jezikoslovlje izgubilo je vrhunskoga znalca istarskih idioma, njihova današnjega stanja i povijesnoga razvitka u kulturnom i sociolingvističkom ambijentu Istre, ali će njegovi radovi naraštajima mlađih lingvista ostati pouzdan putokaz u istraživanjima.