Posve novo glazbeno raspoloženje

Prvi koncert riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca u novoj, 2021. godini, izveo je Riječki simfonijski orkestar pod dirigentskim vodstvom maestra Valentina Egela, a kao solist nastupio je njegov otac, 73-godišnji violinist Thomas Goldschmidt. Koncert je imao znakovito ime, upravo za vrijeme u kojem živimo – Prekretnice, iako se naziv vezuje ponajprije za skladatelje i njihova djela koja su se na koncertu izvodila.

 Koncert je započeo uvertirom opere Mislav, op. 246, nastale 1870. Bila je to, nakon Ljubavi i zlobe Vatroslava Lisinskog, druga izvedena hrvatska opera, jer se Porin još nije bio izveo. Mislavom je ravnao sam Zajc, koji je u to vrijeme bio ravnatelj Opere u Zagrebu i skladatelj djela na hrvatska libreta te prvenstveno kazališni skladatelj. Melodija je glavno Zajčevo izražajno sredstvo, što je i bilo vidljivo u nježno oblikovanoj i suptilno izvedenoj uvertiri, u kojoj se istaknuo kultiviranim tonom korpus limenih puhača.

Koncert je imao znakovito ime za vrijeme u kojem živimo – Prekretnice / Snimila Julia Vazniak

Uslijedio je Beethovenov Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 61 iz 1806, njegov jedini koncert za violinu i orkestar. Bio je jedinstven u cijeloj srodnoj literaturi, jer obiluje bogatstvom izvanredno pijevnih i izvornih glazbenih zamisli kao i skladnih odnosa dijelova koji su pisani raznovrsnim ugođajem i raspoloženjem. Solist, violinist Thomas Goldschmidt, bio je tehnički ujednačen, lijepih i čistih visina u melodioznim potezima gudala, no nedostajalo mu je snage u dinamičkom izrazu. Sjajan orkestar pod znalačkim vodstvom mladog maestra Egela pažljivo je i s osjećajem pratio solističke dionice violine, pa je publika oduševljenjem nagradila i orkestar i solista na violini.

 No vrhunac večeri bila je izvedba Prve simfonije u f-molu, op. 10 Dmitrija Šostakoviča, s kojom je doživio veliki uspjeh već 1926, a napisao ju je u vrijeme završetka studija. Glazba je originalna i svježa i publiku nosi u neko posve novo glazbeno raspoloženje, obojeno bujnom orkestracijom i zvučnom temom u ritmu koračnice u prvom stavku. U ritmički i dinamički zahtjevnoj simfoniji Riječki simfonijski orkestar pokazao je zavidnu snagu i umijeće glazbenog izričaja, u kojemu su solo dionice sjajno izvodili violina, violončelo, flauta, oboa, klarinet, fagot, truba, trombon, rog, klavir i udaraljkaši. Bila je to izvedba koja je ispunila svaki kutak gledališta, a razigrani i emotivni maestro Egel zasigurno je glazbenim umijećem vođenja orkestra upotpunio glazbeni užitak koji obećava nove uspješne riječke kazališne izvedbe.