Osamdeset ljeta Ladislava Fidrija

Osijek je grad koji je u najvećoj mjeri participirao u broju najkvalitetnijih i najprominentnijih džezista u Hrvatskoj. A u grupu najistaknutijih osječkih džezista koji su obogatili hrvatsku jazz-scenu pripada svakako trubač, krilničar, aranžer i vokalist Ladislav Laci Fidri, koji je poput brojnih drugih Osječana karijeru zapaženoga jazz-glazbenika potvrdio živeći u Zagrebu, gdje će i završiti glazbenu naobrazbu.

Ladisalv Laci Fidri jedan je od najistaknutijih i najdarovitijih hrvatskih džezista

Ladislav Fidri (1940) već je tijekom temeljne glazbene edukacije, učeći u Osijeku svirati trombon i violinu, imao s nekim od tamošnjih nastavnika određenih problema zbog već tada naglašena afiniteta prema jazz-glazbi, koju je izvodio s nekim malim osječkim sastavima.

Džezističko djelovanje Lacija Fidrija neobično je bogato, premda ne uvijek adekvatno valorizirano.

Nakon prvih burnih dana provedenih u Zagrebu, u koji je stigao 1956. stekavši tada nadimak U Nu, po kojem ga se mnogi i danas sjećaju, Fidri će na trubu prijeći 1963, te u toj ulozi svirati najprije dvije godine u tadašnjem zagrebačkom Varijeteu. Već je tada bio pod zamjetnim stilskim utjecajima američkih trubača hard-bop-jazza, Clifforda Browna, Leeja Morgana i Bluea Mitchella, osnovavši u tom stilu i svoj prvi kvintet, koji je pokušavao svirati u tom stilu. U to je vrijeme s raznim malim sastavima Fidri i stalni gost tada ugledna jazz-festivala na Bledu, ali i big bandova Tomice Simovića i tadašnjeg Plesnog orkestra Radiotelevizije Zagreb pod ravnanjem Miljenka Prohaske, kojem će kao stalni član pristupiti 1962. Poslije će Fidrijeva aktivnost u malim jazz-sastavima postati prepoznatljiva kao i suradnje s najistaknutijim zagrebačkim džezistima.

Nakon jednog od bledskih festivala jazza poznati njemački producent J. E. Berendt pozvao je na snimanje Fidrija kao jednog od sedmorice najboljih festivalskog programa, a Fidri je bio poslije i član trubačkog YU kvinteta Duška Gojkovića, s kojim je snimao u Sarajevu i YU internacionalnog big banda u sklopu međunarodnog jazz-festivala održana u Beogradu. U jednom razdoblju Fidri i kao solist i kao leader svojih malih sastava poseže za pijanistima iz drugih republika nekadašnje države (Relja, Zlatković, Alimanović), a neko je vrijeme i solist međunarodnog sastava Birdland. Nakon raspada Zagrebačkog jazz kvarteta postao je s tenor-saksofonistom Ozrenom Depolom član Zagrebačkog jazz kvinteta, s kojim je između ostalog nastupio na poznatom švicarskom jazz-festivalu u Montreuxu, gdje su ga u svoje improvizirane big bandove uzeli Oliver Nelson i Gerry Mulligan. Vodio je i Jazz Lap Band, koji je redovito svirao u zagrebačkom klubu Lapidarij.

Tijekom bogate jazz-karijere Fidri je svirao s nekim od najpoznatijih glazbenika jazza, tako na jam sessionu s Louisom Armstrongom, Clarkom Terryjem, potom s mnogim stranim gostujućim jazz-solistima u zagrebačkom B. P. Clubu; Salom Nisticom, Zootom Simsom, Erniejem Wilkinsom, Artom Farmerom, Johnom Lewisom te europskim džezistima Erichom Kleinschusterom, Giannijem Bassom, Zbigniewom Namysłovskim i mnogim drugima. Od međunarodnih aktivnosti valja spomenuti i višegodišnje angažmane u njemačkom Ingolstadtu, u kojem je neko vrijeme vodio i Audi Big Band. Fidrijev afinitet prema big bandu bio je evidentan i prije, povremeno je bio na čelu takva korpusa u Zagrebu, predstavivši se više puta i kao nadaren jazz-vokalist, dok će se kao instrumentalist u improvizacijama sve više koristiti nekim rješenjima pentatonike.

I to naravno nije sve, dobitnik je brojnih priznanja, među kojima i nagrade Miroslav Sedak-Benčić DHS-a za skladbu Morning Star. Ladislava Fidrija zbog izvanserijske kvalitete i neobično bogate karijere smatramo jednim od najistaknutijih i najdarovitijih glazbenika hrvatske jazz-scene.