Odlazak vrhunske prevoditeljice

Otišla je i poštovana Truda Stamać, jedna od najistaknutijih hrvatskih književnih prevoditeljica i književnica, antologičarka, diplomatkinja, ugledna članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca, ambasadorica hrvatske kulture, neko vrijeme predsjednica Društva hrvatsko-austrijskoga prijateljstva, dragocjena suradnica Vijenca.

Truda Stamać bila je jedna od najistaknutijih prevoditeljica / Snimila Mira Muhoberac

Rođena 25. svibnja 1942. u Petrovaradinu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1968. komparativnu književnost i germanistiku da bi sve do 1982. radila kao samostalna profesionalna književna prevoditeljica. Tad se zapošljava u Zavodu za kulturu Republike Hrvatske kao savjetnica. Od 1990. u Ministarstvu je kulture Republike Hrvatske na istoj dužnosti i radi kao savjetnica za kulturu Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beču, radeći do umirovljenja u diplomatskoj službi i ponovno u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske.

Zahvaljujući Trudi Stamać hrvatska javnost i čitatelji mogu u prijevodima s njemačkoga čitati austrijske i njemačke književnike i filozofe (neki su od njih i  nobelovci) I. Bachmann, W. Benjamina, Gottfrieda Benna, Thomasa Bernharda, Heinricha Bölla, Hermanna Brocha, G. Būchnera, P. Celana, G. Grassa, H. Hessea, H. Müllera, Novalisa, Rainera Mariju Rilkea, N. Sachs, G. Trakla, P. Waterhousea i brojne druge klasike i suvremenike u vrhunskome prijevodu na hrvatski jezik.

Godine 1985. prevela je i priredila antologije Razgovor o stablima: deset suvremenih njemačkih pjesnika, a 2004. Jezik i svijet: austrijski pjesnici druge polovice dvadesetog stoljeća.  

Godine 1971. intendantica Dubrovačkih ljetnih igara, profesorica Fani Muhoberac, angažirala je tad mlade prevoditeljske početnike Trudu Stamać i Antu Stamaća da prevedu Brechtovu dramu Život Eduarda II, kralja Engleske za premijeru na Lovrjencu, a kazališni je debi mladoga prevoditeljskoga para zabljesnuo jednako kao i po svemu avangardna i antologijska predstava u režiji Georgija Para s vrhunskom glumačkom ekipom na čelu s Izetom Hajdarhodžićem, Milkom Podrug-Kokotović, Božidarom Bobanom. Odskočna dramsko-prevoditeljska daska rezultirala je nizom uspješnih i često izvođenih prijevoda za kazalište tad i bračnoga i prevoditeljskoga para Truda Stamać – Ante Stamać, koji nude antologijski niz i danas živih predstava prema djelima Bertolta Brechta, Friedricha Hölderlina, Friedricha Schillera, Petera Weissa...

Na humanističkim studijima i umjetničkim akademijama prvo smo kao studenti sami s užitkom čitali remek-djelo o igri Homo ludens: o podrijetlu kulture u igri Johana Huizinge iz prevoditeljskoga pera Ante Stamaća i Trude Stamać, kojim smo „zarazili“ i svoje studente. Prevoditeljski talent i stalan rad urodio je i spisateljskim nervom Trude Stamać i senzibilnim, suptilnim pripovijedanjem: objavila je zbirke kratkih priča Kapi 1988. i Adame, gdje si? 2014. te roman Pasji život: godinu dana sa Stašom 2003.

Dobitnica je nagrade Republike Austrije za prijevode djela austrijske književnosti na hrvatski jezik. Za spomenutu antologiju Jezik i svijet – austrijski pjesnici druge polovice XX. stoljeća godine 2005. dobila je Nagradu Iso Velikanović, koju Ministarstvo kulture (danas: i medija) dodjeljuje za najbolja ostvarenja u području prevođenja književnih djela. Godine 2019. dobila je Nagradu Josip Tabak za životno djelo Društva hrvatskih književnih prevodilaca, za predan i vrstan prevoditeljski rad.

U razgovoru za Vijenac (broj 525, 17. travnja 2014) s Trudom Stamać, u povodu nagrade Kiklop koju je 2013. dobila za prijevod knjige Ingeborg Bachmann i Paula Celana Vrijeme srca, u njezinu ugodnom stanu punom biranih knjiga na zagrebačkoj Trešnjevki, u koji se preselila iz stana u središtu Zagreba, rekla mi je da je u kulturi važna samo jedna stvar: „da je nikad ne ostavite“.

Nimfe su napustile zlatne šume.

Pokapa se stranac. Pa počinje sitna kiša.

[...]

Vrt je u večeri. U klaustru uokolo lepršaju šišmiši.

Djeca pazikuće prestaju s igrom i traže zlato neba.

Završni akordi kvarteta. Mlada sljepica drhtureći trči niz drvored,

A kasnije njezina sjena opipava duž zidova

Opkoljena bajkama i starim legendama.

(Ulomak iz pjesme Georga Trakla Psalam. Posvećeno Karlu Krausu. Prevela s njemačkoga Truda Stamać, Vijenac, 539, 30. listopada 2014.)

Mira Muhoberac