LIKOVNU UMJETNOST IZDVAJA

ZANIMLJIVO SPAJANJE

Iako su za vrednovanje bilo koje umjetnice ili umjetnika opusi koji ostaju iza njih važniji od njihova izgleda, karaktera ili možda modnih preferencija, ne samo za širu publiku uvijek je zanimljiva mogućnost spajanja „lika i djela“ poznatih ili manje poznatih artističkih imena. Upravo takav spoj prezentira izložba Portret i djelo. Donacija Nine Vranića, autorice, više kustosice Lade Bošnjak Velagić, koja se od siječnja pa sve do prvog dana proljeća može pogledati u Modernoj galeriji. Nino Vranić bio je dugogodišnji fotograf  Konzervatorskog zavoda, snimao je našu kulturnu baštinu, surađivao na izložbama, katalozima, monografijama pa je više desetljeća snimao i brojne umjetnice i umjetnike u najprirodnijem okruženju, njihovim atelijerima, nerijetko uz dovršene ili novo nastajuće radove.

U atelijerima je i dovoljno svjetla pa se Vranić nije morao služiti umjetnom rasvjetom, a u svom je radnom prostoru snimio i Autoportret, kojim intrigantna izložba i počinje. Prema želji sama fotografa, njegova je obitelj Modernoj galeriji darovala cijeli ciklus Portreti umjetnika 2015, tri godine nakon Vranićeve smrti. U skladu s konceptom i nazivom izložbe, svaku fotografiju prati i po jedan rad snimljenog umjetnika iz fundusa Moderne galerije. Tako posjetitelji mogu, primjerice, uživati u fotoportretu Milene Lah, ali i njezinoj Kompoziciji iz 1962, krupnom kadru lica Miljenka Stančića i njegovoj Čekaonici, profilu Marije Ujević Galetović i njezinu Franzu Kafki, gardu Ive Friščića i Predifikatu IV, zagonetnom Ferdinandu Kulmeru i njegovu Prometeju, i tako još u 43 sparena lika i djela, a sve na užitak kako ljubitelja fotografije, tako i onih koji prednost daju slikarstvu ili kiparstvu... 

OD VRHA KATEDRALE DO KROVA ZBIRKE RICHTER

Tijekom zime može se pogledati niz izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti, a jedna od njih otvorena je i u njegovoj dislociranoj „podružnici“, Zbirci Richter na Vrhovcu. U 13. izdanju ciklusa povremenih izložbi SintArt, Zbirka ugošćuje projekt nazvan Od odozgo do odozdo slovenskog umjetnika Ištvana Išta Huzjana, koji i inače rabi različite strategije i medije – fotografije, crteže, objekte, performanse. Za zagrebački se nastup nadahnuo pothvatom davnog rođaka, zagrebačkog vatrogasca Matije Juričića Katedralca, koji je 1932. na tornju zagrebačke katedrale izveo neobične akrobacije, što mu je omogućilo da ostvari poslovni san i postane vatrogasac.

Plakat izložbe / Izvor MSU

Huzjan je prvo kanio izvesti performans kojim bi oživio Juričićeve „skulpture“ s vrha katedrale, no pojava pandemije te zagrebački potres i poplava promijenili su mu koncept pa je interes okrenuo samoj Zbirci, njezinim djelatnicima i suradnicima te arhitekturi kuće Richterovih. Suradnici Zbirke (umjetnici, zaposlenici, studenti) popeli su se na krov kuće i ondje tjelima oblikovali različite „skulpture“, što je sve snimljeno iz zraka pa su te fotografije postale segment izložbe. Njima je Huzjan pridodao originalne nacrte krovišta kuće, koje je kolažirao novinskim isječcima s prikazom nepoznatih ljudi, koji se također okupljaju na krovovima kuća, no ne iz umjetničkih nego egzistencijalnih pobuda, kako bi se spasili od poplava. Tako su neočekivane okolnosti i nepogode pridonijele neobičnoj izložbi koja na neki način sugerira da se i s razornim silama prirode može sučeliti solidarnošću, zdravim optimizmom i kreativnim odgovorima na entropiju življenja u 21. stoljeću.

TREŠNJEVKA ZA SVA VREMENA

29. siječnja na rasporedu je još jedna Noć muzeja, a jedan od zanimljivijih, ne samo umjetničkih nego i šire društvenih koncepata zamišljenih za tu večer čini mi se izložba Trešnjevka za 10, u galeriji Modulor, smještenoj u Centru za kulturu Trešnjevka.

S jedne izložbe u CEKATE-u / Izvor Cekate

Autori izložbe Saša Martinović Kunović i Luka Mjeda probrat će fotografije iz arhiva galerije, nastale zadnjih desetak godina u okviru raznih fotoradionica ili natječaja u organizaciji CKT-a. Najmnogoljudnija zagrebačka gradska četvrt, Trešnjevka je kvart koji je u samo jedno desetljeće doživio brojne arhitektonske i urbanističke promjene, pa i devastacije, a sve su to marno bilježili mnogi profesionalni i amaterski fotografi. Stoga će zanimljivo biti vidjeti, u živom uvidu u galerijskom prostoru do 20. veljače ili na mreži i Facebook-stranici CKT-a, gdje će se prikazati otvaranje izložbe, kuda je i kako išao razvoj važnog dijela grada, gdje su te promjene davale nove kvalitete života u velegradu te koliko na nekim promašajima možemo naučiti da ih ne ponovimo u desetljećima koja slijede.