FILM IZDVAJA

Nova knjiga Saše Vojković

U kratkom osvrtu na domaće izdavaštvo o filmu tijekom prošle godine treba se svakako prisjetiti kontinuirana nakladničkoga rada Hrvatskoga filmskog saveza. koji je u 17. knjizi biblioteke Rakurs objavio izdanje vrsne filmologinje Saše Vojković Cirkularnost utjecaja: fragmenti filma svijeta.

Izd. HFS, Zagreb, 2020.

Ta je autorica još 2008. obogatila domaću filmologiju knjigom Filmski medij kao (trans)kulturalni spektakl: Hollywood, Europa, Azija, a novim radom to svakako čini još više. Strukturirana u dva dijela, knjiga u prvom promišlja mijene teoretskih koncepata o ranom europskom i klasičnom američkome filmu, dok u drugom kroz primjere tzv. interkulturnoga filma poseže za ostvarenjima raznovrsnih kinematografija, kineske, hongkonške, japanske, bolivudske, sve do hrvatske, propitujući koncepte nacionalnih kinematografija i razmišljajući o stanju globaliziranoga svijeta. Cirkularnost teorije kao i cirkularnost utjecaja u strujanjima svjetskoga filma za autoricu je okosnica širokoga spektra interdisciplinarnoga proučavanja filma. Uvijek iskričava, zanimljiva stila, Saša Vojković bogatstvom iskaza unaprijedila je i svoje stvaralaštvo kao i domaće filmsko nakladništvo.

Cinema ‘62: The Greatest Year at the Movies Stephena Farbera i Michaela McClellana

Dok domaće filmsko nakladništvo ipak nije tijekom pandemijske 2020. obilovalo mnogim filmološkim izdanjima, svjetsko unatoč tegobama nije jenjalo.

Izd. Rutgers University Press, New Brunswick, New Jersey, 2020.

U nizu kvalitetnih novih izdanja o filmskoj povijesti, razdobljima, žanrovima, nacionalnim kinematografijama ili pak znamenitim filmskim djelatnicima, ukratko ću navesti djelo Stephena Farbera i Michaela McClellana Cinema ‘62: The Greatest Year at the Movies. S vremenom etablirano mišljenje da prva polovica 1960-ih znači svojevrstan zastoj u američkome filmu – klasični je stil bio u smiraju, a modernistički još u naznakama – dvojica autora posve opovrgavaju, gotovo drsko označavajući godinu 1962. najvećom u filmskoj povijesti – stavljajući je po značenju uz bok godini 1939, onoj koja se obično smatra najvećom. Farber i McClellan vrlo dosljedno, argumentirano, pitka i bogata izričaja, potkrepljuju svoju tezu, razrađujući niz izvrsnih filmova nastalih te godine, razmatrajući činjenicu da su redatelji starijih naraštaja poput Johna Forda, Howarda Hawksa ili pak Johna Hustona 1962. snimili izvanredna ostvarenja, dok su mlađi poput Sama Peckinpaha, Stanleyja Kubricka ili Sidneyja Lumeta snimili prijelomna djela, filmove koji su ih etablirali kao ugledne filmske autore. Smještajući angloameričku kinematografiju u kontekst onodobnoga svjetskog procvata sedme umjetnosti, Farber i McClellan stvorili su vrijedno djelo u promišljanju povijesti filma.