Europsko zlato za čitanku iz hrvatskoga jezika

U povodu nagrade BELMA (Best European Learning Materials Award) za najbolji udžbenik u Europi razgovarali smo s jednom od autorica knjige Šestica i članicom Ogranka Matice hrvatske u Klanjcu – Dianom Greblički-Miculinić. Rođena je 5. studenoga 1970. u Klanjcu. Nakon gimnazije u Zaboku diplomirala je kroatistiku i južnoslavensku filologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poslije niza učiteljskih, lektorskih i uredničkih poslova od 2007. predaje hrvatski jezik u OŠ Špansko Oranice u Zagrebu. Bila je aktivna sudionica Cjelovite kurikularne reforme, jezično-komunikacijsko područje i hrvatski jezik, te mentorica u projektu Škola za život. Dobitnica je nagrade za najbolje učitelje u 2019. godini.

S kojim ste osjećajima primili vijest o nagradi BELMA? Kakvi su odjeci?

Dobiti takvo priznanje zaista nije mala stvar i teško je opisati sve osjećaje. Naravno da sam uzbuđena i da mi je iznimno drago što je naša Šestica dobila zlatnu medalju. Dodatno me oduševilo što je ocjenjivački sud u obrazloženju nagrade naveo upravo ono na čemu sam temeljila koncept čitanke i rad u njezinu stvaranju. Vrlo sam sretna jer smo moj autorski tim i ja uživali u zajedničkom radu uz mnogo kreativnih ideja i pozitivne energije. Smatram da je to i priznanje mojemu dosadašnjem radu i nastojanju da se poučavanje i učenje hrvatskog jezika i književnosti, ali i sâm pristup odgoju i obrazovanju, mijenja prateći nove znanstvene i metodičke spoznaje te u skladu s promjenama u društvu i životu uopće. Rado bih istaknula da su me vrlo obradovale čestitke koje su mi uputili moji sadašnji, ali i bivši učenici, sad već odrasli ljudi, studenti i gimnazijalci.

Koje su najvažnije prednosti Šestice i možete li manje upućenima predočiti njezinu osnovnu ideju, kao i ostalih čitanki na kojima ste radili?

Šestica je čitanka iz hrvatskoga jezika za učenike šestog razreda osnovne škole. Dio je serije namijenjene predmetnoj nastavi, tj. učenicima od petog do osmog razreda. Petica je u upotrebi u školama od školske godine 2019/20, Šestica i Sedmica od ove školske godine, a Osmica, koju trenutačno završavamo, u razredima će biti u školskoj godini 2021/22. Suautori su Krunoslav Matošević, Lidija Sykora-Nagy i Dejana Tavas.

U stvaranju koncepta čitanke vodila sam se idejom da suvremena čitanka prije svega treba poticati čitanje da bi učenici razvili čitateljske navike i kulturu čitanja. Književni tekstovi, prateći zadaci i ilustracije u čitanci trebaju učeniku pružiti uvid u drukčija iskustva, predstaviti nove svjetove i nove perspektive, proširiti njegovo znanje o svijetu.

Šestica, a i ostale naše čitanke, nudi mnogo različitih književnih tekstova, novih i starijih, tzv. kanonskih, hrvatskih i svjetskih autora, različitih vrsta i tematike. Učenicima predstavlja poeziju, bajke, kratke priče, ulomke iz romana, ulomke iz dramskih tekstova, stripove, grafičke romane…, ali i obavijesne tekstove koji su u vezi s temom književnog teksta, npr. različite novinske tekstove, popularnoznanstvene tekstove, kratke komentare, blogove, grafite… Zadaci za rad na tekstu oblikovani su tako da potiču razgovor o učeničkim predodžbama o tekstu, o tome kakav je njihov doživljaj i njihovo razumijevanje teksta. Vrlo je važno da učenici povežu tekst, tj. temu ili sadržaj teksta, s osobnim i čitateljskim iskustvom, s dotadašnjim znanjem i da tako prošire svoje iskustvo i znanje o svijetu. Zadaci potiču razvijanje kritičkog razmišljanja i rješavanje problema.

Također, razvijaju kreativnost pozivajući učenike da se različito izraze potaknuti tekstom: crtežom, asocijacijom, pokretom, da napišu sastavak, prikaz, poster, snime kratak film…Vizualni dio, kao sastavni dio čitanke, treba zaokupiti učenika na način da ga zainteresira i motivira na rad na tekstu.

Kakvom ocjenjujete kvalitetu hrvatskih udžbenika u odnosu na ostale istovrsne u Europi?

Cijeli proces zahtijeva mnogo truda i vremena: od osmišljavanja koncepta, traženja suradnika i slaganja autorskog tima, istraživanja i čitanja književnih i ostalih, pratećih, tekstova, čitanja znanstvene i metodičke literature, do pisanja samih jedinica u čitanci i njihova povezivanja tako da čitanka čini skladnu cjelinu. No time se ionako bavim već dvadesetak godina, stoga je lakše jer na neki način usustavljujem najbolja iskustva te ih nadograđujem novim znanjima i novim književnim i umjetničkim kretanjima. Kad vidite otisnutu i uvezenu čitanku, brzo zaboravite na teške trenutke, noći pred računalom, žurbu i rokove, a osobito kad se trud i uloženo „pozlate“.

U našoj su kategoriji (učenici 12/13 – 16/17 godina) za nagradu konkurirali udžbenici iz svih nastavnih predmeta i iz svih europskih zemalja. Posebno veseli što je baš čitanka iz hrvatskoga jezika osvojila zlato i time dokazala da se možemo uspoređivati s velikim europskim jezicima i s obrazovnim silama kao što su skandinavske zemlje, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija…

To je veliko priznanje i hrvatskim učiteljima, zar ne?

Svakako je priznanje i hrvatskim učiteljima.

Osim obrazovnoga rada, istaknuta ste članica Ogranka MH u Klanjcu, sudjelovali ste u stručno-znanstvenim skupovima o znamenitim Klanjčanima.

Rođena sam Klanjčanka. Zagorje je moj zavičaj i uvijek to s ponosom ističem. To je divan kraj koji osim lijepim krajolicima obiluje i kulturnim događajima, a o povijesno važnim ličnostima da i ne govorim: počevši od Matije Gupca, jezikoslovaca Ljudevita Gaja, Klanjčana Ivana Broza, Franje Ivekovića, Antuna Augustinčića, pa do Josipa Broza Tita i Franje Tuđmana.

Smatram svojom obvezom pridonijeti radu Ogranka Matice hrvatske u Klanjcu kad god mogu, s obzirom na područje svojega djelovanja. Svojim sam radovima dvaput sudjelovala na stručno-znanstvenom skupu Klanječki proljetni susreti – 2010. s radom Znameniti Klanjčani – kulturna baština i 2012. Klanječki jezikoslovci – Andrija Jambrešić, dr. Ivan Broz i dr. Franjo Iveković. Na stručno-znanstvenom skupu u povodu 220. godišnjice rođenja Antuna Mihanovića Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku, 2016. sudjelovala sam s radom Antun Mihanović, junak i našeg doba. Bila mi je velika čast izlagati pred svojim profesorima, akademicima Antom Stamaćem i Stjepanom Damjanovićem.

Kakvim ocjenjujete rad Ogranka MH u Klanjcu te koji su planovi u bliskoj budućnosti?

Vrlo mi je teško ocjenjivati rad OMH u Klanjcu jer nisam dovoljno upoznata s aktivnostima ostalih ogranaka. Čini mi se da se u Klanjcu ostvaruju vrlo sadržajne i brojne aktivnosti te dugoročni projekti. Svakako bih izdvojila projekt Cesargrad – arheološka istraživanja i građevinska konzervacija, koji je proglašen projektom europske kulture u sklopu Europske godine kulturne baštine 2018. te svečanost nagrađivanja učenika osnovnih škola iz Klanjca, Tuhlja, Kumrovca i Kraljevca na Sutli za odličan uspjeh, izvrsnost i postignute odlične rezultate na natjecanjima. Osim toga, OMH u proteklom je razdoblju organizirao veći broj stručno-znanstvenih skupova obilježavajući važne povijesne događaje i znamenite ličnosti iz bogate kulturne baštine Grada Klanjca. Organiziraju se i predavanja, tematske tribine, večeri poezije, izložbe, predstavljaju se knjige iz vlastite i naklade drugih. Rukovodstvo Ogranka u tom dijelu preuzima najveći dio obveza, a mi ostali članovi uključujemo se u skladu s vlastitim mogućnostima i pridonosimo afirmaciji Matičinih aktivnosti.

Bili ste i u stručnom timu za kurikularnu reformu. Kako postići da đaci uče hrvatski jezik iz što kvalitetnijeg materijala?

Budući da sam sudjelovala u kurikularnoj reformi i u pisanju kurikuluma za jezično-komunikacijsko područje i kurikuluma za hrvatski jezik, željela sam, ali i osjećala obvezu, pokazati kako ono što piše u tim dokumentima ostvariti u razredu i prenijeti učenicima. Obrazovni procesi, a time i udžbenici, trebali bi pratiti razvoj društva općenito, ali i tehnološki razvoj, tj. izazove koje taj razvoj stavlja pred naše učenike i pred same učitelje.

Kvalitetni obrazovni materijal trebao bi omogućiti da se učenika osposobi za jasno, točno i prikladno sporazumijevanje, tj. da učenici bez straha, slobodno izražavaju što misle, kako se osjećaju, kakvi su njihovi stavovi, tj. da se razvijaju vještina slušanja, govorenja, čitanja, pisanja. U poučavanju književnosti trebali bismo poticati razvijanje mašte i doživljavanje književnosti kao izvora znanja, iskustva, ali i uživanja u čitanju. Kvalitetan materijal mora u učenika stvoriti osjećaj da im to što uče može poslužiti i u učenju drugih predmeta, ali i u svakodnevnom životu.

Koliko vam je vrijeme korone otežalo, ali i usmjerilo rad na specifičniji, efektivniji način? Kako promišljate poteškoće s ­nadoknadom propuštenoga gradiva te izazov promoviranja čitanja u mlađih naraštaja?

Nastava na daljinu bila je vrlo izazovno razdoblje, i za učitelje i za učenike. Ipak, vrlo smo se brzo snašli jer su različite aplikacije omogućile komunikaciju uživo, a digitalna platforma IZZI metodički i sadržajno prati naše udžbenike pa je to bilo od velike pomoći svima.

Nadalje, mnoge su kulturne institucije omogućile slobodan pristup svojim sadržajima kao što su kazališne predstave, filmovi, virtualne izložbe i slično, pa sam maksimalno iskoristila tu mogućnost. Kako su knjižnice bile zatvorene, učenici su čitali djela po vlastitom izboru i predstavljali ih u različitim oblicima. S radošću su prihvatili takve vrste zadataka. Većinu gradiva ionako uvijek ponavljamo i usustavljujemo u rujnu, na početku školske godine, pa je tako bilo i ove godine. Kako se gradivo nadovezuje na prethodno, uvijek postoji mogućnost dodatnoga pojašnjavanja.