Čitanje kao pitanje javnoga zdravstva

Na pitanje koji je najvažniji ljudski izum svatko od nas čuo je, ali i dao, različite odgovore. No jeste li ikad čuli da je netko, umjesto kotač ili vatra, odgovorio: čitanje? Vjerojatno niste, osim ako se ne družite s Maryanne Wolf. Ili Anitom Peti-Stantić. Razlog leži u činjenici što čitanje doživljavamo gotovo pa imanentnim, no je li tome tako?

U svijetu je od 70-ih godina 20. stoljeća razvijen niz strategija koje su trebale pomoći u poboljšavanju čitateljskih sposobnosti učenika, a važnost čitanja, kao i njegova podučavanja, posljednjih je godina sve aktualnije (i) u Hrvatskoj, no osobito je došlo u fokus u vrijeme pandemije koronavirusa. U veljači 2014. Ministarstvo kulture imenovalo je Povjerenstvo za izradu Nacionalne strategije poticanja čitanja od 2017. do 2022. godine, a u studenom 2017. Vlada ju je i usvojila. Na temelju akcijskoga plana te strategije Vlada je na svojoj sjednici 30. prosinca 2020. podržala prijedlog Ministarstva kulture i medija da se 2021. godina proglasi Godinom čitanja.

Izd. Ljevak, Zagreb, 2019.

Uspostava okvira
za podršku čitanju

Usvojenom strategijom treba se uspostaviti učinkovit društveni okvir za podršku čitanju, razvoj čitalačke pismenosti i poticanje čitatelja na aktivno i kritičko čitanje te povećanje dostupnosti knjiga i drugih čitalačkih materijala. Važnost problema prepoznale su i pojedine gradske knjižnice koje su pokrenule vlastite programe (primjerice KGZ, knjižnice u Čakovcu i Koprivnici…), a brojnije programe očekujemo upravo tijekom ove godine.

Kao dio jednoga takva projekta (Modeliranje mentalne gramatike hrvatskoga: ograničenja informacijske strukture) objavljena je knjiga sveučilišne profesorice Anite Peti-Stantić Čitanjem do (spo)razumijevanja: od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti (Naklada Ljevak). Knjiga je rezultat autoričina višegodišnjeg iskustva u proučavanju ove problematike, ali i razmišljanju o mogućim rješenjima. Tako je, zajedno s Vladimirom Velički, prije deset godina napisala priručnik Jezične igre za male i velike, sa slovenskoga je prevela knjigu Mete Grosman U obranu čitanja: čitatelj i književnost u 21. stoljeću, a tijekom jednog od dva boravka na Sveučilištu Tufts surađivala je s Maryanne Wolf. Njezinu je knjigu Čitatelju, vrati se kući: čitateljski mozak u digitalnom svijetu prevela na hrvatski (zajedno s Vedranom Gnjidić). Autorica je više knjiga, surađivala je u izradi Cjelovite kurikularne reforme, a od 2015. voditeljica je radne skupine u okviru akcije COST IS1401 unutar koje se istraživači iz 27 zemalja bave istraživanjem razvojnih oblika čitalačke pismenosti i čitalačke kompetencije.

Knjiga je podijeljena u devet poglavlja u kojima pred čitatelja razložno, bez pretjerana kompliciranja, kako i treba pisati kad se neko pitanje želi riješiti, a ne razvlačiti u beskonačnost, stavlja problematiku čitanja, sagledavajući je iz različitih kutova.

Na samu početku osvješćuje već spomenutu činjenicu da čitanje nije nešto što nam je urođeno, nego nešto što trebamo naučiti. Koliko god je čitanje nešto danas posve normalno, ipak je riječ o tek nekoliko tisuća godina staru izumu, zahvaljujući kojem smo postali sposobni misliti na drukčije, šire načine, što je dovelo do promjene u intelektualnoj evoluciji ljudske vrste, odnosno znači prijelomnu kulturnu i tehnološku inovaciju, ističe Anita Peti-Stantić. Čitalačku pismenost autorica vidi kao temelj intelektualnog razvoja i razumijevanja svijeta, ali i kao most koji spaja odnos prema tekstu i odnos prema sebi i drugima, bez čega nema normalna razvoja.

Razvoj kritičkog mišljenja

Kao glavne probleme determinira načine podučavanja čitanja u školi, počevši već od izbora tekstova. Iako misli da učenicima ne treba podilaziti, vjeruje da tekstovi koji su im nezanimljivi jer nerijetko nadilaze njihov razvojni i kognitivni stupanj utječu na to da rano (oni lošiji neposredno nakon četvrtog razreda osnovne škole) odustaju od čitanja mimo nastave. Stoga, ne odričući vrijednost popisima preporučene literature, ističe važnost slobodnog izbora tekstova, čime bi se otišlo korak dalje u razvoju cjeloživotnog, kritičkog čitatelja. Navodi da bi se učitelji trebali dodatno obrazovati, ne zalazi dublje u taj dio, kao ni potencijalna rješenja.

Promjena paradigme nužna je i zbog interneta. Ako je Gutenbergov izum donio revoluciju koja je značila podizanje razine pismenosti, internet je to učinio još snažnije. Nažalost na drukčiji, poguban način. Autorica kaže kako je mreža vjerojatno najmoćnija tehnologija izmjene uma koja se ikada našla u uporabi, ili barem najmoćnija takva tehnologija od dolaska knjige. Ali razlika je još jedna: dok je knjiga omogućila dubinsko čitanje i razumijevanje, internetskog čitatelja, posebice onog mlađeg, iz tih dubina izvlači, odnosno zadržava na površini. Zato je promišljanje o modelima podučavanja čitanja još važnije i autorica poentira da se mladi mogu vratiti čitanju samo ako im se dopusti uživanje u tekstu i sloboda u interpretaciji, umjesto da u tekstu pronađu ono što im je rečeno da traže.

Intelektualna i emocionalna razina čitanja pridonose razvoju kritičkog aparata za kvalitetnije razumijevanje svakodnevice i zato bi čitanje i njegovo podučavanje, autorica ovdje citira promicateljicu čitanja Andu Bukvić, trebalo biti pitanje javnoga zdravstva.

Odlično napisanim tekstom intuitivno ćemo smatrati onaj koji razumijemo, napisala je autorica. Zbog problematike kojom se bavi treba se nadati da će oni koji donose odluke knjigu Anite Peti-Stantić smatrati odličnom i da će pomoći da dođe do poboljšanja sporazumijevanja, zahvaljujući tome što će među nama biti više boljih čitatelja.

Zaključno, ovo nije knjiga za čitatelje. U prvom redu trebali bi je pročitati oni koji ne čitaju.

 * * * * * * * * * *

Muzej čitanja Planet Word

Koliko je čitanje i njegovo promoviranje važno (osobito u pandemiji), svjedoči i osnivanje muzeja Planet Word u Washingtonu, koji je svoja vrata otvorio 22. listopada prošle godine. Projekt je, između ostalog, potaknut sve slabijim čitateljskim sposobnostima Amerikanaca. Na svojoj stranici ističu da 32 milijuna odraslih Amerikanaca ne zna čitati, rezultati na testovima čitanja sve su slabiji, a sve je manje i onih koji čitaju iz zadovoljstva, odnosno potrebe. Iz uprave su poručili da muzej neće biti ništa manje od hrabra pokušaja da se zadrži i podijeli čarolija čitanja. Ulaz je slobodan, a muzej se sastoji od interaktivnog sadržaja i izložbi posvećenih riječima, jeziku, čitanju i govorništvu. Suvremen, tehnološki opremljen muzej u kojemu se, između ostalog, može naći gotovo četiri metra visok globus s 5000 žarulja koji posjetitelje uči riječi iz jezika po njihovu izboru, uključujući i znakovni jezik. Osim toga, muzej uključuje dvoranu u kojoj posjetitelji mogu slušati poeziju, s riječima projiciranim na zidu ispred njih, kao i onu u kojoj mogu vježbati karaoke ili pokušati recitirati govore poznatih govornika, poput Martina Luthera Kinga. Impresivnim se čini veliki glasovni zid koji se mijenja i prebacuje između svojih tisuću trodimenzionalnih riječi.

Svakako mjesto za ljubitelje književnosti, a kome je SAD daleko, može posjetiti engleski The Word, nacionalni centar za pisanu riječ, otvoren u South Shieldsu, dakako kad budemo bili sigurni od pandemije koronavirusa.