Kulturni djelatnici i umjetnici podijeljeni oko stanja u središnjoj nacionalnoj kazališnoj kući
Ne smiruju se sukobi oko načina upravljanja HNK-om u Zagrebu. Nakon što je potkraj prošle godine Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi podnio kaznenu prijavu protiv intendantice zagrebačkoga HNK-a Dubravke Vrgoč zbog, kako tvrde, „nepridržavanja epidemioloških mjera te prikrivanja zaraženih i njihovih kontakata“, u raspravu su se uključili različiti dionici i slučaj iz tjedna u tjedan dobiva nove epizode. Na zahtjev trećine zastupnika Hrvatskog sabora o toj je temi 26. siječnja održana i tematska sjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora, na kojoj se razgovaralo o brojnim otvorenim pitanjima i problemima, kojih ne manjka, a rasprava je skrenula i prema optužbama za mobing te nepoštivanju tzv. zakona o zviždačima. Uz članove Odbora, na sjednici su predstavnici svih strana u postupku imali priliku iznijeti svoje (različite) poglede o stanju u HNK-u, a na marginama sjednice govorilo se o ideji izgradnje nove scene HNK-a u Adžijinoj te o novom Zakonu o kazalištima, koji je u završnoj fazi. Intendantica Vrgoč kazala je da se „u medijskim napisima devastira kazalište i govori o njemu na način na koji nije potrebno te da ima i drugih načina kako se mogu rješavati problemi“, dok je s druge strane prvak zagrebačke Opere u HNK-u Ljubomir Puškarić ustvrdio da je povjerenje nepovratno izgubljeno. „Zbog lošeg načina rukovođenja strukturama, zbog loše organizacije rada, sumnjivog poslovanja, nerazumijevanje profesionalnih normi i kriterija dovelo je do toga da danas više od 70 posto zaposlenika ne vidi načina za buduću suradnju s ovom upravom“, kazao je Puškarić. Izuzev izdvojenog mišljenja člana Odbora Zlatka Hasanbegovića za prijedlog smjene intendantice, većinom glasova prihvaćen zaključak članova Saborskog odbora naglašava potrebnu za više komunikacije i nastavak praćenja slučaja, a istog je mišljenja i resorna ministrica, koja je najavila osnivanje povjerenstva koje će proučiti situaciju u HNK-u. Ono oko čega su se svi složili jest potreba da se što prije omogući zdravo funkcioniranje zagrebačkoga HNK-a.
Ne smiruju se sukobi oko načina upravljanja HNK-om u Zagrebu / Izvor Wikipedija
Da će to biti velik izazov, svjedoče apeli koji su u javnost tijekom druge polovice siječnja odaslani s više adresa, a u kojima se s jedne strane nezadovoljstvo upravljanja epidemiološkom situacijom u HNK-u proširuje na nezadovoljstvo načinom upravlja HNK-om u cjelini, dok s druge stižu potpore i pohvale upravi za ostvarene rezultate.
Tako je 20. siječnja dvanaestero potpisnika javnosti uputilo Apel za spas hrama kulture na Trgu Republike Hrvatske. Inicijalni su potpisnici apela: Blaženka Milić i Branka Beretovac, prvakinje Opere HNK, Vitomir Marof, nacionalni prvak Opere HNK-a, akademik Zoran Juranić, dirigent i skladatelj, akademik Pavle Dešpalj, dirigent, Slobodan Šnajder, književnik, Vjeran Zuppa, književnik i dramaturg, Nenad Popović, književnik i izdavač, Dinko Bogdanić, prvak Baleta HNK-a, bivši ravnatelj Baleta HNK-a, Ostoja Janjanin, prvak Baleta HNK-a te Loris Voltolini i Miroslav Homen, dirigenti. U trenutku zaključenja broja broj potpisnika prema izvješću inicijative popeo se na više od tristo, a među njima je niz umjetnika i kulturnih djelatnika, prema priopćenju inicijative i maestro Nikša Bareza, koji je vodio Operu u prvom mandate ove uprave.
„Mi, dolje potpisani umjetnici i kulturni djelatnici, izražavamo najoštriji prosvjed protiv stanja u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu i metoda kojima se služi aktualna uprava na čelu s Dubravkom Vrgoč te osobito protiv neprihvatljiva odnosa prema umjetnicima i zaposlenicima. Zidove HNK-a nije uništio potres, ali sve ono unutar njih, građeno tijekom više od 150 godina, već šest godina doživljava nezapamćeno urušavanje, možda i gore od elementarne nepogode“, stoji u apelu u kojem se navode i „rezultati aktualne uprave u ovome trenutku:
– Čak 70 posto zaposlenika (među umjetnicima Opere više od 80 posto) nema povjerenja u intendanticu te ne vidi načina za nastavak rada ostane li na čelu kazališta. Kako ne poznaje ni osnovna pravila repertoarnoga kazališta, od njezine je površnosti Opera najviše ugrožena. Repertoar je praktički sveden na Eru s onoga svijeta i Nikolu Šubića Zrinjskog (i oni u nedovoljnom broju izvedbi) jer je postala praksa da se novi naslovi igraju najviše dvije godine.
– Iako se tvrdi da su vrhunac uspješnosti ove uprave prodane ulaznice, to nije točno jer su se u mnogim slučajevima neprodane ulaznice dijelile šakom i kapom (…)
– Samovolja i pritisak na zaposlenike, uz grubo korištenje prijetnji i ucjena, uzrok su njihova nezadovoljstva i straha koji svakodnevno koče kreativne procese i zdrave inicijative nužne za svaki kolektivni posao, kazališni osobito.
– Drama, koja sve više gubi repertoarni profil, u fokusu je intendantice koja do dolaska na ovo mjesto nije imala nikakva iskustva u glazbenome kazalištu, a zbog čega se broj opernih i baletnih izvedbi smanjuje iz sezone u sezonu.
– Uz brojne neriješene probleme oko statusa baletnih umjetnika te činjenicu da „bijeli balet“ više ne čini glavninu baletnog repertoara HNK-a, posebno nas rastužuje i potpuno zapostavljanje hrvatske nacionalne baštine kao jedne od središnjih zadaća zagrebačkoga Baleta (…)
Iz svega proizlazi da je odlazak ove uprave nužnost bez alternative jer u slučaju njezina ostanka slijedi strmoglavi i potpuni pad u ponor središnjega hrvatskog kazališta. Sada je posljednja prilika da se nađe osoba koja će biti kadra prekinuti liniju stalnoga pada“, stoji u apelu.
Istoga dana u poslijepodnevnim satima uprava HNK-a održala je konferenciju za medije i izdala priopćenje u kojem je izraženo „zgražanje sadržajem apela i načinom na koji se napada uprava kazališta“.
„O ugledu koji Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu ima u zemlji i inozemstvu govore nagrade, broj prodanih ulaznica i financijski izvještaji. Za potpisnike su oni očito nevažni. Potpisnici Apela u posljednjih šest godina rijetko, a većina nijednom, nisu posjetili kazalište niti vidjeli neku od predstava. Time je nevjerojatnije da tako agresivno reagiraju na program i način vođenja kuće. Još je drskija manipulacija postocima zaposlenika koji (ne) podržavaju upravu. Ankete na koje se pozivaju nisu vođene javno, nemaju potpisnike (…) stoga su frapantne klevete navedene u Apelu vrlo lako provjerljive. Potpisnici njeguju i osobnu netrpeljivost prema upravi, kao primjerice gospodin Slobodan Šnajder, iza kojeg je svojevremeno intendantica preuzela vođenje ZKM-a ostavljena u milijunskim gubicima (…) Gospodin Dinko Bogdanić bivši je ravnatelj Baleta koji se očito ne može nositi s uspjesima koje je ostvarila nova generacija baletnih umjetnika“, stoji u priopćenju u kojem se navodi da je samo u prošloj godini u Operi prosjek posjećenosti bio 91 posto, u Baletu 91 posto, a u Drami 92 posto, što je daleko najbolje u usporedbi s ostalim hrvatskim kazalištima, nevjerojatno i za europski prosjek, a notorna je laž da se kazalište puni dijeljenjem karata“.
Sljedeći dan, 21. siječnja, javnosti je upućeno pismo podrške upravi koje potpisuje stotinjak umjetnika i kulturnih djelatnika kao što su redatelji Paolo Magelli, Rajko Grlić, Bobo Jelčić, Rene Medvešek, Branko Schmidt, Dalibor Matanić, Vinko Brešan, glumci Rade Šerbedžija, Goran Bogdan i Krešimir Mikić, prvakinja Opere Lana Kos, nacionalna prvakinja Baleta Iva Vitić Gameiro te bivši političar Budimir Lončar i dr.
„Začuđeni apsurdnom inicijativom samozvanih spasitelja, obraćamo se toj istoj javnosti sa svojim Apelom za spas HNK-a. Od koga? Od dušebrižnika za tobožnju dobrobit kazališta, od onih koji ga, čini se, žele pretvoriti u malograđansku instituciju koja bi ponavljala opća mjesta, bez mašte, inventivnosti, bez utopije, bez kritičkog pogleda u današnjicu i bez kreativnih prijedloga za budućnost. Ne želimo obezvrijediti poštovana imena potpisnika, niti umanjiti dostignuća prethodnika, ali smo zaprepašteni načinom na koji potpisnici Apela, neupućeno i fabulirano, žele obezvrijediti i poništiti sve vrijednosti i višegodišnju umjetničku produkciju HNK-a u Zagrebu“, stoji u pismu podrške u kojem se „podsjeća da HNK dugo unatrag nije bio mjesto koje je okupljalo ovako širok krug domaćih i svjetskih umjetnika ni u svojoj novijoj povijesti nije imalo tako raznoliku publiku svih generacija“. Dalje se navodi da je HNK prvi put izveo nova djela Tene Štivičić, Kristiana Novaka, Mate Matišića, Ivora Martinića, Slavoja Žižeka, Mire Gavrana, Ivana Penovića, Monike Herceg, u kojem su „svoja vrhunska režijska djela ostvarili vodeći redatelji, a (…) Ansambl Drame HNK-a jedan je od najznačajnijih u zemlji. U Operi smo imali produkcije svjetske kvalitete, od Ukletog Holandeza, Turandot, Čarobne frule, Žene s jezera do aktualne Carmen. Pjevači Opere HNK-a, Dubravka Šeparović Mušović, Tomislav Mužek, Lana Kos, Ivana Lazar, Valentina Fijačko, da nabrojimo samo neke od cijenjenih imena, u ovom su nas razdoblju oduševljavali svojim interpretacijama.“ U nastavku se navode baletne uspješnice Gospoda Glembajevi, Smrt u Veneciji i Bajadera, Romeo i Julija, Labuđe jezero i novi Orašar te ističe vrsna generacija plesača. U pismu podrške upravi HNK-a ističe se i da su „na pozornici HNK-a gostovala prva imena suvremene kazališne scene (…) i da je HNK u Zagrebu sudjelovao, kao nikad dosad, u europskim koprodukcijama“.
702 - 28. siječnja 2021. | Arhiva
Klikni za povratak