Utočišta umjetnosti i sreće

„Godina 2020, koja nam je donijela i opasan koronavirus i razoran potres, promijenit će svijet na mnogo načina. No mi bismo trebali uvidjeti da ćemo nevolje i opasnosti koje pogađaju cijelo društvo lakše savladati i preživjeti budemo li kroz njih prolazili udruženi, s razumijevanjem za sve one koji će zbog raznih nevolja koje su nas pogodile ostati osamljeni i zaboravljeni.“ Zapisala je te misli Mirjana Krizmanić, stručnjakinja za kliničku psihologiju, na 179. stranici obnovljena i proširena izdanja svoje knjige Tkanje života, koju je s podnaslovom Putevi i staze do životnoga zadovoljstva i sreće izdao VBZ iz Zagreba u studenome jedne od najtužnijih godina u hrvatskoj i svjetskoj povijesti. Prvo izdanje te knjige, objavljeno 2009, prodano je u više od sto tisuća primjeraka postavši najprodavaniji hrvatski naslov u posljednjih trideset godina. Ova knjiga postaje bestseler i u potpuno novim okolnostima, jedanaest godina poslije, nastojeći pomoći stanovnicima naše zemlje i cijeloga svijeta u teškim egzistencijalnim izazovima.

Izd. Disput, Zagreb, 2020.

Knjige napisane na stranim jezicima, a prevedene na hrvatski, o kojima danas pišemo, kao i one napisane i objavljene na hrvatskom jeziku 2020, koje smo stalno čitali i čitali i čitali unatoč svemu, bile su mnogim ljudima u vremenu od zatvaranja i trešnje jedina utočišta umjetnosti i sreće.

Iz niza iznimnih knjiga koje je u 2020. izdala Matica hrvatska pod vodstvom glavnog urednika Luke Šeputa izdvajam jednu koja možda najbolje odgovara situaciji u kojoj se nalazimo. Premda ne pripada beletristici, književnošću se u najužem smislu bavi knjiga Kafka u prilog minornoj književnosti autora Gillesa Deleuzea i Félixa Guattarija izdana u nizu Teorija književnosti. Na francuskom prvi put objavljena 1975, na hrvatskom se može čitati zahvaljujući prevoditelju Ugu Vlaisavljeviću i priređivaču Tomislavu Brleku. Podijeljena u devet lucidnih i ludističnih poglavlja, u prvom, Sadržaj i izraz, nudi pristup u Kafkino djelo iz više ulaza, između ostalih i kroz onaj iz Dvorca u dvoranu gostionice, gdje K. otkriva portret kaštelana pognute glave, brade spuštene sve do prsa, u čemu autori knjige vide konstante u Kafkinu opusu: portret ili fotografiju i spuštenu, pognutu glavu, npr. fotografiju roditelja u Americi ili portret dame u krznu u Preobražaju, fotografije i portrete u Procesu, u Bilježnicama ili Dnevniku. Univerzalne su i na početku drugoga desetljeća 21. stoljeća jednadžbe i razlomci o pognutoj glavi kao brojniku i portret-fotografiji kao nazivniku koje znače zapriječenu želju ili o podignutoj glavi u brojniku i glazbenom zvuku u nazivniku koje znače želju koja ponovno raste. Upravo se sjećanje na djetinjstvo ili reteritorijalizacija s jedne strane i blok djetinjstva ili deteritorijalizacija s druge strane javljaju u nizu knjiga koje smo pročitali prošle godine, „godišta od K. i P.“.

Otuđeni svijet
i raseljene duše

Jedna od njih je proza Olea Thorstensena, autorova prva knjiga Raditi kako treba. Dnevnik majstora stolara u izdanju agilne zaprešićke Frakture, koja je 2020. dobila i svoju knjižaru u središtu Zagreba, pod uredničkim vodstvom Seida Serdarevića u prijevodu s norveškoga Ane Majnarić. Sjajna knjiga osim tekstualnoga dijela sadržava i stolarske nacrte, a autor joj je izučeni stolar koji već dvadeset i pet godina radi u graditeljstvu. Pohvala radu i ljudskoj ruci ujedno je i roman podijeljen u četrdeset i osam poglavlja koji pokazuje koliko precizan i kreativan može i treba biti stolarski i svaki rad rukama i koliko je ljubavi uloženo u život ljudi koji stvaraju tople domove u kućama.

Izd. Lauba, Zagreb, 2020.

Ne sumnjam da će se knjiga čitati i u novim petrinjskim, glinskim, sisačkim, zagrebačkim domovima i kućama koje bi što prije trebale narasti u novom ruhu nakon razornih trešnji. Autor i pripovjedač u prvoj osobi jednine drvodjelja je s položenim pomoćničkim i majstorskim ispitom, stolar, izvođač, poduzetnik, obrtnik, koji istodobno vodi malu stolarsku tvrtku. „Mali poduzetnici grade nove kupaonice, jednu po jednu, mijenjaju prozore po kućama, grade garaže. Mnoge od novih kuća koje se grade također podižu mali, kao i stalke za poštanske sandučiće. Velik dio održavanja i moderniziranja gotovo dva i pol milijuna stambenih jedinica koje postoje u Norveškoj obavljaju mali poduzetnici.“

Sljedećih mjeseci prikazat ću u Vijencu i dva izvrsna romana u izdanju Frakture: Normalne ljude Sally Rooney i Tyll Daniela Kehlmanna. Problemom premještanja vlastitosti u svijetu globalnih okrutnosti virtuozno se bavi Claudia Durastanti u svom romanu Strankinja, koji je s talijanskoga na hrvatski preveo Marko Kovačić u izdanju Naklade OceanMore koja pod vodstvom Gordane Farkaš-Sfeci donosi niz svjetskih best­selera, u svoj katalog uključujući i tri dobitnice Nobelove nagrade za književnost. Roman raskriljuje autobiografske silnice vlastite obitelji, iznimno čestu temu u najnovijoj književnosti, od susreta autoričinih gluhonijemih roditelja u Rimu i njihova odlaska u obećanu zemlju, u Ameriku šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća do povratka na talijanski jug, uz tkanje autoričina života u imigrantskoj talijanskoj obitelji u New Yorku i onoga novoga, u Londonu, alegorijski premrežujući topose današnjih migracija i traženja trenutaka i zemljopisne mizanscene pripadanja u otuđenu svijetu i raseljenih duša koje, hoteći ili ne htijući, donose i najnovije hrvatske trešnje.

Sudbine učitelja,
sudbine nacija

Položaj nastavnika, profesora, učitelja nerijetko je u središtu pozornosti kad treba nekoga napadati, pa tako i teške 2020, kad se neprestance raspravljalo o online nastavi i skraćivanju programa za državnu maturu, dok tzv. lektirne knjige sve više i šokantno nijemo odlaze u ropotarnicu odbacivanja i zaborava. U tom i u raznim drugim kontekstima vrijedi pročitati roman objavljen u izdanju naklade Profil Olive, iznova Elizabeth Strout, dobitnice Pulitzerove nagrade za književnost za roman Olive Kitteridge. U središtu je ponovno osebujna profesorica matematike Olive Kitteridge, koja nas vodi kroz trinaest iznimnih, intrigantnih, potresnih i toplih priča u obalnom gradiću Crosby u državi Maine u stilski i jezično izbrušenim susretima u situaciji s novim suprugom, otuđenim sinom, pripovijedajući o osamljenosti, stalnim gubicima, novim životnim lekcijama, u prijevodu s engleskoga Patricije Horvat.

Sudbinom učitelja bavi se i prozna knjiga U sjeni Pijetlovog brda latvijskoga pisca i novinara Osvalda Zebrisa u prijevodu Sante Domijan Zviedre suptilno profilirane izdavačke kuće Sandorf iz Zagreba. U trenutku kad su u zagrebačkoj trešnji stradale mnoge srednje i osnovne škole, a u petrinjskoj, sisačkoj i glinskoj mnoge škole potpuno uništene ili trajno oštećene, treba pročitati knjigu majstora pripovijedanja potaknutu godinom 1905. i teškom sudbinom prve generacije latvijskih učitelja, o raznim represijama koje utječu na naraštaje učitelja nerijetko stavljenih u drugi ili treći plan razvoja i sudbine pojedine nacije.

Prev. Ugo Vlaisavljević, izd. Matica hrvatska,
Zagreb, 2020.

Priča o duhovima austrijske književnice mlađe generacije Laure Freudenthaler u izvrsnom prijevodu Romine Perečinec u izdanju naklade Ljevak, roman o teškoj situaciji nakon razvoda i raspada brakova usidrava čitateljevu pozornost i pripovjedačkom vještinom usporedivom sa „psihotopografijama Ingeborg Bachmann i filmovima Nouvelle Vague“, dok uzavrela površina teških emocija grebe dubine ljudskih bića ne dajući im spavati, potresene tektonskim poremećajima. Vrhunski prevoditelj Vojo Šindolić preveo je knjigu Harukija Murakamija Ubojstvo Komendatora II. Preobrazbe metafore za izdavačku kuću Vuković & Runjić, a mi se suočavamo s osamljenosti, napuštanjem najmilijih i s iznenađenjem tokijskoga slikara koji u planinskoj kući slavnog umjetnika Tomohika Amade otkriva čudnovatu sliku vodeći nas u otkrivanje silnica podzemlja i dvostrukih metafora.

Autor Josip Užarević i zagrebački Disput pod uredničkim vodstvom Josipa Pandurića objavili su kapitalno djelo Ruska književnost od 11. do 21. stoljeća. Ljubitelji ruske književnosti moći će pratiti rađanje jedne od najvećih književnosti na svijetu iz pera sveučilišnoga profesora i vrhunskoga znalca, erudita Josipa Užarevića od vremena mongolsko-tatarske vladavine do danas, od Slova o Zakonu i Milosti i Slova o vojni Igorevoj do Puškina i Čehova, od Brodskoga do Pelevina, ali i prinose hrvatskih rusista. Često tmurna i tamna, ruska književnost na ovim stranicama osvjetljava književno djelo kao vrhunac autorskoga udjela, uzimajući u obzir kategoriju stoljeća kao sadržajni element umjetnosti.

Prev. Anja Majnarić, izd. Fraktura, 2020.

Radost čitanja
u „kavezima“

Premda ne pripada stranoj književnosti, u godišnjim izdvajanjima i preporukama za čitanje ističemo dvojezičnu, hrvatsko-englesku knjigu Vrijeme & mi Stanislava Habjana, PostApoc dijalozi, svakodnevnosti/svakodnevice, travanj/svibanj 2020. u izdanju zagrebačke Laube. U jednom od dijaloga gotovo andrićevskoga tipa iz rane faze razgovaraju sin i tata „ – A zašto se kaže da se kuća ne može od krova gradit? – To se obično tako kaže kad se hoće nešto drugo reć… To je samo figura koja kaže da se treba držat redoslijeda. Stilska figura. – A inače se može? Od krova gradit? – Naravno. Sve se može. – Pa da!... I bilo mi je malo čudno.“ Nastala za vrijeme pandemijskoga zatvaranja, u međuigri s glazbom i izložbom, knjiga je prava mala bisernica roditeljske i dječje topline i mudrosti, sanjanja i spavanja pa je vidim uprizorenu u nekoj scenskoj ili radijskoj formi.

U godini 2020. pročitali smo gotovo svaki dan jednu knjigu, možda nikad više nego ikad prije. Teški uvjeti u kojima živimo otkrili su nam novu i drukčiju radost čitanja u kavezima, zatvorima i zidovima oštećenih kuća bitka na koje nas prisiljavaju trešnje i bolesti čovječanstva. Ostali smo zahvaljujući knjigama zdravi i stabilni unatoč bolesnim i podzemnim kraljevstvima zvanima K. i P. Ne ponovilo se. Krećemo u nova carstva knjige i čitanja u novoj, 2021, Godini čitanja. Nadamo se da će nam svima donijeti mir i zdravlje.