Razoreni dragulji barokne arhitekture

U seriji potresa koja je pogodila središnju Hrvatsku 2020. teško su stradali neki od najvažnijih primjera sakralne arhitekture 18. stoljeća baroknog razdoblja. U zagrebačkom potresu u ožujku oštećene su sve crkve na zagrebačkom Gornjem gradu i Kaptolu, u podsljemenskoj zoni i okolici. Najveća razaranja prouzročio je veliki petrinjski potres 29. prosinca 2020. u 23 sekunde trešnje magnitude 6,2 po Richteru oslobodila se razorna količina energije koja je pokosila dijelove Sisačko-moslavačke županije, posebno Petrinju, Sisak i Glinu s okolnim selima. Prema prvom izvještaju Sisačke biskupije, objavljenu 31. prosinca 2020. na mrežnim stranicama, uništene su katedrala u Sisku te župne crkve u Selima, Žažini, Odri, Kravarskom i Gori, a teško je oštećeno još dvadesetak crkava i kapela. Potpuni razmjeri oštećenja tek se trebaju utvrditi. Velika razaranja zemljotres je izazvao i u zagrebačkoj županiji duž rasjeda koji od Pokupskog ide prema Petrinji, na trasi na kojoj se nalaze neke od najvažnijih crkava baroknog razdoblja, koje su prikazane u ovom tekstu. Svaka uništena građevina nenadoknadiv je gubitak za korisnike i lokalnu zajednicu, a sakralne su građevine specifične i po svojoj funkciji, ali i kao nositelji i simboli kolektivnih identiteta zajednica u kojima se nalaze. Razaranja i razmjeri oštećenja baštine pogođenoga kraja brzo su se proširili putem medija, internetskih stranica i društvenih mreža, skrenuvši pozornost javnosti na dugo vremena zanemarivanu i zapostavljanu baštinu.

Župna crkva sv. Marije Magdalene u Selima kod Siska. Oštećenja u svodu broda nakon potresa / Izvor: Sisačka biskupija

Župna crkva u Pokupskom – dragulj zrelog baroka

Od brojnih stradalih crkava po važnosti se ističu župne crkve u Pokupskom i Selima kod Siska te u Žažini, koja je postala svojevrsnim simbolom razaranja baštine u ovom potresu te odnijela i jedan ljudski život. Župa u Pokupskom imala je veliku važnost u povijesti, a među istaknutim župnicima koji u njoj djeluju valja istaknuti Pavla Štoosa. Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (titular od 1982) izvorno je podignuta pod titularom sv. kralja Ladislava. Kroz povijest te iznimne građevine zrcali se i povijest Pokuplja i središnje Hrvatske, obilježena brojnim katastrofama i ratnim razaranjima, te se njezina povijest piše od jednog razdoblja obnove do drugog. U Pokuplju u 18. stoljeću, tada u posjedu zagrebačkih biskupa, nakon ratova s Osmanlijama kreće val graditeljske obnove koji inicira ambiciozni i angažirani Juraj Branjug (1677–1747), „biskup graditelj“, kako ga naziva kroničar Baltazar Adam Krčelić. U svega nekoliko godina, od 1736. do 1739, biskup daje graditi i opremiti novu crkvu, ograđenu obrambenim zidom s cilindričnim kulama. Ranija drvena crkva sv. Marte rastavljena je i prenesena u Šišinec, gdje je poslije zamijenjena zidanom crkvom. Nova zidana crkva s novim titularom sv. kralja Ladislava odraz je oživljavanja i nove interpretacije kulta ugarskih vladara u baroknom razdoblju u krugu zagrebačkog Kaptola na prijelazu 17. u 18. stoljeće.

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pokupskom (ranije sv. kralja Ladislava),
crkva s ogradnim zidom i kulama prije potresa  / Snimio Filip Beusan

Župna crkva sv. Marije Magdalene u Selima kod Siska, oštećenje na pročelju nakon potresa / Snimio Stjepan Vego

Pod utjecajem povjesničara Jurja Rattkaya Velikotaborskog i posebno Pavla Rittera Vitezovića, kralja Ladislava tumači se kao domaćeg vladara, rođena upravo u Pokuplju. Za tu važnu narudžbu Branjug angažira vrhunske vodeće graditelje i umjetnike iz Štajerske, koji podižu crkvu novog inovativnog tlocrtno-prostornog rješenja tzv. četverolisnog tipa centralne crkve: na pročelju je istaknuti zvonik iza kojega je brod povijenih bočnih stranica, a krivulju u zoni svođenja tvori monumentalna češka kapa, koja se „prelijeva“ u bočne kapele zaobljenih uglova. U centralnom svetištu dominira monumentalni oltar, djelo Branjugove kiparske radionice, na kojemu se poput pozornice u središnjoj niši pod baldahinom uprizoruje scena u kojoj anđeo i kraljica Jelena predaju Hrvatsko Kraljevstvo kralju Ladislavu. U crkvi su prvi put realizirane brojne inovacije, koje će obilježiti arhitekturu zrelog baroka ne samo u Hrvatskoj nego i šire, od tlocrtnog rješenja do svođenja češkom kapom, osvjetljenja, kompozicije i dekoracija oltara, do bogate motivike štukatura.

Crkva je u nekoliko navrata bila oštećena i stradala, tako u potresu 1909. koji je istraživao Mohorovičić i koji je kao pokupski potres zabilježen u seizmologiji. Najveća oštećenja zadobila je u Domovinskom ratu, kada je izravno više puta pogođena projektilima u jesen i zimu 1991, a sva oprema prije napada sklonjena je i pohranjena u muzeju Turopolja u Velikoj Gorici. Dugotrajna obnova započela je odmah nakon 1995, prvo same građevine, a zatim i opreme, glavni oltar tek je pretprošle godine u cijelosti vraćen u crkvu. Crkvu je oštetio i potres 28. prosinca te se odmah krenulo s uklanjanjem ugroženog inventara zbog oštećenja u svodu broda i bočnih kapela. Nakon jačega potresa sutradan u zajedničkoj akciji mještana i volontera – prema riječima gospođe Marte iz župnog dvora, „navijači iz Rijeke su nam pomogli“ – iz crkve su uklonjene orgulje i ugroženi kipovi bočnih oltara. Sklonjeni su u pomoćnu zgradu uz župni dvor, u kojoj se skladište i donacije, istu onu gdje su privremeno bile sklonjene i za vrijeme Domovinskog rata. U trenutku pisanja teksta još nije proveden statički pregled crkve i nisu poznati razmjeri oštećenja svoda.

Župna crkva sv. Nikole i Vida u Žažini, srušeni zvonik nakon potresa / Snimio Marko Prpić / PIXSELL

Načelnik općine Božidar Škrinjarić izvještava nas i o teškim oštećenjima i na kapeli u Hotnji, gdje je 5. siječnja kontroliranim rušenjem uklonjen zvonik koji je ugrožavao i crkvu i okolne kuće. Gotovo sve kuće u Pokupskom imaju neka oštećenja, a njih dvadesetak ima crvenu naljepnicu. Sudbinu pokupske crkve dijele i brojne druge crkve u ovom kraju, u nekima su tek sanirane posljedice ratnih razaranja, druge još stoje neobnovljene, a sada ih je zemljotres teško oštetio. Župi u Pokupskom pripadaju i drvene kapele, karakteristične za ovaj kraj, od kojih je posebno stradala kapela Sv. tri kralja u Roženici te će vjerojatno morati biti srušena.

Razorena crkva u Žažini

Dalje uz Kupu nalazi se župna crkva sv. Nikole i Vida u Žažini, koja je nažalost doživjela još teža razaranja u potresu, a tragično je izgubljen i ljudski život, orguljaša Stanka Zeca. On je u trenutku velikog potresa zajedno s nekoliko mještana čistio crkvu nakon oštećenja u potresu dan prije, kako svjedoči Božidar Škofač, neumorni sakupljač etnološke građe i čuvar baštine Letovanića, koji je bio s njim u trenu udara. Škofač se spasio sklonivši se pod stol na kojemu su bile tradicijske jaslice koje su spašavali, a nesretni orguljaš koji se u trenutku udara nalazio na pjevalištu stradao je pod težinom urušenog svoda i zvonika crkve. Na mjestu srušene barokne crkve sv. Nikole i Vida postojala je drvena župna crkva, koja je bila smještena nešto bliže Kupi, a spominje se još u prvome popisu župa zagrebačke biskupije iz 1334. Nova zidana crkva podignuta je potkraj 1780-ih, a pripada reduciranom četverolisnom tipu crkve, u kojemu se pojednostavnjeno primjenjuje tlocrtno-prostorno rješenje pokupske crkve, oblikovano u prijelaznom stilu kasnobaroknog klasicizma. Taj tip prisutan je uz Kupu u crkvama u Donjoj Kupčini, sada također oštećenoj, i u Kupincu, te markira granice teritorija biskupije.

Župna crkva sv. Nikole i Vida u Žažini,
pročelje prije potresa / Snimila D. Botica

Kvadratni brod crkve svođen je kupolastom češkom kapom, koja se sada urušila, i spojen je sa svetištem, a sa strana su plitke zaobljene kapele. Nad pročeljem raščlanjenim jonskim pilastrima dizao se zabat i zvonik nad njim, koji je svojom težinom u padu povukao i svod crkve. Oprema i dekoracije crkve izvedene su u stilu kasnobaroknog klasicizma, s pilastrima jonskih kapitela i motivima dekoracija preuzetima iz svetišta crkve u Pokupskom. Na svodovima su bile zanimljive štukature, a klupe su imale dekoracije rocaillea. Oltari su bili naslikani, poslije zamijenjeni u obnovama. Crkva je bila stradala u potresu 1880, obnovljena je te je izveden oslik interijera u tamnim tonovima, preslikani oltar i novi glavni oltar, a oslik Posljednje večere u svetištu je iz 1929. Crkva u Žažini jedan je od kvalitetnijih primjera pluralizma stilova prijelaznog razdoblja, u kojoj se isprepleću kasni barok, rokoko i rani klasicizam. Bila je u lošem stanju, ratna oštećenja nikada nisu temeljito popravljena, uz to su bila vidljiva velika oštećenja od vlage te je bila planirana obnova. Crkva nije izdržala ovako razoran potres i uništena je, a jedan je život izgubljen.

Crkva u Selima – remek-djelo srednjoeuropske barokne arhitekture

Na putu prema Sisku, uz cestu u dolini neočekivano se ukazuje čudesna građevina vitkih zvonika i povijenog pročelja, koja se bijeli u zelenilu, kako su je opisivali, župna crkva sv. Marije Magdalene u Selima kod Siska. Župa u Selima osnovana je 1701. na posjedu zagrebačkog kaptola, župnik je neko vrijeme bio spomenuti kanonik Baltazar Adam Krčelić (1715–1778), naš najveći kroničar 18. stoljeća, čije su Annuae neiscrpan izvor podatka. Zidana crkva zamijenila je drvenu, a građena je od 1759. do 1765, za vrijeme župnika Matije Šanteka Remetinečkog. Ambiciozan pothvat gradnje i opremanja jedne od najistaknutijih građevina hrvatskog baroka, koja zauzima važno mjesto i u širem kontekstu srednjoeuropske arhitekture, djelo je nepoznatog projektanta koji dolazi iz bečkog i štajerskog kruga umjetnika. Vitko pročelje elegantnih proporcija povijeno je između dva zvonika bogato raščlanjena pilastrima i profilacijama otvora, a iza se nastavlja monumentalni ovalni brod svođen kupolom s vitkom lanternom te niže svetište, zajedno tvoreći razvedenu siluetu i baroknu igru volumena.

Oštećenje na svodu crkve u Pokupskom

Ovalni zid broda rastvoren je velikim prozorima nepravilna rokoko-okvira, a na kupoli su ovalni prozori kroz koje dopire velika količina svjetla u raskošan rokoko-interijer. Na bijelim zidovima ističu se plitki parovi pilastara koji nose bazu kupole i štukature na svodu. Interijerom dominiraju naslikani iluzionirani retabli glavnoga oltara i četiriju bočnih oltara (glavni oltar sv. Marije Magdalene, bočni oltari: oltar Sv. obitelji, oltar Sv. tri kralja, oltar Svih svetih, oltar sv. Franje Ksaverskoga), slikane scene na svodovima plitkih bočnih oltarnih niša te prikaz Presvetoga Trojstva na svodu lanterne kupole, nastali najvjerojatnije ubrzo po završetku gradnje crkve. Svijetli pastelni rokoko-kolorit, elegantne proporcije i suzdržane dekoracije čine skladnu kasnobaroknu/rokoko-cjelinu blisku stilu bečkog rokokoa, neuobičajenu za našu sredinu.

O tome govori i zanimljiva anegdota iz vremena gradnje, mještanima nenaviklima na ovakav oblik crkve – veliki ovalni brod dužine više od šesnaest metara i visoka ovalna kupola s lanternom – izazivala je ona nepovjerenje te se nisu usudili ući u crkvu, kako bilježi Krčelić. Tijekom 19. i 20. stoljeća spomenuti oltarni retabli bili su preslikani ili zaklonjeni novim drvenim retablima, a preostali izvorni zidni oslici prekriveni slikanim šablonama, a crkva je bila oštećena u potresu 1909. Dugotrajna obnova dovršena je 2004. i otkrila je izvorni izgled unutrašnjosti crkve, koja odražava pomno planiran projekt usklađene arhitekture i opreme. U potresu je crkva teško oštećena, popucali su zidovi broda i pročelja, na kojima su čitavom visinom vidljive velike okomite pukotine. Teško su oštećeni zvonici, posebno u najvišim dijelovima kao i lanterna kupole. U unutrašnjosti su otpali veliki dijelovi žbuke u brodu. Razmjere oštećenja tek treba ustanoviti, kao i način obnove te iznimne građevine i njezine opreme.

Prikazane crkve, teško oštećene u potresu, neke su od najvažnijih građevina u kontekstu arhitekture hrvatskog baroka, ali i šire promatrano, u korpusu srednjoeuropske arhitekture. Sva tri primjera crkava i njihove opreme nastala su u kratkom razdoblju, te su unatoč naknadnim intervencijama iznimno vrijedne cjeline arhitekture i opreme u stilu zrelog baroka u Pokupskom, spoja baroka i rokokoa u Selima kod Siska te prijelaznog kasnobarokno-klasicističkog stila u Žažini. Uz njih, stradale su i druge brojne župne crkve Sisačke biskupije, kao i brojne kapele, te predstoji dugotrajno razdoblje njihove obnove i vraćanja u izvorno stanje.