Petrinjski potresi i baština Zagreba

.

Iako su razmjeri oštećenja neusporedivo manji u odnosu na one o kojima svjedočimo u Petrinji, Glini, Sisku i okolnim mjestima, brojne zgrade u središtu Zagreba načete u potresima od 22. ožujka prošle godine dodatno su oštećene, među njima obje glavne gornjogradske rimokatoličke crkve, svetoga Marka i svete Katarine. Stjecajem okolnosti neposredno uoči božićnih praznika, 23. prosinca, susretljivošću župnika Vladimira Magića koji je izdvojio svoje dragocjeno predblagdansko vrijeme i usprkos zauzetosti otvorio mi vrata, snimio sam unutrašnjost obiju građevina.

Unutrašnjost crkve svete Katarine 23. prosinca 2020, prije pada svoda Snimio DRAGAN DAMJANOVIĆ

U Svetome Marku, kako u samoj crkvi, tako i u kapeli svetih Fabijana i Sebastijana jasno su se mogle uočiti brojne pukotine, najviše na rebrima svodova, a manje na zidovima, no u cjelini crkva se nije doimala odveć oštećenom, no u svetoj Katarini, koju sam posjetio prvi put nakon proljetnoga potresa, bio sam zatečen razmjerima oštećenja svoda. U razgovoru sa župnikom istaknuo sam svoje čuđenje što u crkvi u međuvremenu nije bila podignuta skela, tim prije što je to već učinjeno u katedrali te pravoslavnoj crkvi.

Zrinjevac, 30. prosinca 2020, s ograđenim zgradama oštećenima u potresu dan prije

Ne misleći da bi se jači potres tako skoro mogao ponoviti u Zagrebu prilično sam se slobodno kretao po crkvi, dokumentirajući štete na svodu, otišao sam do oltara svetog Ignacija Loyole kako bih fotografirao razbijenu Robbinu skulpturu, a za kraj popeo sam se na kor da što bolje fotografiram oštećenja cijele građevine. Upravo na koru postao sam svjestan koliko je svod u istočnom dijelu crkve stradao jer se jasno vidjelo koliko se spustio u odnosu na dio svoda u zapadnom dijelu crkve. Zapadni dio crkve svete Katarine, osobito svod neposredno iznad kora, bio je daleko manje oštećen. Riječ o dodatku iz 19. stoljeća, iz vremena obnove nakon potresa 1880, koja je očito bila izvedena dovoljno kvalitetno i/ili s mišlju da bi se potres mogao ponoviti. Jasno se vidi, naime, granica između starijega baroknog i novog svoda iz 1880-ih budući da se njihov spoj razdvojio. Iako sam osjećao stanovitu nelagodu fotografirajući u brodu crkve uleknuti svod, tek nakon događanja od utorka 29. prosinca osvijestio sam si koliko su se svi koji su ulazili u svetu Katarinu izlagali opasnosti, odnosno koliko se svakodnevno izlažu opasnosti statičari, građevinari i svi ostali koji ustanovljavaju razmjere šteta ili rade na saniranju oštećenja u potresom stradalim područjima.

I Sveta Katarina na popisu najviše oštećenih

U slučaju Svete Katarine trebamo biti otvoreni i reći da smo svi zakazali, i mi povjesničari umjetnosti kao struka i konzervatori, pa i svi oni koji su se trebali brinuti za crkvu svete Katarine. Da smo u većoj mjeri zahtijevali od odgovornih da se što prije učvrsti ili sanira ono što je u crkvi bilo oštećeno u potresu od ožujka, štete od prosinačkog potresa bile bi nedvojbeno manje. Vjerojatno se ne bi moglo do kraja spriječiti urušavanje svoda, no ipak bi se po svoj prilici manji dio svoda urušio da ga je učvršćivala skela, a i onaj dio koji bi se urušio ne bi bio u cjelini uništen, budući da bi svod pao na skelu, a ne na pod crkve. U većoj mjeri bi se sačuvale štukature, a možda i komadi fresaka. Ovako su velikim dijelom izgubljeni, a pritom su komadi svoda uništili i klupe koje su stajale u tome dijelu crkve. Svjestan sam da su prioritet u sanaciji nakon potresa građevine u kojima se ljudi školuju, u kojima rade i žive, no s obzirom na važnost crkve svete Katarine kao najvažnijega spomenika barokne umjetnosti ne samo Zagreba već možemo slobodno reći većega dijela sjeverne Hrvatske trebala su se ipak izdvojiti sredstva za postavljanje skele.

Svod u crkvi svete Katarine nakon urušavanja
29. prosinca 2020. / Izvor Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Nakon petrinjskog potresa crkva svete Katarine postala je time uz isusovačku crkvu u Palmotićevoj i župnu crkvu u Granešini najviše stradalom zagrebačkom sakralnom građevinom. Nažalost, nije riječ o jedinoj dodatno oštećenoj građevini. Stradala je i crkva svetog Marka, a javila su se i nova oštećenja na katedrali – kako javlja Hrvatska katolička mreža povećale su se pukotine na svodovima i lukovima prozora nastale u ožujku. Pobrojiti oštećenja na drugim sakralnim građevinama Zagreba zahtijevalo bi daleko više mjesta. Može se tek reći da se urušio još jedan dio svoda isusovačke crkve u Palmotićevoj, da se pristupilo uklanjanju zabata na glavnom pročelju franjevačke crkve na Kaptolu (dan nakon potresa, 30. prosinca) zbog dodatnih oštećenja u potresu, kako ne bi došlo do urušavanja, da su dodatno oštećeni i svodovi pravoslavne crkve...

U slučaju Svete Katarine trebamo biti otvoreni i reći da smo svi zakazali, i mi povjesničari umjetnosti kao struka i konzervatori, pa i svi oni koji su se trebali brinuti za crkvu svete Katarine

I brojne javne građevine pretrpjele su dodatna oštećenja. Zasad je jasno da su veća oštećenja u nekadašnjoj zgradi srednjoškolskog kompleksa (danas dijelom zgrada Muzeja Mimara) na Rooseveltovu trgu, Hidrometeorološkom zavodu na Griču, na zgradi Ministarstva vanjskih i europskih poslova na Zrinjevcu, s koje je skinut dio arhitektonske dekoracije s vrha pročelja kako ne bi došlo do njezina pada ukoliko se potresi nastave, na zgradi Ministarstva obrane na Trgu Petra Krešimira IV, karakterističnom primjeru arhitekture 1930-ih. Na Mirogoju nastavilo se načinjanje već uvelike oštećenih arkada i paviljona – pao je opet dio balustrada, no kapela Krista Kralja izdržala je i ovaj udar.

Oštećene su i brojne stambene i stambeno-poslovne zgrade u središtu s kojih su popadali komadi vijenaca, dekoracije s pročelja i zabatni zidovi. Pojedine građevine označene prije 29. prosinca narančastom naljepnicom kao privremeno neupotrebljive, sada su dobile crvenu, odnosno proglašene su neupotrebljivim pa je još veći broj Zagrepčana morao napustiti domove. Ovoga puta oštećenja su se javila i na brojnim objektima u Brezovici i drugim rubnim zapadnim dijelovima Zagreba, koji nisu bili jako oštećeni u proljetnom potresu, kao i u Zaprešiću.

Potrebna hitna reakcija

Pokazalo se da i zgrade podizane nakon Drugoga svjetskog rata nisu dokraja sigurne. Kako izvješćuju različiti mediji posljednjih tjedan dana, urušavanjem prijeti krovna terasa višestambene zgrade nekadašnje Vojne pošte u Vukovarskoj 52 čuvenoga arhitekta Stanka Fabrisa, na kojoj su se povećala oštećenja nastala u potresima u ožujku. Ta građevina, podignuta 1957, karakteristična je upravo po razigranoj krovnoj zoni, koja sada prijeti padom na prolaznike, kao i obojenošću svojih pročelja, koje je Fabris oblikovao nadahnut Corbusierovim stambenim višekatnicama. Nisam arhitekt, građevinar ili statičar i ne mogu suditi o sigurnosti te ni bilo koje druge zgrade, bez obzira na to jesu li sagrađene prije ili poslije potresa u Skoplju 1964, no fotografije oštećenja armiranobetonskih struktura u jakim potresima u Japanu, Meksiku i drugdje po svijetu jasno nam svjedoče da ni taj tip gradnje nije dokraja siguran, odnosno da bi se trebalo provjeriti stanje svih građevina u Zagrebu nakon najnovijih događaja.

Potresi s kraja 2020. i početka 2021. ne samo da su oštetili brojne građevine u povijesnoj zaštićenoj jezgri grada, već su i dodatno poljuljali pouzdanje stanovnika središta Zagreba u sigurnost njihovih domova. Jezgra koja se već desetljećima prazni i čije se napuštanje intenziviralo nakon potresa u ožujku postala je najnovijim događajima još manje poželjnim mjestom za život. Teško je uopće prognozirati koje će dugoročne posljedice to ostaviti na razvoj grada, no vjerojatno će središte u još većoj mjeri biti prepušteno turistima kada se vrate nakon (nadajmo se) okončavanja pandemije.

Jurišićeva ulica,
30. prosinca 2020, skidanje oštećenih
dimnjaka i zabata s krovova zgrada

Najnoviji potresi pokazali su nam da moramo hitro reagirati. Seizmolozi nas neprestano upozoravaju da živimo na trusnome području i da su ovi potresi možda znak pojačavanja seizmičke aktivnosti u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, koja bi mogla prouzrokovati nove potrese u budućnosti. Treba stoga što skorije, što bolje i što kvalitetnije učvrstiti, sanirati, spasiti što se spasiti dade. Sredstva za obnovu su stigla, stići će ih nedvojbeno još, pa prionimo na posao.

Ne zaboravimo na kraju, koliko god nam se to ne čini ovaj tren, da su Zagrepčani opet imali sreće.

Što bi bilo da se potres dogodio dok je nastava još trajala ili dok na snazi nije bilo novo zaključavanje zbog epidemije virusa COVID-19? Ne mogu ni zamisliti kolika bi panika nastala kada bi svi roditelji pohitali u vrtiće i škole po djecu, te da su kafići i restorani ispod teških vijenaca zgrada u centru Zagreba bili puni gostiju. Naučimo nešto iz događaja iz 2020. i sanirajmo građevine u središtu Zagreba da sljedeći put ne bismo doživjeli još veću katastrofu.