Petrinja na vjetrometini povijesti

Poznatoga petrinjskog arhitekta i dugogodišnjeg predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Petrinji Davora Salopeka (1990-2015) pozvali smo da s nama podijeli svoja razmišljanja o identitetu i povijesti Petrinje, njezinoj kulturi i stradanjima. Odgovorio nam je prijedlogom objave ovih odabranih citata iz brojeva Petrinjskog zbornika, koje je kao urednik Zbornika izdvojio. Kako kaže Davor Salopek, citati snažno svjedoče svu onu muku, koju  je Petrinjcima nanijela dramatična povijest ovoga prostora, teškoće s kojima su se borili i plaho otvarali vrata obnovi, pa i razvoju ovog prostora Hrvatske. Ti su tekstovi izvirali iz iskustava s Domovinskim ratom i poraćem, ali je gotovo nevjerojatno koliko su njihove poruke aktualne i danas, nakon ove prirodne kataklizme, koja je petrinjski kraj nakon ratnih iskušenja danas ponovno bacila na koljena.

Središte Petrinje nakon potresa snimljeno 5. siječnja 2021. i na razglednici iz 1914.

Razglednica iz arhiva OMH u Petrinji

Fotografije snimio Goran Galić

„Tek danas nam je jasno zašto nikada u Petrinji nismo mogli otvoriti gradski muzej, napisati povijest grada, skupiti svu bitnu arhivsku građu i uopće reći punu istinu o sebi o svojoj opstojnosti na stoljećima hrvatskoj, krvlju brojnih naraštaja plaćenoj hrvatskoj grudi između triju rijeka – Une, Kupe i Save, koju su pridošlice zvali Banija, a domaći ljudi sve do nedavno Banovinom – zemljom, koja je oduvijek s Petrinjom na čelu pripadala hrvatskom Banu i Saboru.’’

Petrinja u vremenu i prostoru,
Dragutin Pavličević, Petrinjski zbornik,
br. 1/1998, str. 31 

„Sveti Lovro preživio je od 1780. do 1992. godine. Preživio je Napoleonove ratove,

Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, četrdeset pet godina komunizma, preživio je Francuze, Austrijance, Nijemce, pa čak i partizane, ali nije preživio četnike, Vlahe, JNA i Srbe...’’

Uništena i oštećena baština rimokatoličke crkve na području Grada Petrinje, Vladimir Krpan, br. 1/1998, str. 188

„Indikativna je (...) depeša, koju je Aleksandar Ranković uputio 17. svibnja 1945. OZN-i za Hrvatsku ‘Vaš rad u Zagrebu je nezadovoljavajući. Za 10 dana u oslobođenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznenađuje nas ova neodlučnost za čišćenje Zagreba od zlikovaca. Radite suprotno od naših naređenja, jer smo rekli da radite brzo i energično i da sve svršite u prvim danima.’’’

Prilog istraživanju žrtava rata i poraća
na području grada Petrinje,
Milan Pojić, br. 1/1998, str. 190

„U vrijeme velikog prometa i plovidbe lađa Kupom od 60-tih godina 18. stoljeća Petrinja se nalazi na tom velikom trgovačkom putu između Podunavlja i mora. Upravo zbog jako razvijene plovidbe Petrinja je uz svoju glavnu – vojnu komponentu dobila i drugu, prometnu koja ovisi o Kupi i pridonosi jačem razvoju obrta i trgovine te daljem gospodarskom razvoju grada.’“

Petrinja – grad na plovnoj Kupi,
Branko Vujasinović, br. 2/1999,
str. 28

„Na tom crnom popisu bilo je i moje ime. Petnaestak godina poslije bleiburške tragedije upitao sam na jednom preslušanju svog udbaškog vraga čuvara: ‘Zar sam još uvijek građanin drugog reda? Odgovorio mi je cinično: „Ne drugoga, nego četvrtoga reda.’“

Svjedočanstvo o Bleiburgu i Križnom putu,
Mato Marčinko, br. 2/1999, str. 69

„Diktat Napretka, imperativ Novoga, besmislen je u prostoru Kontinuiteta, kakav je primjerice petrinjsko šetalište J. J. Strossmayera sa župnom crkvom Sv. Lovre.

I zbog toga smo, slušajući glas osviještene zajednice, obnovi ovog spomenika kulture pristupili s dužnim pietetom, bez kreatorskog samoljublja, sa sviješću o značenju uništenog spomenika i spoznajom o značaju obnove kontinuiteta u prostoru i vremenu.’“

Obnova spomeničke baštine – imperativ osviještene zajednice,
Davor Salopek, br. 2/1999, str. 177

„Pripadam naraštaju koji je proživio to doba i opominjem one koji dolaze, posebice hrvatsku mladež da ne nasjedaju lažnim obećanjima, da ne dozvole uskrsnuće bilo kakvog totalitarizma. Ovo XX. stoljeće obilovalo je najstrašnijim ideologijama (komunizam, fašizam, militarizam, kolonijalizam) koje je ljudski um mogao smisliti i stoga se duboko nadam da će budući hrvatski naraštaji biti dovoljno odgovorni da stvore uvjete za prosperitetno uljuđeno življenje u novom stoljeću.“

Tiha noć u petrinjskom Salonu namještaja,
Ivan Rizmaul, br. 3/2000, str. 295

„U narodu se šire glasine, da će Petrinja ostati bez većine sajmova, bez svojih škola, vojske sudova, jednom riječi bez svega što je Petrinju činilo naprednim središtem Banovine. Velikosrbizacija poprima borbene oblike. Usprkos ponude Voćarsko-vinogradarske škole početkom 1930. mlade sadnice vinove loze nabavljaju se kod M. Prokića u Topoli Kragujevačkoj, te u loznom rasadniku ‘Podunavlje’ u Smederevu.“

Ing. Slavko Kolar i Petrinja, 1929–1939. godine, Mira Kolar, br. 3/2000, str. 96

Pogled iz zraka na razrušenu Petrinju nakon potresa / Snimio Igor Kralj/PIXSELL

Hrvatski vojnici u oslobođenoj Petrinji 6. kolovoza 1995.  / Snimio Vladimir Krpan

„Mladim generacijama koje dolaze sjećanje na razaranja treba osigurati u svakom župnom središtu, izložbom fotografija koje trebaju postaviti konzervatori i muzealci. Za riznicu spašenih umjetnina i izložbu uvijek se može naći mjesto u crkvama koje imaju nad sakristijama empore, a one ne bi smjele biti skladišta jer su pogodna mjesta za čuvanje memorije o povijesnim zbivanjima.

Ne može se zaboraviti i ne smije se olako oprostiti kulturocid počinjen krajem milenija u Hrvatskoj.’“

Crkvena umjetnost na području Petrinje, Đurđica Cvitanović, br. 4/2001, str. 59

„Nažalost četničku ideologiju i njezin program stvaranja Velike Srbije ‘na crti Virovitica – Sisak–rijeka Kupa–Karlovac–Ogulin–Karlobag zagovaraju neke od najutjecajnijih stranaka (spomenimo samo radikalnu stranku dr. Vojislava Sešelja) te više društvenih organizacija u Srbiji, o čemu treba ubuduće voditi računa. I ovaj prilog trebao je ukazati na korijene četništva kako se ne bi nikada ponovilo zlo koje su i uzrokovali četnici i njihovi istomišljenici i na ovom prostoru.“

Osnivanje i djelatnost četničkih udruženja na području petrinjskih kotara u razdoblju Kraljevine Jugoslavije,
Zdravko Dizdar, br. 4/2001, str. 66

„Ova knjiga nije samo iscrpno pobrojala sve bogatstvo rituala, običaja i obreda, nego je i otvorila značajna pitanja: zavičajne utemeljenosti, sveukupnosti životnih tokova, opstanka nacionalnih vrednota, sveobuhvatnosti duhovnih ozračja, u krajnjem: smisla života.’“

Blagdani su putokazi smisla u neumitnom protjecanju vremena, Davor Salopek, br. 5-6/2003, str. 455

„Srpska pravoslavna crkva (SPC) je uglavnom dala punu podršku politici Slobodana Miloševića ‘svi Srbi u jednoj državi’, i djelatno se uključila u njezino provođenje...
U lipnju 1992. svim općinama ‘RSK’, pa tako i petrinjskoj, upućena je okružnica Bogoslovije SPC u manastiru Krka.
(... ) I početkom 1995. dekan Dedić je izjavio da se ne smije boriti ‘(...) za Vojnu krajinu, već zajedničku državu srpskog naroda. Nema te snage, ni partije, niti čovjeka koji bi nas mogao odvojiti od matice Srbije.’

O djelovanju Filozofskog fakulteta u Petrinji za vrijeme „Republike Srpske krajine’“, 1991.-1995., mr.sc. Nikica Barić, br. 5-6/2003, str. 93

„Na čemu se može temeljiti razvoj grada

– neiskorištenost ljudskih resursa

– prirodni resursi

– prometno geografski položaj

– blizina hrvatske metropole

– čist i sačuvan okoliš

–
čisto poljoprivredno obradivo zemljište s velikim postotkom stanovnika koji poznaju tu proizvodnju

–
neiskorišteni kapaciteti u gospodarstvu“

Neki elementi za program gospodarskog razvoja Petrinje, Vlado Čavrak, br. 5-6/2003, str. 241

„Tokom čitave povijesti prevladavali su teški uvjeti za hrvatski narod, ali i miroljubivi istupi tog istog naroda. Volja hrvatskog naroda je najveće blago, te će MH pokušati izgraditi takvu hrvatsku fizionomiju kako bi bili prepoznatljivi u Europi, a ne odložište za stare europske tehnologije, već narod među narodima...

/Vlado Gotovac/“

Matica hrvatska u Petrinji 1990.-2005,
Ivan Rizmaul, br. 7-8/2005, str. 118

„Opterećeni tekućim problemima, razočarani lutanjima i promašajima dnevne politike, u koju su pokraj moralno odgovornih osoba nahrupili i koristoljupci, slavohlepnici, karijeristi, konvertiti režima, rođeni birokrati, ljudi uskih vidika a širokih ovlasti, ljudi oskudnog znanja, a visokog mišljenja o sebi, dužnosnici koji ne znaju ili ne žele znati, koliko ne znaju, trgovci svojim moralom i tuđim sudbinama, zaboravljamo, da smo svjedoci i sudionici epohalnih događaja koji se zbiše u Hrvatskoj na prijelomu stoljeća.“

Od pada jednoumlja do Oluje,
Davor Salopek, br. 7-8/2005, str. 14

„Za našu župu, kao i za tolike druge diljem  naše Domovine, ovaj Božić bit će tužan. Posvuda raspršeni daleko smo od svojih domova i od naše drage crkve sv. Bartola, u kojoj se nakon više stoljeća i prvi puta neće slaviti polnoćka. I još gore: sve to, što nam je najdraže i najsvetije, sada su ruševine, opljačkane i spaljene. A mi ne možemo otići čak niti da to vidimo! Najgore u svemu pak su poginuli, a njih počam od male Josipe ima deset zabilježenih. /Vlado Košić/“

Ratna stradanja u Hrastovici i hrastovičkoj župi, Mato Marčinko, br. 7-8/2005, str. 72

„Za razliku od vremena poraća II. svjetskog rata, kada su antifašisti svoj dolazak na vlast stabilizirali masovnim skidanjem hrvatskih glava (U Preokretu 1945. samo s petrinjskog područja, svirepo su ‘oslobodili’ preko 2.000 tijela od 2.000 hrvatskih glava / vidi: Petrinjski žrtvoslov izdanje MH Petrinja, 1995. /, u ovoj fazi svoje, na trenutak ugrožene vlasti, zadovoljili su se progonima s radnog mjesta, eliminiranjem nepoćudnih iz javnog života, zatvaranjem životne i građanske perspektive, sudskim progonima najizloženijih predvodnika Hrvatskog proljeća, i kaznioničkim kaznama...“

Uz 35. obljetnicu osnivanja ogranka
Matice hrvatske u Petrinji 1971.-2006.,
Davor Salopek, br. 9/2007

„Tijekom Domovinskog rata pučanstvo s prostora zrinskog Pounja pretrpjelo je izuzetno velike žrtve i stradanja. Tu je počinjen prvi masovni pokolj hrvatskih civila, a općina Dvor na Uni zadobila je neslavnu čast da je postala prva općina u Hrvatskoj u kojoj je do kraja izvršeno etničko čišćenje nesrpskog pučanstva. Međutim, iz razloga što je istraživanje događajnice Domovinskog rata tek u začecima ove, kao i brojne druge činjenice vezane uz rat u dolini Une, ostale su nepoznate široj hrvatskoj javnosti...“

Pad policijske postaje Kozibrod,
Jakša Raguž, br. 9/2007

„Njegov visoki etički nazor i filozofski pogled na svijet sjajno se zrcali u tome, što je usvojio Kantovo načelo, koje je svečano ponovio i na proslavi 50-godišnjice Hrvatskog planinarskog društva (1924.) ovim riječima: ‘Dvije su stvari, koje su nadasve vrijedne, da na se svraćaju pažnju ljudskog uma, da ga opet napunjuju udivljenjem: moralni zakon u nama i zvjezdano nebo nad nama’“...

Dr. Oton Kučera, Josip Pasarić, br. 9/2007

Ova sadržajno bogata i grafički zanimljivo opremljena knjiga / Ivan Rizmaul: Spomenar baštine petrinjske, Op.ur. /, uz brojne fotografije kulturno-povijesne vrijednosti (...) bitna je, i to ne samo za Petrinju. Ona kroz sve predstavljene aspekte života, uz ljubav i golem trud autora, pokazuje hrvatski i europski identitet Petrinje i Petrinjaca , rukopis neotuđiv i svoj koji i nadalje – na onome što je preživjelo valja čuvati i razvijati. Jer prošlost je naša važna, baš kao i budućnost.“

Hrvatska etnografska i duhovna baština – Nostalgična šetnja prošlošću Petrinje, Mira Žurić, br. 9/2007

„Hrvati dolaze u Čile u drugoj polovici 9.stoljeća, a najbrojnija su useljavanja od 1892. Prvo mjesto koje naseljavaju Hrvati optimistično se zove Porvenir, budućnost, danas gradić na Ognjenoj Zemlji, nasuprot Punta Arenasa, udaljen tri sata vožnje trajektom (u tri sata vožnje avionom na sjever dolazi se u glavni grad Čilea-Santiago)...“

Pismo iz Čilea, Danijela Bonković,
br. 10/2008

Petrinjsko šetalište na staroj razglednici – zgrade slijeva sada su
teško oštećene / Izvor: Arhiv OMH u Petrinji

Spašavanje baštine nakon potresa / Snimio Željko Lukunić / PIXSELL

„To je od pamtivijeka najveće gorsko proštenje koje se slavi 15. kolovoza. Nekada je u Gore na taj dan hodočastilo po nekoliko tisuća ljudi. Dolazili su iz cijele Banovine, Pokuplja, dijela Turopolja i Korduna, Posavine i Moslavine, čak iz Lipovljana. Dolazili su u procesijama predvođeni svojim župnicima, neki i dan ranije, da bi bdijući i moleći cijelu noć u crkvi ili bili kod rodbine i prijatelja, na sam blagdan Velike Gospe obavljali svoje zavjetne pobožnosti...“

Gore – središte duhovnog života dijela središnje Hrvatske, Blaž Tominović, br. 10/2008

„Na Rebru sam dočekao oslobođenje. Oslobodioci nasilno upadaju u bolničke sobe i odvode odrasle osobe. Ja sam kao dijete, kao šesnaestogodišnji dječak jedini ostao. Te iznemogle i ranjene ljude potrpali su u kamione i odvezli ih u nepoznato. Prema kasnijim saznanjima završili su u Jazovki i drugim grobištima u okolici Zagreba.“

Presuda u ime naroda – sjećanje,
Karlo Lipak, br. 10/2008