Novi početak na splitskoj glazbenoj sceni

Rijetko koji grad u Hrvatskoj ima bogatu glazbenu tradiciju kao Split. Ta tvrdnja postaje jasna usporedimo li splitsku glazbenu baštinu npr. s druga dva dalmatinska grada. Dubrovačka glazbena scena svodi se na jedan ljetni festival i solidan simfonijski orkestar, dok je sa skladateljskog aspekta još jedina perjanica Grada prezime Sorgo, pohrvaćeno Sorkočević. Zadar je rapalskom političkom trgovinom propustio priliku da u međuratnom razdoblju bude jedno od suvremenih rasadišta hrvatske kulturne svijesti, postavši tijekom predugih dvadesetak godina talijanskom provincijom. Tu je kulturno-društvenu rupu grad nadoknadio u drugoj polovici prošloga stoljeća, pri čemu energija i zalet u gradu postoje i danas. Split je zapravo jedini dalmatinski i jedan od rijetkih hrvatskih gradova koji bilježi bogat kulturni kontinuitet hrvatstva od srednjovjekovlja do danas, raspolažući širokom lepezom skladateljskih opusa od Lukačića i Bajamontija naovamo.

Obnovom secesijske dvorane u Tončićevoj ulici Split je dobio priliku za uzlet
koncertnog života koji mu je neko vrijeme nedostajao / Snimio Danijel Čikeš / Grad Split

No sjaj Cvita Mediterana u ovom je stoljeću ipak počeo blijediti. Glazbena scena drugoga grada po veličini u zemlji svela se na ljetnu glazbenoscensku poslasticu namijenjenu ponajviše turistima, a u godini tek na sezonu operne kuće i niz manjih ciklusa (npr. MAG festival, Piano Loop), kojih su nositelji angažirani pojedinci. Utoliko je u domaćim medijima pred kraj nesretne 2020. snažnije odjeknula vijest da je Split 19. prosinca dočekao svečano otvaranje dvorane, ali i institucije tj. javne ustanove u kulturi Hrvatski dom Split. Obnovivši secesijsku dvoranu, smještenu u Tončićevoj ulici, simbolično između kazališne kuće i Prokurativa na kojima se održava Splitski festival, grad je stvorio infrastrukturnu podlogu za obnovu koncertne direkcije i koncertne sezone, koje su ipak temelj glazbenoga života lokalne zajednice, a koje Split neko vrijeme nije imao.

Otvaranje nove koncertne dvorane, arhitektonski i stilski najsličnije zagrebačkome Hrvatskom glazbenom zavodu, najljepša je vijest koju je domaća kulturna javnost čula u godini u kojoj je potres zadao težak udarac netom oporavljenu HGZ-u i naizgled dobrodržećoj dvorani Lisinski, u godini koju su organizatori glazbenog života proveli boreći se s poštivanjem epidemioloških mjera kao s gigantskim vjetrenjačama. Četrdesetak ljudi u dvorani koja prima 250 slušatelja uživalo je u prigodnom programu koji je okupio fetive i pridružene Splićane, izvođače i skladatelje Hatzea, Sunka, Juračića, Spalata, Stipišića Delmatu, Paraća, Papandopula i Tijardovića (organizatorima koncerta oprostit ćemo mali propust što se na repertoaru nije našao i rođeni Splićanin Jakov Gotovac, čija se 125. godišnjica rođenja obilježavala 2020). Uz rijetku publiku u samoj dvorani u koncertu su mogli uživati i slušatelji ispred obližnje zgrade kazališta, gdje se prenosio program, kao i online publika iz svojih domova. Osnovu koncerta činio je Komorni orkestar HNK-a Split pod ravnanjem dvojice dirigenata: jednog domaćeg (Jure Bučević) i jednog posuđenog, zadarsko-njemačkog (Ivan Repušić). U događaju koji je bio obilježen protokolarnim dijelom i rijetkom publikom u gledalištu, zarazno i inspirativno djelovala je energija Ivana Repušića, koji je od malog sastava na sceni uspio izvući izvornu snagu splitske himne O, kućo mala iz Tijardovićeva Akvarela i toplinu božićnog napjeva U to vrime godišća kao dodatak.

Zahtjevne funkcije v. d. ravnatelja Hrvatskoga doma Split prihvatio se Marin Kaporelo, osoba s iskustvom u glazbenoj produkciji. Kako je prethodno s pravom odlučeno da Hrvatski dom organizacijski neće biti sastavni dio splitskog HNK-a, pred mladom domaćom ustanovom u kulturi velika je i zahtjevna zadaća, koja se u prvom redu sastoji od edukacije nove koncertne publike. Vodstvo nove institucije mora paziti da ne podlegne ukusu publike i otkliže u komercijalizaciju, nego da se pažljivim i biranim programima nadoveže na bogatu gradsku tradiciju, koja je uvijek pratila svjetske trendove. Nova dvorana ipak je smještena u gradu koji prema zadnjem popisu stanovništva broji više od 170.000 duša i kojemu gravitira velik dio Dalmacije, ali i gdje djeluje sveučilište s 25.000 studenata, koji između ostaloga studiraju i glazbu na Umjetničkoj akademiji. Uz malo inovativnosti i dobra marketinga publike ne bi trebalo nedostajati, a nadamo se da će žar nove institucije prijeći i na ostale kulturne i javne službe, što će od našega drugog grada po veličini ponovno stvoriti Velo misto.