Neorenesansna ljepotica kakve nije bilo ni u Zagrebu

Slike iz Petrinje, Siska, Gline i okolnih mjesta koje su obišle Hrvatsku 29. prosinca 2020. i u tjednima koji su uslijedili doista zastrašuju s obzirom na razmjere oštećenja brojnih građevina. Mislim da je malotko i mogao zamisliti da bi se potres tih razmjera mogao dogoditi u pokupskom dijelu Hrvatske, a osobito tako brzo nakon zagrebačkoga od 22. ožujka 2020.

Zgrade Srednjih škola i u drugom planu Prve osnovne škole u Petrinji  / Izvor: Arhiv Ogranka Matice hrvatske u Petrinji

Zgrade Srednjih škola snimljene 5. siječnja 2021.  / Snimio Goran Galić

Petrinjsku baštinu ne poznajem onoliko dobro koliko bih je htio poznavati. U samu sam gradu boravio prvi put prije tri godine i ostao sam zadivljen njegovom ljepotom, s brojnim sačuvanim građevinama iz 18. i 19. stoljeća, uglavnom iz vremena dok je Petrinja bila sjedište Druge banske pukovnije u okviru Vojne krajine.

Na ovome mjestu cilj mi je reći nekoliko riječi o, po meni, najvažnijim javnim građevinama podignutima 1860-ih i 1870-ih godina 19. stoljeća, u zadnjim desetljećima vojne uprave nad Petrinjom, teško stradalima u potresima potkraj 2020. i početkom 2021, koje su udomljavale Prvu osnovnu školu te Srednju školu toga gradića.

Vrijeme kada su podignute spomenute škole obilježeno je vrlo intenzivnom izgradnjom na prostoru cijele Vojne krajine. Vlasti u Beču kao da su brojnim novim javnim građevinama željele pokazati da se ne namjeravaju odreći pokrajine koja im je osiguravala vojsku za ratove posvuda po Europi. Središta hrvatskih gradića koji su se nalazili u okviru Vojne krajine svjedoče stoga i danas o tom razdoblju u povijesti arhitekture Habsburškoga Carstva. Osobito lijepe primjere javnih građevina podignutih između 1850. i ukinuća Vojne krajine 1881. nalazimo tako u Bjelovaru, Vinkovcima, Otočcu, Ogulinu, a do potresa smo ih mogli vidjeti i u Petrinji.

Od navedenih dviju građevina Prva osnovna škola je starija. Prema povjesničaru Ivici Golecu podignuta je kao zgrada Realne gimnazije 1861–1862. i kvalitetan je primjer javne arhitekture romantičarskog takozvanog Rundbogenstila (stila oblog luka). Budući da je između 1859. i 1861. tada nedvojbeno najvažniji arhitekt nastanjen u Hrvatskoj, prvak naše romantičarske arhitekture Franjo Klein (autor zagrebačke sinagoge, pravoslavne crkve, kuća Siebenschein i Rosenfeld, hotela K caru Austrianskome i drugih ključnih zagrebačkih zgrada iz 1860-ih i s početka 1870-ih) radio pri građevnom uredu Generalkomande u Zagrebu, kao i da je istodobno projektirao novi vrh tornja pravoslavne crkve svetog Spiridona u Petrinji (srušena 1941) ne može se isključiti mogućnost da je on autor projekta i za tu školu.

Zgrada Prve osnovne škole u Petrinji, podignuta 1861–1862, na staroj razglednici / Izvor: Arhiv Ogranka Matice hrvatske u Petrinji

Pogled na školske zgrade, snimak od 5. siječnja 2021.  / Snimio Goran Galić

Sjeme srednjoeuropske kulture u Vojnoj krajini

Još kvalitetnija arhitekturom nedvojbeno je susjedna zgrada Srednje škole, odnosno nekadašnjega Pädagogiuma, to jest Preparandije, Učiteljske škole u Petrinji, podignuta 1869–1871, dijelom na poticaj sama cara Franje Josipa I. Za nju znamo točno tko ju je projektirao – tadašnji profesor na bečkoj politehničkoj školi Wilhelm Doderer (1825–1900). Doderer je odabran kao projektant zacijelo zbog svoje povezanosti s austrougarskim vojnim vrhom. Prije negoli se zaposlio na Politehnici radio je, naime, na vojnoj Inženjerskoj akademiji (Genie-Akademie) u Klosterbrucku kod Znojma u Moravskoj. Inače, projekt za petrinjsku Učiteljsku školu prvi je projekt za neku građevinu u Vojnoj krajini objavljen u tada najuglednijem bečkom arhitektonskom časopisu Allgemeine Bauzeitungu (1871). Dvokatnica raščlanjena rustikom, jako izbačenim vijencem, s prozorima prvoga kata okrunjenim trokutastim zabatima i prozorima drugoga kata podijeljenim u dva dijela stubovima reprezentativan je primjer neorenesansnog stila.

U spomenutome članku u Allgemeine Bauzeitungu istaknuto je kako se zgradama poput Dodererove sije sjeme srednjoeuropske kulture u Vojnoj krajini. Iako je to sjeme bilo davno zasijano i već je u to vrijeme donosilo i prve plodove, istina jest da je tom građevinom najsvježija moda koja je karakterizirala bečku arhitekturu toga vremena realizirana u Krajini. Ništa slično u tome trenutku nije bilo podignuto ni u Zagrebu. Tako monumentalan primjer neorenesansne javne zgrade, poput onih koji su se u isto vrijeme dizali na bečkom Ringu, tek će se u godinama koje dolaze moći, naime, vidjeti u glavnome gradu Hrvatske.

Wilhelm Doderer, projekt za zgradu Preparandije, danas Srednjih škola u
Petrinji, prema ilustraciji iz Allgemeine Bauzeitunga iz 1871.

Faksimilna
rekonstrukcija

Lamentirati nad potrebom očuvanja tih zgrada u trenutku kada brojni stanovnici petrinjskoga, glinskog i sisačkog kraja nemaju krova nad glavom i dok učenici ne znaju gdje će nastaviti svoje školovanje zasigurno nije primjereno. Ukoliko se ne mogu sačuvati, odnosno ne mogu učiniti sigurnijima od zemljotresa, a kako u njima borave djeca, svi će razumjeti da se moraju ukloniti. Zbog očuvanja urbanog identiteta Petrinje i njezine bogate povijesti bilo bi ipak poželjno da se, ako se već ne ide na obnovu, sačuvaju dekoracije s njihovih pročelja da bi se u dogledno vrijeme moglo pristupiti faksimilnoj rekonstrukciji. Već smo vidjeli i u novinama, kao i u nastupima pojedinih stručnjaka na televiziji, da europska iskustva nakon ratova, revolucija i prirodnih katastrofa u posljednjih stotinu godina pružaju dokaze kako je taj način „čuvanja“ spomenika prošlosti prihvatljiv. Uostalom u novim materijalima podignut je i dio građevina u Vukovaru nakon rata, pa i u samoj Petrinji (župna crkva svetog Lovre) tako da hrvatski konzervatori, restauratori, arhitekti i građevinari već imaju iskustva s takvim tipom pristupa rekonstrukciji spomenika i ambijenata.