Vijenac 701

Likovna umjetnost

LIKOVNU UMJETNOST IZDVAJA

Branko Franceschi

Postav K19 Zlatka Kopljara, Šetalište Vatroslava Jagića, Varaždin

Reinterpretacija K19, Kopljarove antologijske instalacije u javnom prostoru izvorno postavljene 2014. na platou ispred Meštrovićeva paviljona u Zagrebu, u trajnu javnu skulpturu u varaždinskom gradskom parku nasuprot lokalnoj sinagogi, jedinstven je primjer suvisle strategije izbora i postava memorijalne skulpture u nas. Na tom činu treba zahvaliti Ivanu Meseku, umjetniku i još novom ravnatelju Gradskog muzeja Varaždin, koji godinama radi na afirmaciji pozitivnog, oslobađajućeg sučeljavanja s tamnom stranom gradske i hrvatske prošlosti. Kopljarova instalacija zasnovana je na aproprijaciji originalnoga građevnog materijala, odnosno cigle napravljene u Koncentracijskom logoru Jasenovac, te oblika i funkcije europalete čiju je repliku za potrebe projekta dao izliti u aluminiju. Izvedba komemorativnog stupa postupkom slaganja cigle na nosaču u parafrazi građevinskog postupka izgradnje nosivog elementa sugerira potrebu rekonstrukcije društvenih odnosa na temelju uvažavanja i prihvaćanja povijesnih pogrešaka. Nezavršen vrh stupa signalizira da je postupak u tijeku i da proces zacjeljivanja rana tek treba završiti. Stup u Varaždinu jedan je od pet stupova koji su činili izvornu instalaciju, pa se nadamo da će i drugi gradovi prihvatiti Kopljarovu sublimnu posvetu žrtvama Holokausta.

Nina Atević Murtić, Indigo sfera, Gradska galerija, Zabok

Ako ste poput mene zasićeni slikarstvom figurativne naracije koje je već godinama glavna struja domaće likovnosti, izložbu Nine Atević Murtić doživjet ćete kao pravo osvježenje. U najboljoj tradiciji kombinacije monokroma, minimalizma i gestualne apstrakcije umjesto problema s domišljanjem narativnog sadržaja, te vježbe u pogađanju odnosa oblika u linearnoj perspektivi i lokalnog tona boje uz strpljivo cizeliranje formi, umjetnica nudi potpuno oprečan pristup izvedbi umjetničkog djela. Riječ je o zahtjevnoj disciplini koja pretpostavlja snažnu intuiciju, odlučnost, preciznost i disciplinu. Kao i sve što se čini jednostavnim i nasumičnim, a što funkcionira kao uvjerljiva estetska forma, Ninine slike proizvod su strpljenja, vježbe i odricanja u postizanju optimalnog rezultata formule manje je više. Zadaću koju je pred sebe postavila umjetnica je otežala velikim formatima platna i izborom akromatskog sraza neboja (tu i tamo naslućuju se odjeci dubokih modrih tonova), koji bi svaku malu nesigurnost da je ima učinili vidljivom. Koncept nije nov, ali ga je zato Nina Atević reinterpretirala po vlastitom senzibilitetu u kontekstu likovne scene koja živi zaborav apstraktne umjetnosti.

Ines Krasić, Ekspedicija, MSU, Zagreb

Konačno! Nakon godina samovoljne apstinencije od izlaganja Ines Krasić u najboljem se svjetlu predstavlja distopijskom izložbom Ekspedicija. Izložba je multimedijska instalacija snažna ambijentalnog naboja koji u posjetitelja budi širok repertoar raspoloženja od nostalgije, pa sve do zabave. Naravno, i divljenja. Ines Krasić, koliko god zna ili čak želi biti neodređena u jasnom iznošenju poruke, u istoj je mjeri neprijeporna na svim razinama produkcije, a to u hrvatskim uvjetima graniči s mazohizmom ili barem financijskim harakirijem. Ekspedicija se zasniva na Krasićkinoj osebujnoj varijaciji neopop-estetike kojom industrijske proizvode transformira u ogoljene strukture ili minimalističke objekte otvorene publici na projiciranje osobnih predodžbi. Razgled nas vodi od uvodne stilizirane monumentalne svjetleće instalacije s natpisom Public market, preko praznih okvira billboarda te modela automobila i kamp-kućice s rekvizitima za odmor izvedenima u naravnoj veličini, po proizvodima danas nepostojeće domaće industrije te dovodi do printa stjenovite pustinje u tehnokoloru zalaska sunca u srazu sa crno-bijelim razigranom rasterom zagrebačke Mamutice. Više nego dovoljno za estetski užitak, manje nego dovoljno za nagađanje je li riječ o komentaru pustoši koju je u nekadašnjem društvenom vlasništvu ostavila liberalna ekonomija kriminalnog procesa hrvatske privatizacije. Dobro nam se vratila, Ines.

Vijenac 701

701 - 14. siječnja 2021. | Arhiva

Klikni za povratak