KAZALIŠTE IZDVAJA

Osvrt na kazališnu sezonu 2020.

Iako je bila neočekivana i prekinuta lock­downom, kazališna sezona protekle godine nije posve nestala. Tijekom proljeća pripremale su se predstave, da bi se u svibnju i lipnju premijerno izvele, u prozorčiću u kojem nam se pričinilo da smo se uspješno othrvali virusu COVID-19, a neke su imale premijeru neposredno prije općeg zatvaranja. Uz virus je u Zagrebu bio i snažan potres koji je gotovo doslovno dotukao kazališta, zgrade su im bile dobro uzdrmane, a neke su i zatvorene, poput Gavelle, kazališta koje je prisiljeno gostovati u drugim prostorima i gradovima. Riječ je o nadrealnoj situaciji. Činjenica da je u cijelom svijetu tako nije nimalo utješna. Naime, kazalište je u svojoj srži komunikacija, kazivanje, prikazivanje, igranje, poigravanje, predstavljanje. I to uživo. Bez posrednika. Ako je onemogućena komunikacija uživo što na sceni, što s publikom, onda od kazališta ne ostaje mnogo. Live-stream i snimke predstava mogu naizgled nadomjestiti izvođenje pred publikom, ali to je kao da gledate predstave kroz prozorsko staklo. I tu sve prestaje. U takvoj situaciji kazališta su organizirala pokuse iščekujući pravi trenutak izlaska pred publiku.

Znaš ti tko sam ja

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu praizvelo je projekt Ivana Penovića, autora teksta i redatelja, Znaš ti tko sam ja 6. ožujka, desetak dana prije općeg zaključavanja u prostoru tonskog studija na drugom katu zgrade na Trgu Republike Hrvatske 15. Petoro glumaca predstavlja duhovitu persiflažu povijesti i poigravanje starim mitovima i novim mitomanijama.

Dio ansambla predstave  / Dio ansambla predstave Izvor HNK

Livio Badurina, Bernard Tomić, Lana Barić, Silvio Vovk i Nina Violić čine kvintet dobro ugođenih glumačkih osobnosti koji energijom i sposobnošću samoironijskog igranja otvara prostore razmišljanja i promišljanja o suvremenom odnosu prema povijesnim „činjenicama“ i prema općeprihvaćenim lažima koje definiraju današnji doživljaj svijeta.

Dobro je Ništa

Autorski projekt Olje Lozice Dobro je Ništa pretpremijerno je izveden 29. lipnja u kultnoj polukružnoj dvorani Teatra &TD. Deni Savković, Romano Nikolić, Andrea Špindel i Aron Aleksej Ljevaković mladi su ljudi koji se bore s nevidljivim neprijateljem zvanim depresija. Olja Lozica dramatičarka je i redateljica koja ne bježi od suvremenih tema; u svakom svom tekstu i režiji nemilosrdno rastvara bitne probleme suvremenog društva.

Prizor iz predstave  / Prizor iz predstave Snimio Luka Dubroja

U svom autorskom prosedeu ravnomjerno se koristi riječju i pokretom. Četvero mladih nastoji živjeti i preživjeti depresiju, koja u predstavi prerasta trenutno stanje pojedinca postajući metafora općeg osjećaja današnjice, u kojoj vladaju cinici i opasni luđaci. Sama priča nije toliko važna. Važni su odnosi, međusobne borbe likova s drugima i samima sobom, i emocije. Emocije su u ovom slučaju zbroj kratkih riječi, mikrouzdaha, pokreta, ukočenosti u svjetlu, pogleda u prazno; zbroj koji ima odgođeno djelovanje, kao kod boksača koji pada tek nekoliko sekundi nakon udarca. Pa čak i ako nam ne sugerira „sretan kraj“, ova predstava obnavlja vjeru u kazalište.

Zdrav razum

Tekst ću završiti riječima o predstavi koju želim svima nama zajedno, predstavi koju nazivam Zdrav razum, predstavi koja mora prevladati sve ludosti iz 2020. (i prethodnih godina) i tako zauvijek okončati vladavinu bahatosti i općeg neznanja. Neznanja koje proždire bit kazališta zatirući svaku kreativnost, jer svi mogu sve i svi znaju sve. Takvo je kazalište mrtvo već i prije dizanja zastora, jer ono ne postoji bez umjetničkog poštenja, ljudskog suosjećanja i obaziranja na druge oko nas. Bez toga osuđeni smo na bijedna dodvoravanja već ionako izbezumljenoj publici koja više ni sama ne zna što da misli o onome na sceni. Naime, kazalište je uređeni kaos, ono umire u pravom, dnevnom kaosu, ono umire u dnevnim lažima i nestajanju moralnih normi. U svijetu bez odgovornosti, bez snova, bez obećanja bilo kakve budućnosti kazalište gubi tlo pod nogama. Zato je Zdrav razum predstava koju preporučujem svima koji žive kazalište i svima koji ga prate.