SVIJET U 2020.

Po svim poznatim pokazateljima 2020. godina bila je tragična. Velik gubitak života, golem udar na svjetsko gospodarstvo, nepopravljiva šteta za blagostanje milijuna ljudi, sve je to odraz i posljedica djelovanja čovjekovu oku nevidljiva virusa. Prizori nalik filmovima katastrofe ušli su u svako domaćinstvo planeta, isprva potiho i iz daljine, a potom sasvim učinkovito iz neposredne blizine. Zdravstvena politika na svjetskoj i nacionalnoj razini pokazala je učinkovito ograničavanje naših životnih stilova i djelovanja, uz pohvalu uvijek široku ljudskom umu, koji je pronašao put novih tehnologija.

Izvor PIXABAY

Cjelokupna procjena globalne geopolitike neizbježno je pod utjecajem širenja virusa COVID-19 i mjera koje su donijete u skladu s epidemiološkim preporukama. Najgora pandemija u nekoliko stoljeća propituje odluke vlada, ograničava slobode i mijenja međunarodne veze. No nije sve u 2020. godini bilo povezano s virusom. Kao i svake godine, i ove su održani mnogi izbori koji su donijeli nove perspektive i novu budućnost narodima i međunarodnim političkim odnosima. Svakako su američki izbori bili najviše praćeni. Jedan od ključnih elemenata uspješne demokracije jest spremnost obiju strana da prihvate pobjedu i poraz i legitimitet sustava u kojem bi protivnici mogli steći kontrolu nad vladom. Prvi put u dugoj američkoj povijesti to bi se moglo promijeniti. Vjerojatno će Donald Trump iskoristiti svaki mogući pokušaj ostanka na vlasti, raznim tužbama i prijetnjama, što će debelo naštetiti osnovnom demokratskom načelu: mirnoj predaji vlasti. I dok je uporno odbijanje realnosti dio upitne psihološke sposobnosti Trumpa, potpora koju dobiva paradigmatična je i štetna za duboko podijeljeno američko društvo. U svakom slučaju, jasno je da je sada sasvim prihvatljivo tretirati prijatelja, susjeda ili rođaka koji zastupaju drukčiji pogled na politiku kao nekoga tko ne samo da je u zabludi nego kao lošu osobu koju treba sramotiti ili je se kloniti dok ne promijeni mišljenje. Koliko god žalosno s osobnog stajališta dopustiti politici da prekine prijateljstva i čak prekine obiteljske veze, još je opasnije za demokraciju da takvi stavovi prevladaju. Ako birači nisu spremni prihvatiti da je njihova strana legitimno poražena ili priznati legitimitet svojih protivnika, tada demokracija ne funkcionira. To bi trebala biti najveća pouka američkog izbornog procesa.

Niz parlamentarnih i predsjedničkih izbora na afričkom kontinentu potvrdili su povratak autokracije na Crni kontinent, posebno u izborima u Togu, Kamerunu, Tanzaniji i Burkini Faso. U Aziji su također potvrđene uobičajene regionalne karakteristike, s vrlo burnim izborima u Šri Lanci, te razočarenjem nastavka politike podjela u Mianmaru. Burno je bilo i u Južnoj Americi, posebno u Boliviji i Peruu, gdje se naziru opasni populistički pokreti i korporativna elita. Očekivano i mirno prošli su parlamentarni izbori u nekoliko zemalja Bliskog istoka, svim oceanskim zemljama i većini europskih država. Ipak, izbori u Crnoj Gori doveli su do oštre podjele u zemlji, a rezultati objavljeni na predsjedničkim izborima u Bjelorusiji naveli su Europsku Uniju na uvođenje oštrih sankcija Lukašenku.

Godina velikih prosvjeda

Izvan institucionalne politike 2020. bila je godina velikih prosvjeda, nenasilnih pokreta i općenito jasna iskazivanja nezadovoljstva naroda uobičajenim političkim procesima. Fenomen prosvjeda protiv epidemioloških mjera uzeo je maha u visokorazvijenim zemljama liberalnog Zapada, kao otpor protiv percipiranog napada na osnovne ljudske slobode. Iako su ti prosvjedi većinom doživjeli preuzimanje od strane lijevih ili desnih ekstremista, postavljaju važna pitanja legitimnosti odluka, pravnih posljedica zaključavanja (lockdown), kao i smisla temeljnih ljudskih prava u koja pripada i pravo kretanja i odlučivanja o vlastitom zdravlju. Također u zapadnim liberalnim zemljama došlo je do niza prosvjeda povezanih sa sustavnim rasizmom, seksizmom i kolonijalnim nasljeđem. Pokret Black Lives Matter, pokrenut nakon policijskog brutalna ubojstva nevinog Afroamerikanca Georgea Floyda, poveo je snažnu raspravu o spomenutim pitanjima, što je ponegdje dovelo do propitivanja potisnute kolonijalne prošlosti, a drugdje i do apsurda. Tako su zemlje poput Belgije i Nizozemske počele raspravljati o suočavanju s vlastitom prošlošću, ali je uništavanje imovine, rušenje spomenika i rasprave o tome, primjerice, je li riječki morčić rasistički simbol, tu borbu dovelo do negativne krajnosti.

Izvor PEXELS

Sasvim drugi oblici pokreta naroda uočeni su u drugim državama. Borba protiv krajnje autokracije navela je građane Bjelorusije da se odupru još jednom mandatu Aleksandra Lukašenka. Narod Libanona probio je utvrde etnoreligijskih zajednica i odlučno se suprotstavio sustavnoj korupciji i nemaru koji je doveo do katastrofalne eksplozije u bejrutskoj luci. I mladež Tajlanda izašla je na ulice, prosvjedujući protiv vojne diktature i apsolutne monarhije. Nitko od njih još nije uspio u svojim nakanama, ali velika demonstracija narodne moći i nenasilnih pokreta pokazuje znatnu organiziranost i participaciju ljudi na lokalnim razinama, što će u budućnosti morati biti dio svakog procesa donošenja političkih odluka.

Mir u svijetu ponovno je oslabio

Multilateralni međunarodni politički odnosi gotovo da su prestali postojati ove godine. Prije svega to je rezultat pandemije, koja je navela da zemlje zatvaraju granice i same odluče kako će provesti epidemiološke mjere (u čemu je posebno zakazala na samu početku pandemije Europska Unija, koja nije htjela donijeti kolektivne mjere za svoje područje). No tom stanju uvelike je pridonijela destruktivna američka politika. Dvojac Donald Trump i Mike Pompeo uspjeli su dovesti američko-europske odnose na najniže razine od Drugoga svjetskog rata, Sjedinjene Države povukle su se iz niza ugovora koji reguliraju naoružanje u svijetu. Bijela kuća nije podržala većinu akcija međunarodne zajednice oko pandemije i gospodarskih tokova; upravo suprotno, započela je ekonomski rat s Kinom, koji je na kraju rezultirao vjerojatnim slomom transpacifičkog partnerstva i nastankom novog i najvećeg svjetskog trgovačkog bloka u kojem prevladavaju Kina, Južna Koreja, Japan i Australija, uz Novi Zeland i sve zemlje Jugoistočne Azije. U posljednji trenutak iz tog bloka izašla je Indija (vjerojatno na svoju štetu), ali ukupni učinak te organizacije tek će se vidjeti.

Mir u svijetu ponovno je oslabio, devetu godinu zaredom. Neki sukobi u svijetu jenjavaju, ali postoji sve veća razina tenzija i nesigurnosti kao rezultat pandemije. Island je i dalje najmirnija zemlja na svijetu, a slijede ga Novi Zeland, Austrija, Portugal i Danska. Afganistan je najmanje mirna zemlja na svijetu, a slijede Sirija, Irak, Južni Sudan i Jemen. Povlačenje američkih trupa s Bliskog istoka, sporni i još nedovršeni mirovni pregovori s talibanima te uspostavljanje diplomatskih veza nekih petromonarhija s Izraelom ambivalentni su događaji u tom nemirnom dijelu svijeta, no oči su najviše okrenute Iranu, kojemu se naplaćuje neovisna politika i status regionalne sile terorističkim ciljanim ubojstvima dužnosnika. UN nije u mogućnosti okarakterizirati ubojstva generala i stručnjaka u Iranu kao terorizam, što ukazuje na strukturalnu slabost te organizacije i očito licemjerje međunarodnog prava.

Pogled u 2021. godinu

Rusija i Euroazija zabilježile su poboljšanja tijekom cijele godine u smislu jenjavanja sukoba i sigurnosti, ali sve se to pokvarilo pri kraju godine. Rat koji je buknuo između Armenije i Azerbajdžana, prosvjedi u Kirgistanu i militarizacija u Srednjoj Aziji pokazatelji su da stare raspre nisu završene, ali i da Kremlj neprijeporno vlada tim područjem te širi svoju diplomatsku moć u Aziji i Africi. Spoj diplomatskog utjecaja, humanitarne pomoći, infrastrukturnih ulaganja i tehnološkog razvoja sada su sigurni znaci multipolarne geopolitičke borbe u svijetu, gdje nastupaju kao sile Kina, Rusija, Sjedinjene Države, Europska Unija te neke druge regionalne sile.

U tom se smislu može očekivati sve veće napredovanje u tzv. zelenoj ekonomiji i visokoj tehnologiji, u čemu prednjače negdašnji azijski tigrovi poput Singapura, Malezije, ali sve više i Kina. Osim toga, u 2021. godini sigurno ćemo vidjeti svađe oko jednake distribucije cjepiva, raznolik oporavak gospodarskih sektora, a vrlo vjerojatno i nastavak raznih ograničenja. No svjetska će se politika ponajviše zanimati time kako će Joe Biden voditi Ameriku i hoće li se potruditi obnoviti posrnuli međunarodni poredak, temeljen na međunarodnom pravu i pravilima igre. Njegovi prvi zadaci bit će Pariški ugovor o klimi i iranski nuklearni dogovor. Neke stvari vjerojatno se neće mijenjati, kao što je raskorak s Kinom, što će se očitovati novim borbama kompanija kao što je Huawei i TikTok. Bit će to godina mogućnosti bolje organizacije oko promjene klime, posebno stoga što se ne očekuje velik oporavak međunarodnih putovanja. Zbog toga će patiti i kulturni sektor, ali novi sustav počet će se nazirati. Zbog iskustva s pandemijom 2021. možda će biti godina u kojoj će se mnogi rizici pojaviti kao dio zakonodavstva i uređenog načina života u novom normalnom.