Suptilan roman o odrastanju

-

Linn Ullmann objavila je knjigu De urolige na norveškom 2015, a zahvaljujući Nakladi Ljevak i financijskoj potpori organizacije NORLA i sufinanciranju sredstvima programa Europske Unije Kreativna Europa možemo je pet godina poslije čitati u iznimnome, poetskom, ritmičnom i ugodno fluidnu prijevodu s norveškoga na hrvatski ugledne hrvatske prevoditeljice sa švedskoga, engleskoga i norveškoga, u Berlinu nastanjene Željke Černok, koja je 2012. uvrštena na IBBY Honor List za prijevod knjige P. O. Enquista De tre grottomas berg (Planina tri pećine). Mjesec studeni „idealno“ je tužan i pogođen izbor za premijerno hrvatsko objavljivanje te prozne knjige duge 374 stranice. „Pogodnost“ moguće svakodnevne izoliranosti zbog pandemije izazvane koronavirusom pojačava se dodatnim uživanjem čitanja u knjigu uvrštenih ulomaka i citata niza genijalnih autora. To su: Henry Adams, Samuel Beckett, Ingmar Bergmann, Gunnar Björling, Anne Carson, Bob Dylan i Sam Shepard, Gustave Flaubert, Witold Gombrowitz, Fernando Pessoa, Marcel Proust, Rainer Maria Rilke, Albert Schweitzer, August Strindberg, Liv Ullmann, Virginia Woolf i drugi, mahom autori koji dezintegriraju realistične kodove pisanja i destruiraju egzistencijalne stereotipe, modernističku i post­modernističku strukturu svojih djela zasnivajući na interiorizaciji životne mizanscene, psihologizaciji, autoironizaciji, ali i bolnoj poetizaciji i lirizaciji romaneskne, dramske i znanstvene tekstualne strukture. Njihova zajednička točka – tematizacija odlazaka, prikazivanje i kazivanje doživljaja i osjećaja smrti i smrtnosti, obiteljske boli i rasapa zajednička je i ovom romanesknom remek-djelu autorice Linn Ullmann (1966).

Izd. Naklada Ljevak, Zagreb, 2020.
S norveškoga prevela Željka Černok

Noseći istodobno ugodan i bolan križ kćeri slavnih roditelja, oca Ingmara Bergmana, švedskoga kazališnoga i filmskoga redatelja, i majke Liv Ullmann, norveške glumice i redateljice, nakon djetinjstva u Norveškoj i Americi studira književnost na Sveučilištu New York, vraća se u Norvešku i piše književne kritike i kolumnu za ugledne norveške novine Aftenposten. Dosad je, s De urolige, napisala šest romana prevedenih na više od trideset jezika. Već nakon objavljivanja prvog romana, 1998, Fǿr du sovner, stječe titulu i status jedne od najvećih norveških književnica. Slijede romani Når jeg er hos deg (2001), Nåde (2002), za koji je dobila Norvešku nagradu čitatelja, Et Velsigner Barn (2005), Det dyrebare (2011). Dobitnica je nagrade Doblung Švedske akademije 2017. za cjelokupno stvaralaštvo.

„Vidjeti, sjetiti se, shvatiti. Sve ovisi o tome gdje stojiš. Kad sam prvi put došla u Ha­mmars, imala sam tek godinu dana i ništa nisam znala o toj velikoj i sveobuhvatnoj ljubavi koja me tamo dovela. Ustvari, bile su to tri ljubavi. Kada bi postojao teleskop koji možemo usmjeriti natrag u prošlost, mogla bih reći: Pogledaj, eno nas, tako je to bilo. (...) Kažem: Bile su tri ljubavi. Jednako sam stara kao što je moj otac bio kad sam se rodila. Četrdeset i osam godina. Moja je majka imala dvadeset i sedam (...).“

Tako započinje roman Nemirni, koji spaja memoarsku fikciju i dokumentarizam, tekući i valovito se gibajući poput norveških i švedskih brodova i fjordova, otoka i krajolika pamćenja, kao živa tapiserija krhotina vlastitih života, premošćujući suptilno i sjetno granice žanrova u priči o djevojčici koja je željela što prije odrasti, kao deveto, izvanbračno, dijete slavnoga redatelja, i roditelja umjetnika koji žele ostati djeca. Autorica i samopripovjedačica piše o odlascima na očev omiljeni otok Fårö, ljetnom odrastanju uz oca u Hammarsu i druženjima sve do bolnoga očeva odlaska 2007. Uspostavljajući suptilan autobiografski dijalog s klasicima književnosti, opisuje i svakogodišnje ljetno jednomjesečno gledanje filmova s ocem i zajedničku ideju da skupa napišu knjigu o starenju, u roman uključujući transkripte njihovih razgovora. Izvrsno je umrežen i majčin život i filmski i kazališni opus, spojen dramskom kompozicijom s naratoricom u različitim životnim dobima te prustovski odnos prema svojemu odraslom i dječjem ja.

Prikazuju se nemiri troje umjetnika: nemiri djevojčice koja čezne za majkom, očevi demonski nemiri koji rezultiraju svakodnevnom točnošću i majčini nemirni, zbog stalno tinjajuće ljubavi istrošeni živci. „Tragala je za uzbuđenjima a ne za krajobrazima“, navodi se citat iz Flauberta koji slikovito prikazuje odnos subjektivne i objektivne kamere u ovom lirskom romanu s dramatskim i kazališnim, egzistencijalnim tišinama. Obiteljski, intimističan roman preslaguje se kao višestruk portret kćeri genijalnih umjetnika, nastanka predstave i filma, smiren i tih, potresan i dubok.

Roman Nemirni Linn Ullmann o gubitku i tugovanju, o sjećanjima i ograničenjima sjećanja, o smrtnosti i starosti, o djetinjstvu i ljubavi, svojom melankolično-nostalgičnom impostacijom, kristalnim stilom, lirskim segmentima, poetizacijom stvarnosti i proze i hrabrim, nježnim i potresnim suočavanjem s vlastitim roditeljima, o trojnoj ljubavi, prijateljskim druženjima i egzistencijalnim situacijama doseže sam vrh strane i prijevodne proze od 2015. do 2020. godine. U središtu je i suptilan odnos prema umjetnosti, fino tkanje književnosti, filma i kazališta, snimanja i glume i „života uživo“. Bez dociranja i isticanja erudicije u prvi plan autorica stavlja i toplo prostire emocije i zapažanja dirljivih rubova i isprepletenih niti tuge i sreće, radosnih i zaigrano zapitanih unatoč teškom identitetskom usudu. Savjet: svakako čitati.