Obvezno muzikološko cjepivo

Kada osoba, posebno nježnijeg spola, slavi pedeseti jubilej, obično naglašavamo kako je još mlada, a u čestitkama se radije ne osvrćemo na protekla zbivanja nego ističemo vrijeme i postignuća koja su pred njom. Radi li se o pedesetoj godišnjici institucije, ipak se u većoj mjeri koncentriramo na postignuća i ranije korake nego na budućnost. Ne ulazeći u raspravu zašto je tomu tako, već na prvi pogled možemo konstatirati da se imperativ mladosti kod živih bića brzo transformira u imperativ tradicije i iskustva, radilo se o brendiranim proizvodima, obiteljskim tvrtkama ili, kao što je u ovom tekstu riječ, znanstvenim ustanovama.

Taj je naglasak s pravom bio dominantan na svečanom otvaranju (ne i u nastavku) dugo i pomno pripremana tjednoga događanja nazvana Dani odsjeka za muzikologiju, koji se na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i na međumrežju održao od 23. do 28. studenoga. Veliki tjedan hrvatske muzikologije odigrao se tako uoči došašća, a započeo je u ponedjeljak, 23. studenoga, spomenutim svečanim otvaranjem, nastavio se dvama simpozijima – studentskim dan poslije i međunarodnim simpozijem koji je trajao od srijede do subote (25–28. 11), a svakako valja istaknuti i koncert ansambla gamelana Jaman suara (27. studenoga).

Svečano otvaranje Dana odsjeka za muzikologiju, slijeva nadesno: akademici Nikša Gligo, Stanislav Tuksar, Koraljka Kos, Ivan Supičić, pročelnik Odsjeka za muzikologiju Ivan Ćurković / Snimila Ana Čizmić Grbić

Rasadište hrvatskih muzikologa

Obilježavanje jubileja Odsjeka za muzikologiju koji i danas djeluje pri zagrebačkoj Muzičkoj akademiji bio je lijep i opsežan događaj za čiju je organizaciju trebalo uložiti mnogo truda. U tom kontekstu svakako valja pohvaliti organizacijski tim pomlađenog Odsjeka za muzikologiju na čelu s docentom Ivanom Ćurkovićem. Tim se othrvao izazovima pandemije i osmislilo bogat i zanimljiv program, koji je započeo nesvakidašnjim okruglim stolom koji je okupio četvero akademika: Ivana Supičića, Koraljku Kos, Stanislava Tuksara i Nikšu Gliga (redom izlaganja). Svaki od četvero govornika na svoj se način osvrnuo na vlastito iskustvo s rasadištem domaćih muzikologa na kojem je dočekao mirovinu. Vitalni devedeset dvogodišnjak Ivan Supičić prisjetio se duha vremena koji je prethodio osnutku Odsjeka za muzikologiju i glazbenu publicistiku. Rađanje odsjeka bilo je usko povezano s pokretanjem dvaju muzikoloških časopisa (Arti musices i IRASM), ali i s osnutkom Muzikološkog zavoda pri Muzičkoj akademiji kao prvog centra muzikološkog djelovanja u Hrvatskoj (osnovan 1967, započeo s radom 1968), zbog čega se šestodnevna proslava može nazvati obilježavanjem institucionalne muzikologije u nas.

Energija koja je dovela do osnutka novog odsjeka bila je dio pretproljećarske atmosfere u Hrvatskoj, a uz tada najmlađega Supičića glavni nositelji projekta bili su Josip Andreis, pročelnik Historijsko-teoretskog odjela koji je prethodio Muzikološkom, zatim dekan Muzičke akademije Milo Cipra i pedagog Marijan Koletić. Uskoro se odjelu priključilo četvero znanstvenika koji su doktorat iz muzikologije obranili na Ljubljanskom sveučilištu: Lovro Županović, Jerko Bezić, Nikša Gligo i u prvom redu Koraljka Kos, koja je u izlaganju predstavila tradiciju podučavanja povijesti glazbe u nas, počevši od 1895, kada se taj predmet počeo izučavati u školi HGZ-a.

Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu / Snimio Ivo Biočina, izvor Hrvatska turistička zajednica

Uvijek zanimljiva i nevjerojatno agilna Koraljka Kos istaknula je ulogu nekoliko velikih muzikologa koji su prethodili institucionalnom izučavanju muzičke znanosti u Hrvatskoj: u prvom redu Dragana Plamenca, koji je još u međuratnom razdoblju na Zagrebačkom sveučilištu djelovao kao privatni docent, te dvojicu muzikologa koji su živote izgubili tijekom i neposredno po završetku Drugog svjetskog rata, ali na suprotnim stranama: Pavla Markovca i Stanislava Stražnickog. Bogate aktivnosti koje su tijekom sedamdesetih godina ostvarili Odsjek i Zavod predstavio je Stanislav Tuksar: tih je godina izišlo i nekoliko muzikoloških izdanja na stranim jezicima (Supičić, Kos, Andreis) kao svojevrsna putovnica za svjetsku muzikološku scenu, a Zavod je objavio i sedam notnih izdanja hrvatskih skladatelja.

Posljednji izlagač prvoga dana bio je Nikša Gligo, koji je u izlaganju naslovljenu Zastupljenost glazbe 20. stoljeća na studiju muzikologije nakon kratka osvrta na kolegije u sklopu kojih se podučavala glazba 20. stoljeća zaključio da glazba prošloga stoljeća u nas ima malo pobornika i još manje onih koji je razumiju, otklizavši time nesvjesno u pitanje svrhovitosti studija muzikologije, čemu ćemo se još vratiti u tekstu.

Nova generacija
muzikologa obećava

A onda je sutradan svanuo novi dan s novim mislima, idejama i energijom, koja se može usporediti s onom o kojoj je govorio akademik Supičić dan prije. Drugoga je dana uslijedio studentski simpozij 6 za 50, koji je bio potpuni antipod u odnosu na svečano otvaranje prvoga dana. Suprotnosti su bile vidljive na svim razinama: od dihotomije uživo / online do razlike u dobi izlagača, koja je iznosila čak sedamdesetak godina. Studentski simpozij predstavio je zanimljiva izlaganja mladih ljudi koji će za desetak godina preuzimati kormilo domaće znanosti o glazbi. Teme koje su mladi znanstvenici obradili bile su vrlo pragmatične (pitanje suzbijanja treme u nastupu), aktualne na globalnoj muzikološkoj sceni (rodne studije), prilagođene trenutku (glazba i pandemija), ali i politički škakljive (pitanje jugonostalgije na glazbenoj sceni).

Riječi pohvale idu u prvom redu njihovim profesorima, novoj generaciji muzikologa koji su pripremili cjelotjedni događaj i krenuli s podizanjem sljedeće generacije znanstvenika koja prezentacijskim vještinama, korištenjem znanstvenih metoda i izborom tema nimalo nije zaostajala za većinom izlagača koji su rezultate svojih istraživanja predstavili na međunarodnom simpoziju koji je trajao od srijede do subote. U čak jedanaest sesija predstavio se niz domaćih i stranih znanstvenika koji su se dotaknuli brojnih aktualnih pitanja. Ne ulazeći u pojedina izlaganja, istaknut ćemo odličan tim mladih slovenskih muzikologa pod mentorstvom Leona Stefanije, koji se osvrnuo na izazove računalne muzikologije, i izlaganje Dalibora Davidovića o Evi Sedak, znanstvenici neobična duha čije će mjesto na domaćoj muzikološkoj sceni još dugo ostati prazno.

Domaća muzikologija još je nedovoljno vidljiva na javnoj sceni, ne samo slabom promocijom svojih sve boljih proizvoda i dostignuća nego i izostankom dizanja glasa u gorućim kulturnim pitanjima

No vratimo se važnom pitanju svrhovitosti izučavanja male znanosti kao što je muzikologija u malom društvu kakvo je hrvatsko, što nije mogao odgonetnuti ni posljednji izlagač Richard Parncutt, koji je govorio o budućnosti muzikologije (na globalnoj sceni). Veliki je šestodnevni zalogaj bio prvo postignuće mladog tima Odsjeka za muzikologiju koji je ovim događajem stupio na scenu, uglavnom još rezerviranu za usku stručnu zajednicu. Zadaci s kojima će se nova generacija muzikologa morati uhvatiti ukoštac medijska su zastupljenost i društveni angažman struke. A svjetlo nade bude teme kojima su se bavili studenti muzikologije, a koje su idealne za proboj struke u širu javnost.

Domaća muzikologija još je nedovoljno vidljiva na javnoj sceni, ne samo slabom promocijom svojih sve boljih proizvoda i dostignuća nego i izostankom dizanja glasa u gorućim kulturnim pitanjima, kao što je bilo recentno spašavanje Hrvatskoga glazbenog zavoda (nećemo ići predaleko i spomenuti i klub Jabuku). Kada je potres prije pola godine razrušio povijesno središte Zagreba, što je otvorilo prostor za malverzacije pri obnovi, najviši autoriteti iz područja arhitektonske i kunsthistoričarske struke snažno su digli svoje glasove u korist poštivanja struke. Dakle, može se.

Znanost kao indikator moći

Jedan od najpozitivnijih učinaka pandemije jest da je na vidjelo iznijela ključnu ulogu znanosti. Aktualno nadmetanje svjetskih sila u pronalasku cjepiva već je sad sjajna podloga za scenarije brojnih trilera. Asocirajući imenima cjepiva na svojedobne globalne uspjehe (npr. rusko cjepivo Sputnik), velike sile i na nominalnoj razini daju do znanja da su znanstvena postignuća vrhunski indikator moći u suvremenom svijetu. Iako se društvene uloge prirodnih i humanističkih znanosti ne mogu uspoređivati, o čemu svjedoči i razlika u tržišnoj vrijednosti njihovih proizvoda, legitimno je postaviti pitanje o ulozi tj. svrhovitosti humanističkih znanosti, pa i muzikologije, u kaotičnom vremenu koje nas je snašlo. Kao što nam je prijeko potrebno cjepivo koje će zaustaviti širenje virusa COVID-19, tako nam je u pandemiji nemara, neznanja i zapuštenosti glazbene baštine potrebno i muzikološko cjepivo – možda čak i uz obvezu cijepljenja.

A jednom kada se otkrije, muzikološko cjepivo imat će brojne pozitivne učinke: osvijestit će se prednost glazbenog obrazovanja, zbog čega će doći do navala na prijamne ispite u osnovnim glazbenim školama; brojna djela domaće glazbene baštine koja su još u rukopisu bit će objavljena u visokoj nakladi; primjerci će dospjeti do svih većih svjetskih glazbenih knjižnica, a s dotad nepoznatim skladbama upoznat će se i izvođači, što će posljedično dovesti do novih nosača zvuka, a sve će biti praćeno živim, pristupačnim i dinamičnim glazbeno-dokumentarnim sadržajima, koji će javnost zaintrigirati za domaću glazbenu baštinu – od srednjovjekovnog dvoglasnog Sanctusa iz Samostana sv. Marije u Zadru, do najnovijih smjernica sa Zagrebačkog biennalea.

Stručnjaci za pronalazak muzikološkog cjepiva bit će okupljeni na Odsjeku za muzikologiju kao prepoznatom centru sive eminencije za sva glazbena pitanja, a dolazit će iz različitih područja: od tiskanih, auditivnih i vizualnih medija, preko koncertnih ureda, državnih i lokalnih institucija do znanstvenih i obrazovnih ustanova, s pažljivo njegovanim odnosom prema glazbenicima i etabliranim kolegama u inozemstvu. Valja stoga zavrnuti rukave i prionuti na posao, jer je stota obljetnica Odsjeka za muzikologiju bliže nego što mislimo.