Fate largo! Adio, meštre i maestro od teatra!

Mustafa Nadarević, jedan od najboljih hrvatskih glumaca svih vremena, nositelj vrhunske glumačke igre, izniman, dobar, krasan, samozatajan, duhovit, blag, smiren, iznimno inteligentan, karakteran i nježan čovjek, pravi erudit, brižan otac troje prekrasne djece, rođen 2. svibnja 1943. u Banjoj Luci, napustio nas je u simboličnu nedjelju 22. studenoga 2020. u svojemu zagrebačkom stanu. Kad je dobio Nagradu hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje, 2018. na pozornici Hrvatskoga narodnoga kazališta, obilježio je točno pedeset godina otkako je diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Prve je glumačke korake napravio znatno prije studija, u gimnaziji i nakon završene gimnazije u Rijeci, u kazališnoj grupi Viktora Cara Emina. Već kao student glume na Akademiji dramske umjetnosti uspješno je nastupao, na poticaj i preporuku svojega profesora glume, redatelja Koste Spaića, u predstavama Zagrebačkoga kazališta mladih i Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, a neposredno nakon diplome 1969. dobio je angažman u Drami HNK-a u Zagrebu, u kojem ostaje sve do 2013.

Mustafa Nadarević i Alma Prica u predstavi Hasanaginica / Snimio Saša Novković

Tijekom duge i plodne profesionalne umjetničke karijere odigrao je osamdesetak velikih i glavnih uloga na kazališnoj sceni, uz mnogobrojne filmove i televizijske serije. Godine 2006. proglašen je nacionalnim prvakom domicilne Drame HNK-a. Uz iznimno bogat, uspješan i višestruko nagrađivan glumački put ostvario je i slojevito promišljene i uspješne režije. Predstave redatelja Mustafe Nadarevića najizvođenije su u hrvatskom glumištu. Uz rad i stvaranje u Hrvatskoj intenzivno je djelovao u slovenskim i u bosanskohercegovačkim kazalištima.

Antologijski Pomet
u Dundu Maroju

Na početku je profesionalne karijere nastupao u brojnim predstavama, uglavnom igrajući epizodne i manje uloge. Godine 1975, u trideset i drugoj godini, u predstavi Lorenzaccio prema drami Alfreda de Musseta, glumi naslovnu ulogu, u režiji Vladimira Habuneka. Iste godine tumači Imotskog kadiju u Hasanaginici Milana Ogrizovića pod redateljskim vodstvom Dine Radojevića.

Velik uspjeh postiže i punu glumačku afirmaciju na kazališnim daskama stječe antologijskom ulogom Pometa u Držićevu Dundu Maroju, u režiji Ivice Kunčevića 1981. na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, pokazavši sve mogućnosti virtuozne kazališno egzistencijalne igre, od izvrsno svladana dubrovačkoga govora Vidrina ingenioznoga hrvatskog jezika do mizanscene, od promjene identiteta do mimikrije, od mima i mime do zavođenja i suigre s partnerima i publikom, ostvarivši vrhunski izraz komičnoga i komedijskoga svijeta s elementima renesansne, manirističke, modernističke i postmodernističke igre i melankolije. Otad nastupa u brojnim glavnim ulogama.

Mustafa Nadarević kao Cyrano de Bergerac  / Snimio B. Hrkač

S Mustafom Nadarevićem počeli smo sustvarati govor iskrenosti i istine u okolnom maskiranu svijetu ulazeći u zavodljiv mikrosvemir dramaturške suradnje s glumcima, u njegovoj bravuroznoj ulozi Cyranoa de Bergeraca u istoimenoj drami Edmonda Rostanda, u režiji Ivice Kunčevića. Bio je točan i intrigantan Stjepan Miletić u Pricinoj drami Ostavka u režiji Georgija Para, češkohumoran Hubička u Strogo kontroliranim vlakovima Bochumila Hrabala u režiji Zdeneka Kaloča. Brzina komičarske igre impresionirala je publiku i kritiku u njegovoj ulozi Alije u Goldonijevoj komediji Impresario iz Smirne u režiji Paola Magellija, a unutarnje psihičko lomljenje i filmsko-kazališni pristup u ulozi Willyja Lomana u drami Arthura Millera Smrt trgovačkog putnika u režiji Stevena Kenta. Bio je gotovo dokumentaristički zaigran cinik i ironik Don Zane u Marinkovićevoj Gloriji u režiji Božidara Violića i neponovljiv, snažan i suptilan Hasanaga u vlastitoj obradi i režiji Ogrizovićeve drame Hasanaginica. Stalno je surađivao u brojnim teatrima izvan matične institucije ili kao glumac ili kao redatelj u cijeloj Hrvatskoj i u inozemstvu.

Četrdeset
igranih filmova

Mustafa Nadarević jedan je od najpopularnijih filmskih i televizijskih glumaca, s više od četrdeset snimljenih igranih filmova i više od nekoliko desetaka TV-drama i brojnih televizijskih serija.

Od Zijaha 1985. u filmu Otac na službenom putu Emira Kusturice do danas iznimne uloge ostvario je u filmovima Već viđeno Gorana Markovića, Glembajevi (nezaboravni Leone Glembay) Antuna Vrdoljaka, Kuduz, Gluvi barut, Praznik u Sarajevu, Puška za uspavljivanje, Ničija zemlja, Gori vatra, Nafaka, Kod Amidže Idriza... Televizijsku publiku oduševljavao je 1980 i 1981. kao inženjer Duje, veliki simpatizer splitskoga Hajduka, u seriji Velo misto Miljenka Smoje i Joakima Marušića i ulogom Izeta Fazlinovića u seriji Lud, zbunjen, normalan („ne znam zašto ljudi vole prefriganoga Izeta“, često nam je govorio) od 2007. do 2016.   

Svakim svojim nastupom i na pozornici i na filmu i na televiziji Mustafa Nadarević donosio je osobe i osobnosti koje su duboko i arhetipski dirale srca i dušu publike.

Antologijska uloga Pometa u Dundu Maroju 1981. / Snimio Vladimir Pondelak

Bilježi se da je njegova glumačka energija nepresušna, a gipkost uma i duhovitost da ga smještaju u izabrani krug nenadmašnih glumaca: „Njegovo tijelo je stalno u pokretu poput njegova duha, njegove riječi dopiru do zadnjih redova kazališne dvorane ili kina bez obzira radilo se o stihu ili prozi. Vrhunska glumačka tehnika i stalna briga o sebi u smislu održavanja fizičke i psihičke kondicije, te pažljiv i promišljen odabir uloga osigurali su mu karijeru od nekoliko desetljeća.“ Predavao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i na sarajevskoj akademiji. Dobitnik je svih nagrada koje jedan dramski umjetnik može dobiti, između ostalih nagrade Vladimir Nazor i Nagrade hrvatskoga glumišta za životno djelo.

Uspješan kazališni redatelj

Kao redatelj Mustafa Nadarević ostat će zapamćen po iznimno kvalitetnim i dugovječnim kazališnim predstavama. Takva je predstava Let iznad kukavičjeg gnijezda 1992. u njegovoj vlastitoj adaptaciji (Dramsko kazalište Gavella, Zagreb), kojom je, ujedno glumeći glavnu ulogu, odao počast svome velikom uzoru Jacku Nicholsonu, čije je fotografije jedine držao u svojemu stanu osim fotografija svoje djece, kćeri Nađe (iz prvoga braka, sa sveučilišnom profesoricom Jasnom Nadarević) i Nane i sina Aše (iz drugoga braka, sa Snježanom Nožinić, televizijskom urednicom na HRT-u). Pamti se sjajna Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, prema grotesknoj tragediji Ive Brešana (Kazalište Kerempuh, Zagreb) i virtuozna Hasanaginica prema Milanu Ogrizoviću (HNK u Zagrebu i Narodno pozorište u Sarajevu) i druge njegove režije, npr. Balkanski špijun Dušana Kovačevića i Zabune Alana Ayckbourna u Kerempuhu.

Ukupnim umjetničkim stvaranjem, intrigantnim režijama i duhovitim scenarijima, dubokom posvećenošću božici Taliji, pedagoškim radom i svakim svojim nastupom Mustafa Nadarević potvrdio je da je velikan hrvatskoga glumišta.

Sami smo Mustafu Nadarevića, kojemu smo se, kao i svi drugi prijatelji, obraćali s „dragi Mujo, naš dragi Mujice“, pratili s oduševljenjem i veseljem u Dubrovniku, na Dubrovačkim ljetnim igrama, od Ljubovnika anonimnoga autora do Grižule Marina Držića u Parku Gradac i Kralja Klaudija u Hamletu na Lovrjencu, sve tri predstave u režiji Joška Juvančića. Poznavali smo ga od svoga najranijega djetinjstva, učeći se igri, radosti, glumačkoj i ljudskoj inteligenciji, lucidnosti i ludizmu od Mustafe Nadarevića i njegovih glumačkih kolega Vinka Viskića, Mladena Budiščaka i Rade Šerbedžije, studentskoga mu cimera i prijatelja, pa sve do „današnjih dana“, kad je iskreno i radosno podupirao sve naše predstave, želje i projekte.

Nerijetko je naglašavao da mu je životna ljubav prerano preminula treća supruga Slavica Radović, slovenska kostimografkinja i scenografkinja.

Cijeli svoj život dramski umjetnik, glumac, redatelj Mustafa Nadarević posvetio je umjetnosti riječi, igre, geste, mudrosti i emocije, obogativši hrvatsku kulturu u najvišem mogućem dosegu. Meštar od igre, govora i pokreta, Glumac s velikim početnim slovom, Mustafa Nadarević svojim odlaskom ostavlja beskrajnu prazninu u cijelome glumištu, kazalištu, na televiziji, filmu, u svojoj obitelji i među prijateljima.

Neka ti je laka ova naša hrvatska zemlja! Sretno putuj, hrvatska i bosanska divna dušo, dragi naš prijatelju Mujice!

Fate largo! Hvala, meštre i maestro od teatra!