Društvo se može razvijati samo putem intelektualnih prava

S novim predsjednikom Hrvatskog društva skladatelja Mladenom Tarbukom razgovarali smo o trenutnom stanju i vizijama za budućnost Hrvatskoga društva skladatelja, koje u ovoj kriznoj 2020. slavi vrijednu 75. obljetnicu osnutka.

Izvor FACEBOOK

Hrvatsko je društvo skladatelja od osnutka prošlo dug put i brojne promjene. Kao dugogodišnji redoviti član koji je obnašao niz odgovornih funkcija, među ostalim i u Autorskopravnom odboru, a danas kao predsjednik Društva, možete li nam reći kakvo značenje ima HDS za vas i koja je njegova vizija za budućnost?

Društvo koje ove godine slavi 75. obljetnicu tijekom povijesti proživjelo je razne situacije i velike političke lomove. Sigurno je HDS u okviru socijalističkog sustava imao drukčiju ulogu od one koju je moralo samo izboriti unutar novoga društvenog sustava, a koji je svakako kapitalistički. Velike zasluge za poslovni dio te tranzicije imao je Ivo Josipović, koji je 1991. bio i glavni tajnik Društva. Tu prije svega mislim na organizaciju i ubiranje malih autorskih prava, što je stvorilo stabilnost poslovanja HDS-a. Ono što je često veći problem od novca jest dakako sama ideja što je hrvatska glazba, tko su hrvatski skladatelji, kako oni pišu, što im je zajedničko. Mene više zanima to sadržajno pitanje. Na ovom prijelazu u sljedećih 75 godina valja pogledati unatrag, a čini mi se daleko važnije obljetnicu iskoristiti za pogled daleko unaprijed jer treba vidjeti gdje je hrvatska glazba i tko će je voditi naprijed. Dijelom smo na dobru putu. Imamo mlado umjetničko vodstvo: ravnateljicu Muzičkog biennala Zagreb Margaretu Ferek Petrić, zatim Tibora Sziroviczu, koji vodi Glazbenu tribinu u Opatiji, dok smo za jazz-projekte na natječaju odabrali Lanu Janjanin. Stvoreni su neki od uvjeta za promjene, da dođe do prijenosa iz jedne generacije u drugu. Upravo je na toj generaciji da dade sve od sebe i pronađe vlastiti smisao u tom kontekstu.

Glazbena tribina u Opatiji godišnja je platforma za predstavljanje recentne hrvatske ozbiljne glazbe i mjesto susreta skladatelja. Ove se godine odvija u Zagrebu, ali i online. Kako se u budućnosti program predstavljen na Tribini može učiniti dostupnijim široj publici?

Na tom ćemo svakako raditi, jer je kolega Szirovicza uspio naći nove impulse, koji se prije svega tiču otvaranja prema Europi i svijetu. O važnosti komunikacije poučio nas je Milko Kelemen i početak Biennala. Nekako se s vremenom svrha koju je Kelemen vizionarski zacrtao iz raznih razloga putem pogubila. Nije 1961. hrvatsko društvo bilo otvorenije prema svijetu, upravo suprotno. Bili smo također zatvoreni, mali, provincijalni, ali smoglo se snage da putem jednog festivala počnemo komunicirati s onim što se događa u svijetu. Meni se čini da smo mi blizu te točke i moramo poduzeti sličnu stvar. Nažalost je hrvatska glazba u međuvremenu postala odiozna. Ne postoji šira društvena potpora autorskom djelu.

Tu se otvara pitanje publike, a time i pitanje obrazovanja, koje je ključno za razvoj nove publike. Iz svoje specifične uloge skladatelja, dirigenta i redovnog profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, recite, koja je uloga HDS-a u poticanju razvoja glazbenog obrazovanja te prenošenja znanja o hrvatskoj glazbi i njezinoj vrijednosti? Kako i koliko se u nas uči o hrvatskoj glazbi?

Mi ćemo se svakako truditi. Nešto je bolje na Muzičkoj akademiji otkako je kolega Šipuš pokrenuo Ansambl Asmangu, ali nažalost najmanje 70 posto naših kolega ondje smatra da hrvatska glazba nije važna i da ju ne treba svirati. Živimo u društvu koje je tehnokratski osmišljeno, a glazbeni edukacijski programi u osnovnim školama svedeni su na jedan sat tjedno. Sustav koji je Ministarstvo znanosti i obrazovanja razvijalo zadnjih trideset godina svjesno uništava živi odnos prema glazbi i prednost daje slušanju, što djecu, u dijelu gdje bi mogli biti aktivni, potpuno pasivizira. Štete su višestruke. Ne samo za hrvatsku glazbu nego za razumijevanje bilo kakve glazbe.

HDS objedinjuje široku bazu autora, od klasične do zabavne glazbe. Koliko oni međusobno surađuju i koje su mogućnosti njihove razmjene i povezivanja?

Iako unutar široke baze članstva HDS-a svatko može drugoj strani nešto zamjeriti, mislim da je zajednički interes daleko veći od centrifugalnih silnica koje bi mogle sve razbiti. Mi se, prije svega, na tržištu borimo za autorsku glazbu. Kakva god se žanra ili vrste glazbe sjetili, treba jasno razlikovati autorski rad od svih drugih segmenata društva koji žive od reciklaže. To je inače globalni problem našeg društva koje jako teško prihvaća život od inovacije. Društvo se može razvijati samo putem intelektualnih prava. Tek kad to shvatimo, eventualno će doći do prosperiteta Hrvatske.

Koje su mogućnosti koje nam je kriza otvorila? Vidite li nove prilike za skladatelje u razvoju digitalnih tehnologija i tržišta?

S umjetničkog motrišta nisam blagonaklon prema tome. Prisiljeni otići u virtualni prostor, shvatili smo da glazba ne može biti samo virtualna. Unatoč virtualnoj prisutnosti, mora postojati segment koji je društveno uvjetovan, a to je forma koncerta i konzumacije en masse.

Osmišljavaju li se nove platforme za predstavljanje hrvatske glazbe? HDS je bio započeo zanimljiv projekt predstavljanja kvalitetnih snimki hrvatskih skladbi uz partituru na kanalu YouTube. Kakva je njegova sudbina?

Prva je svakako Platforma mladih skladatelja, mišljena da bude najviše uživo. Nju je donio kolega Szirovicza sa željom da se povežu mladi skladatelji ili studenti prvenstveno u gradovima u kojima postoje umjetničke akademije diljem Hrvatske. Osim toga, jedna od važnih ideja koju sam naveo u programu za predsjednika HDS-a jest stvaranje ozbiljna internetskog portala koji bi bio bitno drukčiji nego što je to internetska stranica HDS-a, a putem kojega bismo komunicirali hrvatsku glazbu u najširem smislu te riječi. Projekt HDS RecordingPlusScore, koji je odlično osmislio i pokrenuo Vanja Lisjak, jedna je od klica iz koje se razvila ideja internetskog portala. Sljedeći korak je da sve bude dvojezično i da na taj način komunicira sa stranim tržištem. Domena je već zakupljena (www.glazba.hr). Na portalu biste mogli saznati o novom singlu koji je objavio Gibonni do nove kompozicije koju je primjerice napisao kolega Šipuš.

Je li to ujedno rad na poticanju glazbene kritike?

To je sljedeći korak s obzirom da je ja više ne vidim jer je nestala. Kako i zašto je nestala pitanja su koja bi zavrijedila samostalni intervju. Svakako bih rekao da je do te pojave došlo u kontekstu bacanja medija na slobodno tržište, što se pokazalo kao notorna ideja jer su mediji bili i ostali u čvrstom zagrljaju politike; u krajnjoj liniji imamo danas Ministarstvo kulture i medija. Opsjena slobode na internetu jedna je od najvećih laži. Ono što je tragično za hrvatsko društvo u cjelini jest da će biti sve teže i teže plasirati neke neovisne misli i sadržaje, jer čak i naizgled neovisne medije izravno financira država. Tako da imamo vrstu glumljenja demokracije.

Radi li HDS na proširenju članstva i koji su uvjeti da bi se postalo članom?

Postoji komisija koja se bavi time, a što se tiče priljeva, zapravo nemamo problema, jer mislim da je među našim kolegama ugled HDS-a neupitan te se ljudi rado prijavljuju za redovito članstvo. Ono što moram napomenuti, a važna je informacija za sve, jest da smo zahvaljujući direktivi Europske Unije morali promijeniti pravila prihvaćanja u redovito članstvo. Ako želite biti redoviti član, svaka od djelatnosti mora ostvariti određeni prag zarade u pet godina da biste mogli biti prihvaćeni. Prije je to bilo vezano isključivo za neke stvaralačke uvjete, koji su zadržani, ali se pojavio i financijski cenzus, koji možda nije loš jer čak i u klasičnoj glazbi minimalna zarada pokazuje da je skladatelj aktivan, ne samo u smislu pisanja glazbe nego i truda u njezinu plasmanu.