Tragom starih novina

U mlađim godinama često sam satima prelistavao glomazne ukoričene novinske svežnjeve iznimno bogate periodike splitske – nekoć Naučne biblioteke – danas prerasle u Sveučilišnu knjižnicu. U ono vrijeme nije bilo informatičke blagodati koju pružaju digitalizacija i svemoćni internet... Mnogo što me zanimalo iz splitskih tiskovina između dvaju svjetskih ratova: od političkih zbivanja, gradskih i kulturnih vijesti, crne kronike do malog oglasnika i reklama. K tome na tim požutjelim stranicama pronalazio sam i pokoji dragocjeni podatak za znanstveni rad. Naime, uskrsni i božićni brojevi nudili su pregršt znanstvenih i književnih priloga. Opsegom i do pedesetak stranica novinskog formata zapravo su zamjenjivali kulturno-povijesni časopis.

Vrijedi podsjetiti da je u Splitu od 1900. do 1941. izlazilo više od 150 raznih tiskovina: dnevnika, tjednika, polumjesečnika, mjesečnika i ostalih prigodnih izdanja. Od dnevnih je novina najdugovječnije bilo Novo doba (1918–1941). Od ostalih dnevnika spomenimo: Naše jedinstvo (1905–1918), Velebit (1908), Jadran (1919–1929) Zastava (1919–1931), Oslobođenje (1919–1920), Narod (1919), Život (1919–1925), Hrvatska riječ (1924), Jadranska pošta (1925–1934), Jadranski dnevnik (1934–1938), Primorska pošta (1935), Hrvatski glasnik (1938–1940) te kratkotrajno „ratno“ Novo doba (1943–1944).

Neka od izdanja koja još uvijek čekaju digitalizaciju

Daleko je bio veći broj tjednika, čak pedesetak. Ali to nije sve! Tiskalo se i polumjesečnika, mjesečnika te inih prigodnih izdanja. Knjižicu Građa za bibliografiju splitske periodike objavio je vrijedni bibliotekar Hrvoje Morović 1968.

 U novije je vrijeme (2010) splitska Sveučilišna knjižnica pokrenula projekt digitalizacije starih novina i časopisa iz naslijeđena bogatog fonda nekadašnje Naučne biblioteke. Dosad su objavili šest digitalizacija: Dalmatinski fizkulturnik, Duje balavac, Jadranski dnevnik, Jadranski sport, Novo doba i Novo doba za djecu. Dakle, dva dnevna lista, dva sportska glasila, jedan humoristički mjesečnik te jedan dječji tjedni prilog. Teško je dokučiti zašto su se odlučili baš za takav izbor? Naime, „projektni tim“ pothvata digitalizacije, obrazlažući način „odabira građe“ uvodno je napomenuo: „Definirani su kriteriji za selekciju i izabrani naslovi koji sadržajem reprezentiraju lokalnu povijest i autentičnost života te naslovi koji imaju široku recepciju u dosadašnjim istraživanjima (...) Kod odlučivanja o izboru naslova imali smo u vidu potrebe i interes korisničkih skupina koje se u radu koriste našom periodičkom građom.“

Ako je već tako zamišljeno, moram reći da „definiranim kriterijima“ udovoljavaju jedino novine Novo doba i Jadranski dnevnik, ali ne i ostale četiri publikacije. Projektni tim također najavljuje da su na temelju izrađenih kriterija izabrali još dvadeset naslova novina i šesnaest naslova časopisa koje namjeravaju digitalizirati te da zasad u pripremi za publiciranje već imaju: Jedinstvo (1894–1905), Naše jedinstvo (1905–1918), Annuario dalmatico (1859–1861), Pučki list (1891–1922) i Pobedu (Split) (1921–1929).

Iznenađuje da među odabranim tiskovinama nema ni jedne koja bi u naslovu imala pridjev hrvatski. Naime, valja podsjetiti da je u Splitu u tom razdoblju izlazilo i trinaest listova koji su već u imenu isticali svoje hrvatstvo. To su: Hrvatska država (1910), organ za prosvjetno, gospodarsko i političko osvješćenje naroda, vlasnik, izdavač i odg. ur. Frano Ženko Donadini; Hrvatska riječ (1921), glasilo Seljačke hrvatske stranke u Dalmaciji, vlasnik Seljačka hrvatska stranka, odg. ur. Slavko R. Bačinić; Hrvatska svijest (1923), glasilo hrvatskoga naroda, vlasnik i odg. ur. prof. Frano Slavić; Hrvatski narod (1924), vlasnik konzorcij Hrvatski narod, odg. ur. Tomislav Novak (nastavak nekadašnjeg lista Narod); Hrvatska riječ (1924), glasilo dalmatinskih Hrvata, odg. ur. Vlaho Raić (sudskom odlukom neko je vrijeme prekinuto njegovo izlaženje, zamijenila ga Hrvatska sloga); Hrvatska sloga (1924), glasilo dalmatinskih Hrvata, odg. ur. Jakša Bužančić; Vjesnik Hrvatskoga katoličkoga narodnoga saveza u Splitu (1924), vlasnik i izdavač P. Ivan Butković, ur. D. A. Braškić; Hrvatski glasnik (1938), izdavači Paško Kaliterna i dr. Josip Berković, odg. ur. Ljubomir Budanko; Hrvatski pomorac (1938), vlasnik Stručni savez pomoraca, odg. ur. Marko Smoljan; Novi dani (1938), hrvatski omladinski tjednik, izdavač i odg. ur. Ivo Antičević; Za slobodu i stare pravice (1939), izdavač i vlasnik Omladina HSS, Split, odg. ur. Jakov Penga; Pokret Hrvatske narodne mladice (1940), odg. ur. Ćiril Ružić (objavljen samo jedan broj!); Dalmatinska Hrvatska (1941), političko-kulturno-ekonomski tjednik, izdavač i vlasnik Gradska organizacija HSS Split, gl. i odg. urednik prof. Veljko Poduje, zatim dr. Dalibor Parać.

Pitam se ne bi li vrijedilo digitalizirati i neku od gore navedenih publikacija? Naime, za vrijeme Karađorđeve Jugoslavije neki su od navedenih listova, zbog kritike režima ili zbog isticanja domoljubnoga hrvatskog identiteta, često bili plijenjeni i zabranjivani, a njihovi urednici proganjani, optuživani, zatvarani. Neke su od njih u poraću komunističke vlasti čak i strijeljale. Stoga držim da bi baš iz takvih listova javnost mogla saznati niz dosad nepoznatih pojedinosti o „lokalnoj povijesti i autentičnosti života“, koje su ostali – prorežimski listovi – često prešućivali ili neistinito prikazivali.