Splitska kazališna slastica

U Gradskom kazalištu lutaka u Splitu s radošću smo dočekali prvu premijeru u novoj sezoni, pod naslovom Miš u toću. Nakon predstava Moj prijatelj Mačkodlak, Šporki Špiro i Neposlušna Tonka i Lažeš, Melita ovo je četvrta suradnja redatelja Ivana Plazibata sa splitskim GKL-om. Vjerujemo da će i Miš u toću kao i prethodne tri predstave biti rado gledan, sretno povezujući zadivljenost uzorima i izgrađivanje povjerenja u svoje snage marljivošću i zajedničkim trudom. Dramaturginja Ivana Vuković napisala je tekst prema improvizacijama glumaca kao i u predstavi Dijete našeg vremena, nižući scene zanimljivog i poticajnog procesa približavanja poslovično suprotstavljenih likova mačke i miša.

Ana Marija Veselčić i  Franjo Đaković     / Snimila  JELENA POPIĆ

Na početku pred zastor izlazi Gospođa Klaudia (Milena Blažanović), uglađena vlasnica istoimenog restorana, te biranim riječima uvodi gledatelje u svoju kuhinju, u čemu je simpatično ometa glasno pjevanje iza zastora. Brige joj zadaje izrazito poznat i priznat glavni kuhar, Mačor Čili, oko kojeg se doslovno i preneseno sve dimi od kulinarskog umijeća i umišljene veličine, dok gosti restorana ostaju gladni. Franjo Đaković, koji je za ovu predstavu naučio svirati bubnjeve, spretno gradi svoj lik od nadmoćnog chefa u ugodnog i vrijednog suradnika.

Kao i u Katinu tajnom začinu, Ana Marija Veselčić osvaja dječje otvorenom i nezadrživom željom da „postane prava kuharica“. Izrazito je uronjena u ulogu Miške Sol koja se nadahnjuje bakinim receptima za najukusnija jela, a prema nadahnuću je spremna i na eksperimentiranje u obliku kiselih krempita i slatke pašticade. Osim što izvrsno (i stalno, neumornim tempom) pleše i pjeva, pokazala je i pijanističko umijeće. Jedna je od najdojmljivijih pjevana scena o kuhanju juhe, nakon koje joj Mačor napokon prizna da upravo ona kao kuharica ima ono nešto.

Na sredini scene stoji štednjak (u scenografiji Tine Vukasović postavljen između bubnjeva i pijanina) poput otoka s blagom i sretno dimi na sve tri ploče, dok Mačor Čili satima stvara svoja jela, koja uskoro iz jestivosti prelaze u puko filozofiranje i vode ga do otkaza. Odbačen i poljuljan u svojoj veličini, a i sve više gladan, naiđe na Mišku Sol koja sva pršti od divljenja prema velikom chefu dok vrijedno i brižno priprema obična i neobična jela prema knjizi recepata bake mišice. Iznenađen vještinom kuhanja koju joj nikako ne želi priznati, pristaje joj biti učitelj želeći je iskoristiti za vraćanje stare slave u novom, zajedničkom restoranu. Iako se neupitno divi geniju svoga uzora, mišica se ne da smesti i polako preuzima svu brigu o kuhanju, podučavajući Mačora nečemu većem od vlastitoga ja, zajedništvu kojim postižemo ono o čemu nismo ni sanjali.

Gluma je prepletena plesnom razigranošću Mačora i Miške dok se nadmeću u izrazito smiješnim scenama starih i novih megahitova, a sav scenski pokret, za koji je zaslužan Damir Klemenić, podsjeća na žustri ritam crtanih filmova i potpuno pitko teče, kao i krasni songovi skladatelja Bojana Brajčića i Željane Cvitanović, glazbene korepetitorice, pijanistice i inspicijentice.

Odjenuvši Klaudiju u ugostiteljski formalan zeleni kostim, Mačora Čilija u kićeno ružičasto odijelo i Mišku Sol u žarkožutu kuharsku halju s prostranom pregačom, kostimografkinja Ana Marin podcrtala je živost i veselje predstave. Scenski rekviziti kao što su veliki drveni noževi i predimenzionirana kuhača koja podsjeća na vladarsko žezlo, Mačorov kartonski lik postavljen pred restoranom, grdobina koja prijeti pod poklopcem dok je Miška klepa kuhačom, uz obilje su kuhinjskoga dima odlično začinili priču. Sve troje glumaca izazvalo je razdragani odgovor najmlađe publike, dragu pozornost koja u okolnostima kada je na raspolaganju nevelik broj ulaznica itekako zagrije srce. Lijepo je vraćati se kazalištu i neka nam njegova vrata budu uvijek otvorena.