Pedeset godina od osnutka Društva članova Matice hrvatske u Parizu

Društvo članova Matice hrvatske, s francuskim nazivom Association des membres de Matica Hrvatska, osnovano je u Parizu 1970. inicijativom hrvatskih studenata i radnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Zamisao pokretanja toga društva seže u praskozorje Hrvatskog proljeća, nakon povijesne Matičine Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. U ozračju te zore – po onoj „zora puca, bit će dana“ – u rano proljeće 1969. skupina hrvatskih studenata i radnika na „privremenom“ radu, odnosno studiju u Parizu, stvorila je pokretački odbor za osnivanje toga hrvatskog kulturnog društva, odlučivši da će članstvo u društvu biti uvjetovano prethodnim učlanjenjem u Maticu hrvatsku u Domovini, u koju su se potom učlanili svi koji dotad nisu bili članovi MH.

Osnivački skup DČMH; slijeva nadesno Petar Rubić, Neven Šimac, Danilo Pejović, Šime Đodan, Franjo Šanjek i Vice Vukojević, 7. 11. 1970. / Snimio Josip Milić

Pokretački odbor u ljetu 1969. zatražio je od francuskih vlasti dozvolu za osnivanje i djelovanje u Parizu hrvatskoga kulturnog društva pod nazivom Društvo članova Matice hrvatske. Ipak, dozvolu je dobio tek nakon trinaest mjeseci, premda uobičajeni postupak traje tri do četiri mjeseca. Bio je to očiti dokaz nagomilana pedesetogodišnjeg nepovjerenja prema Hrvatima i Hrvatskoj i utoliko veliki uspjeh pokretačkog odbora.

25 godina DČMH u Parizu, 25. 11. 1995. / Snimio Marinko Frka Petešić

Osnivački skup Društva održan je 7. studenog 1970. u Parizu, u nazočnosti predstavnika središnjice iz Zagreba, potpredsjednika MH Danila Pejovića, koji je govorio o odrednicama i otvorenosti hrvatskoga kulturnog bića, gospodarskog tajnika MH Šime Đodana, koji je prikazao gospodarsko stanje u Domovini, te predstavnika Izdavačkog zavoda Matice hrvatske Ivana Cerovca. Na osnivačkom skupu za predsjednika Društva izabran je Petar Rubić, za tajnika Slaven Mikulić, a za blagajnika Mauricij Frka Petešić.

Ljubaznošću jedne pariške škole Društvo se moglo svake subote navečer služiti jednom trošnom tjelovježbenom barakom, u kojoj je i održan osnivački skup, a koju su prethodno članovi sami oličili i uredili, ukrasivši zidove slikama hrvatskih krajeva i hrvatske povijesti.

Petar Rubić i Vlado Gotovac u Parizu, 17. 3. 1990.  / Snimio Zvonimir Frka Petešić

Društvo je rad usmjerilo u dvije osnovne djelatnosti: osnivanje čitaonice i posudbene knjižnice te održavanje predavanja. Darežljivošću člana-dobročinitelja, istarskog Hrvata Vjekoslava Primuža – koji je 1944/45. bio jedan od tajnika bana Ivana Šubašića, a od 1946. politički emigrant – Društvo je već u samu početku stvorilo posudbenu knjižnicu, kao i čitaonicu hrvatskoga domovinskog tiska. Najčitanije štivo bio je tada Hrvatski tjednik, zatim dnevni i tjedni listovi iz Zagreba i Sarajeva te časopisi Kritika, Kolo, Dometi i Kaj.

Pariški matičari
pod paskom Udbe

Današnjem će naraštaju biti zanimljivo da je i jedno takvo društvo bilo predmetom nadzora komunističke političke policije, Udbe, koja je njegovu djelatnost kvalificirala kao neprijateljsku i „političko-subverzivnu“ i da je tako jedan njezin izvještaj o godišnjoj skupštini Društva iz travnja 1974. uz imena izabranih dužnosnika Društva naveo i njihove – osobne adrese u Parizu! Što mislite, zašto?

Tijekom 1971. Društvo je organiziralo svečane akademije u povodu tristote obljetnice pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, a zatim i stote obljetnice rođenja Stjepana Radića – s uvodnim govorom Petra Rubića i predavanjem Franje Tuđmana te sa zapaženim recitacijama i pjesmama hrvatskoga pjevačkog zbora Dođi i vidi iz Pariza. Za stotu obljetnicu rođenja Ivana Meštrovića, 1983, priređena je velika svečanost u Gradskoj vijećnici VI. pariškog gradskog okruga, pod pokroviteljstvom gradonačelnika i narodnog zastupnika Pierrea Basa, a uz prigodno predavanje Duška Kečkemeta.

Nakon pada Hrvatskog proljeća i zabrane rada MH, 1982. Društvo mijenja ime i postaje Francusko-hrvatsko kulturno društvo Matica (Association Culturelle Franco-Croate Matica). Novi je predsjednik Francuz Adrien Merian, potpredsjednik Gracijan Radica, tajnica Sevda Barković, a blagajnik Slaven Mikulić. Od tada do 1990. predavanja se održavaju uglavnom na francuskom jeziku.

Dvorana-baraka u Parizu gdje je održan osnivački skup Društva članova Matice hrvatske / Snimio Mauricij Frka Petešić

Početkom devedesetih predaje se opet na hrvatskom, i to najviše o društvenim i političkim zbivanjima u Domovini, odakle za predavače dolaze vodeći ljudi hrvatskih političkih stranaka. Predsjednik je pariške Matice opet Petar Rubić, potpredsjednik Mauricij Frka Petešić, tajnica Gorka Šimac i blagajnik Gracijan Radica.

Prvi ogranak Matice hrvatske
u inozemstvu

U travnju 1991, na prijedlog Dubravka Horvatića, pariška Matica postaje prvi ogranak Matice hrvatske u inozemstvu. Za dugogodišnjeg djelovanja Društvo je priredilo šest izložbi i čak 91 zapaženo predavanje, koja su održale istaknute osobe iz svijeta kulture i politike iz domovine i iseljeništva, poneke i više puta. Evo njihovih imena, slijedom održanih predavanja: Franjo Šanjek, Petar Šegedin, Stanko Pintarić, Cvito Fisković, Vice Vukojević, Neven Šimac, Predrag Matvejević, Ljiljana Matković, Zvonimir Mrkonjić, Ante Stamać, Franjo Tuđman, Branko Salaj, Zlatko Markus, Ante Kadić, Marko Barišić, Ivo Paparela, Pavao Tvrtković, Gracijan Radica, Tihomil Radja, Nenad Grisogono, Branko Franolić, Mirko Vidović, Jakša Kušan, Ante Ciliga, Danijel Crljen, Gvido Saganić, Mladen Giunio Zorkin, Vladimir Pavlinić, Marijan Brajinović, Marija Horvat, Lucijan Kordić, Duško Kečkemet, Mirko Dražen Grmek, Nella Arambašin, Nevenka Košutić-Brozović, Dalibor Brozović, Tomislav Durbešić, André Tuilier, Jugoslav Gospodnetić, Ivo Malec, Zlatko Tomičić, Vladimir Šeks, Vladimir Veselica, Ante Vukasović, Vlado Gotovac, Dubravko Jelčić, Dubravko Horvatić, Tomislav Ladan, Vinko Nikolić, Tatjana Radovanović, Renata Husinec, Stjepan Sučić, Damir Šaban, Davorin Bogović, Marc Gjidara, Louise L. Lambrichs i Mladen Klemenčić. Naveli smo ovaj niz imena da bismo zorno pokazali otvorenost Društva i širinu zanimanja njegovih članova.

Osim predavanja, organizirane su bile i izložbe slika, tako Daniela Bourdona i Ivana Hermana, a Mauricij Frka Petešić postavio je izložbu Hrvatske knjige i časopisi od 1990. do 1994, s oko 750 knjiga te 180 novina i časopisa, a godinu poslije postavio je i drugu izložbu, 25 godina Matice u Parizu, koja je bila postavljena i u Dijonu. Društvo je povremeno izdavalo i bilten, Izbor iz tiska i obavijesti. Godine 1971. izašlo je sedam brojeva, 1976. tek jedan, dok su 1977. izašla dva broja Glasnika.

Tinjanje neugašene Matice

Najveća i najbrojnija svečanost Društva, pred više od 400 sudionika, održana je u studenom 1995, prigodom obilježavanja 25. obljetnice osnivanja Društva članova Matice hrvatske. Tom prilikom postavljena je već spomenuta izložba o povijesti društva, zatim Izložba francuskih knjiga prevedenih na hrvatski i hrvatskih prevedenih na francuski, koju je postavio potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić. Za tu proslavu došao je u Pariz tamburaški orkestar Glazbene škole Alberta Štrige iz Križevaca, sa četrdesetak članova, predsjednica ogranka Matice hrvatske iz Križevaca Renata Husinec i potpredsjednik Matice Hrvatske Stjepan Sučić, koji su održali prigodna izlaganja, a nastupao je i hrvatski pjevački zbor iz Pariza Ivan pl. Zajc, pod vodstvom Žarka Martinca.

Rad Društva nakon toga je, nažalost, polako slabio i ono je praktički prestalo djelovati 2008, premda nije bilo i službeno ugašeno. Unatoč tomu, neformalna aktivnost Društva je, u većim vremenskim razmacima, trajala do 2018, jer je u tom razdoblju potpredsjednik Matice, uz pomoć nekolicine članova, organizirao i održao nekoliko kratkih predavanja, predstavljajući pojedine knjige pariških Hrvata i njihove autore. Pa iako ime Društva nije spominjano, većina slušatelja ta je predstavljanja doživljavala kao – svojevrsno tinjanje neugašene Matice.

Valja vidjeti hoće li djeca začinjavaca Društva htjeti i znati nastaviti njegovu djelatnost, možda uz pomoć i na poticaje zagrebačke središnjice MH.