Odlazak omiljene glumice

Vera Zima, jedna od najboljih i najomiljenijih hrvatskih glumica i najdobrohotnijih osoba, prerano nas je napustila pridruživši se nizu tužnih odlazaka kreativaca i znalaca koji su odredili i obilježili hrvatske umjetničke prostore u ovoj nepredvidivoj 2020. godini. Otišla je 7. studenoga u Zagrebu, a mi umjesto muka i praznine stalno čujemo i vidimo njezin zvonki smijeh, ugodan glas i životnu radost.

Rođena u Metkoviću na prvi dan proljeća, 21. ožujka 1953, kao Vjeročka Zimova, odrasla je u Pločama, u kojima je živjela prvih osamnaest godina skupa sa sestrom Duškom u obitelji majke Hrvatice i oca Slovaka, jednako izvrsno govoreći materinski hrvatski i očev slovački jezik.

Oduvijek je, vedra duha i prpošne energije, voljela nastupati, pokazujući tako raznovrsne svoje talente.

Na Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu upisala se otprve, diplomiravši glumu s velikom lakoćom i beskrajnim talentom 1976. Profesor joj je bio i Rade Šerbedžija pa je već te godine, u svojevrsnu produženom i na profesionalnoj sceni realiziranu ispitu iz glume i scenskoga govora, zabljesnula u Teatru &TD u Zagrebu sa svojom glumačkom klasom i prijateljima u Krležinim Baladama Petrice Kerempuha u adaptaciji Rade Šerbedžije. U tim je bravuroznim Baladama bila sa Željkom Vukmiricom, Mladenom Vasaryjem, Darkom Srićom, Anom Marijom Šutej, svirajući, pjevajući, i govoreći na izvrsnom kajkavskom na hrvatskim i inozemnim pozornicama, sve do Dubrovačkih ljetnih igara.

Vera Zima dobitnica je i nagrade Vladimir Nazor za životno djelo na području filma / Snimio Davor Puklavec / PIXSELL

Publika ju je obožavala, mogla ju je gledati na različitim scenama i ulogama, u maestralnom Shakespeareovu, Stoppardovu i Bourekovu lutkarskome i glumačkome Hamletu u Teatru &TD 1982, s kojim je, s Marijom Sekelez, Žarkom Savićem, Ratkom Buljanom, Dragoljubom Lazarovom, Miljenkom Androić obišla svijet. Bila je sjajna, prštava i dinamična u Krčmarici Petera Turrinija 1986. prema Carlu Goldoniju. Putovala je, živjela i glumila s glumačkim majstorima u Teatru u gostima Relje Bašića, dodirnuvši kazališno i ljudsko bilo u Čarugi Ivana Kušana.

Glumila je i na sceni Satiričkoga kazališta Kerempuh, a redovito u Gradskom kazalištu lutaka u Zagrebu. Već godinu dana nakon diplome, 1977, dobila je ulogu Maše u filmu Mećava Antuna Vrdoljaka, zablistavši zapaženim ostvarenjem u društvu s Fabijanom Šovagovićem, Slobodanom Perovićem, Vinkom Kraljevićem, Ivom Gregurevićem... Bila je vrsna filmska i televizijska glumica pršteće energije i različitih identiteta, Ruža Kosmički s Ivom Gregurovićem, Goranom Navojcem, Igorom Mešinom, Dorom Fišter u sitcom-seriji Odmori se, zaslužio si od 2006. do 2013. U istoj je ulozi u seriji Stipe u gostima osvajala televizijske gledatelje od 2008. do 2011. Poistovjećivali su je s dobrom ženom iz susjedstva, kućanicom, suprugom, majkom koja smiruje svađe i donosi specifičan hrvatski mentalitet. Veliku popularnost i prepoznatljivost u hrvatskih gledatelja stekla je i kao Brankica Bedeković u sitcom-seriji Luda kuća od 2005. do 2009. 

Do 2019. ostvarila je četrdeset zapaženih filmskih i tridesetak televizijskih uloga. Sinkronizirala je animirane filmove, npr. kao Pripovjedačica u Pepeljugi 2005.

Bila je intelektualka velike erudicije i visoke samozatajne inteligencije, a najčešće je tipski glumila tzv. obične žene, ujedno tople i snažna duha i unutarnje energije koje se znaju namjerice skrivati iza tzv. muških autoriteta, a zapravo nježnih muškaraca.

Za ulogu Ruže, jednu od svojih najpoznatijih i megapopularnih, recentnih uloga u seriji Odmori se, zaslužio si dobila je 2006. nagradu HDDU-a. Za svoj stvaralački rad i ostvarene uloge na filmu i u kazalištu osvojila je brojne nagrade, npr. Zlatnu arenu za sporednu žensku ulogu (Oprosti za kung fu) i nagradu Fabijan Šovagović za poseban glumački prinos hrvatskoj kinematografiji Hrvatskog društva filmskih redatelja 2016.

U studenom 2005. časopis Hollywood uvrstio ju je u najbolje hrvatske filmske zvijezde svih vremena.  Dobitnica je i nagrade Vladimir Nazor za životno djelo na području filma, koju dodjeljuje Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Na svečanoj dodjeli te nagrade na tzv. sunčanoj strani Prisavlja, mogućoj simboličnoj odrednici za svekoliko djelovanje Vere Zima, vidjeli smo je posljednji put u srpnju ove godine.

Veru Zima, dragu prijateljicu i kolegicu, obilježio je, pomalo onomastički kontradiktorno, Mediteran i otvoren morski duh, slobodan u gesti, mimici i govoru, bez pretjerivanja i s urođenom mjerom i skladom. Pouzdana glumica, partnerica, prijateljica, u svim je kazalištima, televizijskim i filmskim setovima, od studija glume na ADU-u u Zagrebu do danas, u svim je društvima bila rado viđena. Prava glumica u najboljem značenju te riječi, homo ludens, homo theatralis, pjevala je, svirala harmoniku, plesala.

Plijenila je osmijehom, gromoglasnim iskrenim smijehom, velikim, znatiželjnim pogledom i lijepim pametnim očima, gipkim pokretima i prirodnom glumom, u kojoj je sve bilo na svojemu mjestu, bez iskakanja i skakanja, kao da je svakom ulogom nenametljivo i dobronamjerno ulazila i ušla u tijelo, dušu i život dramske osobe i filmske ili televizijske protagonistice i pretvorila se u nju. Kao da ne glumi. To mogu samo najveći majstori i majstorice.

Neka ti je laka ova naša zemlja, zaslužila si i zadužila sve nas veseljem, energijom, čvrstim i blagim stavom i karakterom, božanskim umjeteonstvom. Hvala ti, draga Vera.