O autorstvu pjesme Na te mislim

Na stranicama ovih novina 2011. godine (br. 440, 13. siječnja) izašao je zgodan i zanimljiv prilog Vladimira Rema o autoru pjesme Na te mislim, uz nadnaslov „Nije (a mogla bi biti) polemika“.

Riječ je o pjesmi koja mlađim naraštajima zacijelo ne znači mnogo, a stariji će je se sigurno rado sjetiti. Osim na YouTubeu, pokatkad se još može čuti u kojoj emisiji Prvog programa Hrvatskog radija posvećenoj starogradskoj glazbi, a knjiški moljci podrobnu analizu mogu pročitati u sveznadara Pavla Pavličića (Glas naroda, 2019).

Naslovnica lista Neven na kojoj je objavljena pjesma / Izvor Google Books

No vratimo se Removu prilogu. Čitatelj ga može pronaći na internetskim stranicama Vijenca (Matica.hr/Vijenac), a ja ću ovdje rezimirati osnovne misli. Pjesma je, naime, objavljena u časopisu Neven 1852. pod imenom književnika Vladimira Nikolića, koji je, kako je Nikola Andrić zapisao, zabljesnuo u svojoj generaciji jer „nije bilo nijednog Apolonovog mladca među našim pjesničkim novajlijama koji bi se mogao staviti o bok Nikoliću“. Pjesmu je kao Nikolićevu naveo i Antun Barac.

Međutim, ta pjesma nije objavljena i u Nikolićevoj zbirci Bršljani, a u antologijama Đure Deželića i Vjekoslava Klaića izlazi bez imena autora. Potom Ivan Brajdić otkriva da je autor pjesme Jakov Majnarić, Delničanin, Nikolićev suvremenik, što potvrđuje i Josip Lisac. (Knjigu izabranih pjesama i proze objavio mu je ogranak MH iz Delnica 1996.)

Čini se da je neposredan povod za Remov članak bila najava izvedbe Na te mislim kao Nikolićeve pjesme u emisiji Lijepom našom koja se emitirala iz Nove Gradiške, pjesnikova rodnog grada. No Nikolića, čini se, rado imaju i u Požegi, jer je tamo proveo dio svoga (prekratkog) života, pa se o njegovu autorstvu na jednom požeškom portalu 2018. oglasio Jelenko Topić, koji opovrgava Majnarićevo autorstvo zbog (pre)mladih godina: kad je pjesma izašla u Nevenu, on je bio četrnaestogodišnjak (a Nikoliću su tada bile 23 godine).

Rukopis pjesme

Pitanje autorstva ipak je složenije. Na istu pjesmu – odnosno inačicu – upućuje i jedan stari rukopis na koji sam nabasala u Hrvatskom državnom arhivu. Tamo se, naime, čuva sveščić, očito krnj, koji sadrži samo dva lista, odnosno četiri stranice s kajkavskim pjesmama. Na drugoj je stranici zapisana pjesma koja počinje riječima „Na te mislim“. Ona se, doduše, razlikuje od one inačice koja nam je poznata u izvedbama Zvonka Bogdana ili Vere Svobode, a koja bi bila Nikolićeva ili Majnarićeva, no sasvim je sigurno da je riječ o starijoj inačici iste pjesme. Rukopis nije lako datirati, no teško je vjerovati da je mogao nastati tek sredinom 19. stoljeća. Osim stare kajkavske grafije, u prilog činjenici da je stariji i da je vjerojatno nastao u prvim desetljećima 19. stoljeća govore podudarnosti s drugim rukopisnim kajkavskim pjesmaricama iz 18. i prvih desetljeća 19. stoljeća.

Primjerice, tip pisma i duktus kojim su izvedena pojedina slova prije bi pripadao starijim tekstovima nego onima koje su pisali neki od Nikolićevih ponešto starijih suvremenika (od njih sam, recimo, vidjela Gajev i Kukuljević rukopis). Osim toga, u istom sveščiću zapisana je i jedna pjesma koja je zasvjedočena u starijim pjesmaricama i koja je, poput mnogih drugih, putovala iz rukopisa u rukopis. Konačno, rukopisna je inačica kajkavska, no poznato je da su takve pučke ili „varoške“ pjesme cirkulirale (jedna od potvrda može se naći u Luke Ilića Oriovčanina, štokavca u čijim su zbirkama zabilježene inačice pjesama iz starijih kajkavskih pjesmarica).

Moguće je, dakle, da je Vladimir Nikolić pjesmu štokavizirao  i „popravio“, no manje je sigurno da joj je on prvi i jedini autor. Tko ju je mogao doista napisati, teško je znati, jer su se pjesme u rukopisnim pjesmaricama redovito prenosile kao anonimne. One su očito bile namijenjene ponajprije pjevanju – u većini se pjesmarica i nazivaju popevkama ili kantilenama, a nerijetko se uz njih nalaze i notni zapisi ili barem napomena na koju se melodiju pjevaju – a pjevačima autorstvo nije važno.

Uostalom, tako je i danas: veselom društvu koje se na tulumu ili na izletu zabavlja pjevanjem popularnih pjesama, osim ako među pjevačima nije i neki kvizaš, doista nisu na pameti autori tekstova.

Nabasa li tkogod na kakav novi izvor koji bi mogao rasvijetliti autorstvo, neka podijeli. Šteta je samo što se krug onih koji će znati o čemu je riječ smanjuje: pjesma pada u zaborav i onih koji je kadikad zapjevaju sve je manje.

Na te mislim kad se zorja počme,

na te mislim kad je temna noč,

i za tobum srdce moje skonče,

vre mi jemlje jakost i vsu moč.

Na te mislim ar te ljubim srdca,

nit prestati jesem moguč ja,

kajti tvoja prerumena lica

vabe znova ljubav vsaki dan.

Na te mislim da mi i zlo ide,

ar se ufam da me zlahkotiš,

ar se tvoje oči na me hite,

tak i zadovoljnog me včiniš.

Na te mislim kad me vse zlo trapi,

kod tebe je največ veselja,

ak zdignu i vsi morski slapi,

ti ostaneš srdca mog želja.

                (transkripcija pjesme)