Ni 640 projektila nije ga srušilo

Vukovarski vodotoranj – simbol hrvatskoga zajedništva – svečano je otvoren 30. listopada ove godine. Povijesni je to trenutak za Vukovar i njegove stanovnike, kao i sve one koji su dali doprinos realizaciji projekta putem akcije prikupljanja sredstava pod nazivom Vukovarski vodotoranj – simbol hrvatskog zajedništva. Nažalost, zbog trenutne situacije vezane uz pandemiju koronavirusa, program otvaranja prilagođen je epidemiološkim mjerama, stoga se manifestacija odvijala isključivo putem interneta i medija, uz prigodan glazbeni program, bez obraćanja, političkih govora i publike, ali dostojanstveno i svečano.
Vukovarski vodotoranj je u jesen 1991. pogodilo 640 ratnih projektila, najviše minobacačkih granata. „Zahvaljujući prikupljenim sredstvima, u kojima je sudjelovalo više od 7000 subjekata, i zahvaljujući hrvatskom zajedništvu, uspjeli smo u realizaciji ovog velikog i svečanog događaja. Svi se slažu da naš Vukovarski vodotoranj znači zapravo najatraktivniju točku u turističkom smislu. Kao Vukovarac i kao gradonačelnik ponosan sam i zahvalan na svemu do sada učinjenom i mišljenja sam da Vukovar prije obnovljenog i Vukovar nakon obnovljenog Vodotornja neće biti isti grad. Njegova simbolika i sam objekt toliko je snažan da vjerujem kako će ovaj grad povući u boljem i uspješnijem smjeru“, rekao je gradonačelnik Ivan Penava.

Panoramom Vukovara dominira svjetski prepoznatljiv simbol, vodotoranj,  koji je sada konzerviran i obogađen memorijalnom zbirkom / Snimio Miroslav Šlafhauzer

Multimedija na sedam ekrana

Projekt obnove Vukovarskoga vodotornja izradili su arhitekti zagrebačke Radionice arhitekture, a proces obnove i konzervacije vodio je Grad Vukovar, odnosno Upravni odjel za komunalno gospodarstvo, graditeljstvo i zaštitu okoliša. Sukladno tomu Grad Vukovar je, kao vlasnik, osnovao tvrtku Vukovarski vodotoranj – simbol hrvatskog zajedništva d.o.o. s temeljnim kapitalom 1,5 milijuna kuna. To trgovačko društvo sada upravlja Vodotornjem. Na čelu je tvrtke Darijan Zeko.

Do vidikovca na vrhu Vodotornja dolazi se panoramskim dizalom. Vidikovac je  na krovu Vodotornja i ograđen je prozirnom ogradom zbog sigurnosti posjetitelja, koji s pomoću dvaju dalekozora mogu promatrati Vukovar i okolicu. Za lijepa vremena pogled se na zapad prostire do Osijeka i Krndije. U prostoru bivšeg vodospremnika instaliran je stalni muzeološki postav u tzv. Memorijalnoj sobi. Postav je zapravo multimedija instalirana na šest interaktivnih ekrana, koji prikazuju animiranu kartu Domovinskoga rata, animiranu kartu Bitke za Vukovar, simboliku zastava, prikaz pod naslovom Od progonstva do mirne reintegracije, posvetu braniteljima, prikaz povijesti Vodotornja. Ti su prikazi rađeni u suradnji s Hrvatskom radiotelevizijom, Hrvatskim povijesnim muzejom, povjesničarima Bornom Marinićem, Ivicom Nevešćaninom i Mladenom Palićem.

Na glavnom je ekranu multimedijski sadržaj naslovljeni Vukovar nekad i danas. Uz muzeološki postav u Memorijalnoj sobi postavljena je i Memorijalna staza koja se proteže od dna Memorijalne sobe do izlaska na vidikovac, a simbolizira trnoviti uspon Republike Hrvatske u borbi za neovisnost i osamostaljenje.

Na vidikovcu je kružno uz rub postavljen popis donatora. Podno sama jarbola s hrvatskim stijegom utisnute su stope tzv. zengi, vukovarskih branitelja Ivana Ivanike i Hrvoja Džalte, koji su za vrijeme opsade Vukovara, pod kišom neprijateljskih projektila, iz poznatoga slavonskog inata, podizali hrvatski stijeg na jarbol svaki put kad bi ga neprijateljski projektili uništili, a posljednjih dana rata činili su to gotovo svakoga dana. U čast tim junacima na jarbolu će biti postavljene spomen-ploče s njihovim imenima i kratkim opisom.

****

Matej Meštrić,
otac Vodotornja

M atej Meštrić, koji se voli zvati ocem Vodotornja jer je izradio idejni projekt, još je 2007. predložio gradskim vlastima da Vodotoranj samo konzerviraju, ponegdje oboje da se vidi izvorna crvena boja, zaštite čelik od propadanja te urede krovište „pa neka ostane simbol Domovinskoga rata“. „To je spomenik kulture. Kao što mnogi idu u svetište u Međugorje, tako možemo ići i u Vukovar kao svetište, a ulazak u Vukovar treba turistima naplaćivati, posebice zaustavljanje kod Vodotornja“, rekao je Meštrić, koji je prošle godine preminuo u Novom Marofu.

****

 .

Hrvatski stijeg na vrhu Vodotornja davao je vukovarskim braniteljima i civilima prijeko potrebnu nadu i podizao moral, značio je da se grad i dalje brani očekujući pomoć iz drugih hrvatskih krajeva, koju, nažalost, nije dočekao.

Na zemljišnoj čestici uz Vodotoranj, u Vukovaru taj dio grada zovu Najpar-bašča, uz prateće parkiralište, izgrađen je dodatni objekt s dječjim igralištem i ugostiteljskim objektom te javnim sanitetskim prostorima za sve posjetitelje. Tu je i amfiteatar za različite manifestacije, a s njega puca pogled na Dunav, Vukovarsku adu i novu marinu.

Vlada dala 18,5 milijuna kuna

„Vukovarski vodotoranj dodana je vrijednost gospodarsko-turističkoj ponudi Vukovara pa i cjelokupne Slavonije i Baranje, ali usudim se reći i da nadilazi hrvatske granice s obzirom na angažman Hrvata diljem svijeta koji su sudjelovali u donatorskoj akciji obnove i konzervacije. Veliko im hvala na tome. U akciji prikupljanja donacija sudjelovalo je 5076 fizičkih osoba, 1156 pravnih osoba te ukupno sedamnaest država“, rekao je Darija Zeko, direktor tvrtke koja upravlja Vodotornjem. U spomenutoj donatorskoj akciji prikupljeno je više od 40 milijuna kuna, veće donacije davali su bogatiji građani, posebno sportaši i iseljenici, ali najviše je malih donacija, poput onih od umirovljenika i učenika. Vlada je dala 18,5 milijuna kuna.

S obzirom na golem građevinsko-arhitektonski pothvat konzervacije, projekt je podijeljen u tri faze. Prva faza podrazumijevala je obnovu i konzervaciju sama Vodotornja te izgradnju pratećega parkirališta, i ona je bila najzahtjevnija. Druga faza uključivala je izgradnju pratećeg objekta i hortikulturno uređenje zemljišne čestice. Treća faza finalizirala je projekt estetskim uređenjem, odnosno opremanjem Vodotornja i pratećeg objekta. Sada Vodotoranj i okoliš zahtijevaju njegu i održavanje, zbog čega se naplaćuju ulaznice, ali prema riječima direktora, u planu su i Dani otvorenih vrata koji će posjetiteljima omogućiti slobodan ulaz.

Atraktivnost Vodotornju pruža i posebno vanjsko osvjetljenje u bojama, koje je posebno atraktivno noću.

Vodotoranj u povijesti

Vodotoranj je oduvijek plijenio poglede prolaznika dominirajući vizurom grada pa je simbolom Vukovara postao već pri izgradnji kao svojevrsno arhitektonsko čudo, nesvakidašnje na ovim prostorima. Inženjer Matej Meštrić osmislio je 1962. idejno rješenje za gradnju Vodotornja, koji je ponajprije služio kao dio vodoopskrbnoga sustava, a izgradnja je započela 1963. Projekt je izradila tvrtka Plan, zahvaljujući Hidroprojektu iz Zagreba, odnosno inženjeru Aleksandru Roseu, koji je u to doba usmjeravao i projektirao sve vodograđevne zahvate, a zajedno sa svojim suradnicima projektirao je i uređenje obaloutvrde na Dunavu te regulaciju ušća Vuke nakon katastrofalne poplave 1965. Glavni projektant konstrukcije Vodotornja bio je Sergej Kolobov iz biroa Plan, s kojim je Aleksandar Rose često surađivao i na drugim gradilištima, dok je za arhitektonsku obradu bio zadužen Pero Kušan. Radove je izvela tvrtka Hidrotehna. Godine 1968. Vodotoranj je otvoren kao vodospremnik, čime je završen projekt izgradnje Vodotornja kao dijela vodoopskrbnog sustava.

Visok je 50,33 metra, no doima se višim zato što je izgrađen na uzvisini istočno od središta grada na nadmorskoj visini 156 metara, 48 metara više od središta grada. Zapremina vodospreme bila je 2200 m³, no voda je u njoj bila samo dvije godine jer je 1970. iz čeličnoga spremnika procurila voda. Očevici kažu da se obilno slijevala ulicama sve do Bećarskoga križa. Projektom je bilo predviđeno da spremnik bude od armiranoga betona, no poslije je odlučeno da bude od čelika kako bi se, navodno na prijedlog ondašnjeg moćnika, šefa PIK-a, ugradio restoran s atraktivnim pogledom prema Dunavu. Nakon pucanja spremnika i izgradnje novoga vodoopskrbnog sustava Vodotoranj više nije služio svrsi za koju je građen, nego je spremnik adaptiran u poslovni prostor, a restoran je zatvoren.

Inicijativa
predsjednika Tuđmana

U Domovinskome je ratu Vodotoranj teško oštećen, a kako nije bilo potrebe za njegovim uključivanjem u sustav vodoopskrbe, nije ni obnavljan, no nikada nije ozbiljno razmatrana opcija rušenja jer je vizurom plijenio poglede, a za vrijeme obrane Vukovara od velikosrpske agresije ostao je ponosno stajati postavši tako simbolom obrane grada. Zato je prevladao stav da se Vodotoranj samo konzervira tako da na njemu ostanu vidljivi tragovi ratnih oštećenja, ali da se statički osigura za prihvat turista te da ih podsjeća na ratne strahote kroz koje je prošao grad heroj.

Inicijativa za obnovu Vodotornja potekla je od prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana 1997, kada je pozvao sve županije da obnove po jedan javni objekt u Vukovaru, što su one i učinile. Zadaću obnove Vodotornja dobila je Zadarska županija, koja je svoju obvezu 1998. ispunila uplatom tri milijuna kuna tadašnjem Ministarstvu obnove. To naravno nije bilo dostatno, no tako je bilo i s većinom drugih projekta obnove pa je Vlada sufinancirala do potrebnoga iznosa. U slučaju Vodotornja radovi nisu ni počeli, novac je potrošen u druge svrhe, no Vlada se obvezala financirati konzervaciju Vodotornja.

Zato je Vodotoranj, u vrijeme kada je predsjednik Vlade bio Zoran Milanović, prešao od Grada Vukovar u vlasništvo Republike Hrvatske, odnosno na upravljanje Ministarstvu branitelja i njegovoj ustanovi Memorijalni centar Domovinskoga rata Vukovar. Poslije je na inicijativu gradonačelnika Ivana Penave Vodotoranj izdvojen iz Memorijalnoga centra pa brigu o konzervaciji preuzima gradska uprava, a konzervacija počinje 2017.