Hrvatska jazz-diskografija danas

Prošle su već pune 82 godine od snimanja prve domaće jazz-ploče i prve jazz-ploče uopće snimljene na ovim prostorima, o čemu je već u ovoj rubrici bilo riječi. A kakva je situacija danas? U Zagrebu zasad postoji pet za glazbu registriranih etiketa te jedna u Varaždinu, koje u posve različitim postocima proizvodnje izdaju i CD-ove s jazzom.

Razumljivo da se u izdanjima rukovode ponajprije komercijalnim efektima proizvoda, među kojima jazz zauzima jedno od posljednjih mjesta. U tim je naime produkcijama ta vrst glazbe evidentno najnekomercijalnije područje. Pritom ne bi valjalo smetnuti s uma i u svjetskom jazzu već dugotrajnu činjenicu programskih težnji, pa tako i naših jazz-glazbenika, koje se nerijetko temelje na individualnom konceptu uglavnom autorskog jazza, koji ne mora zanimati svakoga.

Takav pristup istina profilira svakog jazz-izvođača, ali evidentno slabi šire zanimanje za neke originalne ideje samog skladatelja-interpreta. Tako su i neki naši interpreti jazza i skladatelji nerijetko u situacijama svoje diskove besplatno dijeliti nakon koncertnih nastupa, a etikete koje su takve diskove proizvele – držati ih na skladištu. Ne začuđuje stoga pojava da brojni strani džezisti danas u svojim programima ponekad posežu i za pojedinim u jazzu afirmiranim temama pa čak i standardima, koje onda razumljivo izvode na sebi svojstven, napose u improvizacijama originalan način.

Bez ikakve namjere da reklamiramo bilo koju našu diskografsku kuću, valja ih zbog dijela programa koji posvećuju jazzu spomenuti. No valja reći da najveći broj njih iz čisto financijskih razloga nema vlastitih prodajnih mjesta, što svakako onemogućuje širu distribuciju i ograničava ljubiteljima jazza nabavku takvih izdanja.

Naša najstarija diskografska kuća Croatia Records, kao višegodišnji sljednik bogate zagrebačke proizvodnje gramofonskih ploča, u svojim katalozima i vlastitim prodavaonicama ima razumljivo i najveći broj izdanja jazza. Nakon osnutka hrvatske države ta etiketa dobiva nekoliko nešto slabijih, ali ne i beznačajnih konkurenata. Tu je još 1994. kao strana ekspozitura osnovan Dallas Records, koji je najprije u Dubrovniku otvorio i prodavaonicu, a već duže vrijeme ima u Rijeci legendarni Dallas Music Shop. U glavnom gradu Hrvatske nalazimo i Aquarius Records s nekad u Zagrebu popularnom trgovinom Klasika i jazz, koja će ubrzo zbog nerentabilnosti biti zatvorena, premda u svom katalogu ima nekoliko za ljubitelje jazza zanimljivih izdanja. Tu je potom Cantus, izdavačka grana Hrvatskog društva skladatelja, koja se ponajprije brine za objavljivanje djela svojih članova, premda i to ne mora biti pravilo. Slijedi kuća Menart, ustanovljena 1997. i deklarirana službeno za distribuciju knjiga, filma, igračaka i glazbe s nekoliko jazz-izdanja, te Nota Bene sa za jazz zainteresiranim glavnim urednikom, koji je uz to i sam glazbenik.

Njima vrijedi pridodati varaždinsku udrugu Aulos, zahvaljujući kojoj je od zaborava spašen vrijedan snimljeni materijal niza naših opernih pjevača, fundus Varaždinskih baroknih večeri te nekoliko skromnijih jazz-priloga, a iz ostalih hrvatskih središta stižu informacije o nepostojanju izdavačkih kuća koje bi jazz zanimao, pa su neki naši džezisti svoje interpretacije zabilježili zahvaljujući etiketama stranih izdavača.

Kad pogledamo odnose izdavača i glazbenika proteklih godina i u vremenu od snimanja prve jazz-ploče u nas, možemo zaključiti da su se odnosi pojedinih etiketa prema izvođačima takve glazbe ipak promijenili, zahvaljujući i napretku akustičkih tehnika. Pokazuje to i povećan broj nosača zvuka koncentriranih napose u našem glavnom gradu, što daje i veće diskografske mogućnosti našim jazz-glazbenicima.