Genijalni vizionar ili gubitnik opterećen vlastitim iluzijama?

Film Tesla američkoga scenarista, redatelja i producenta Michaela Almereyde, sada i u hrvatskoj kinodistribuciji, svjedoči o dugotrajnu zanimanju toga filmskoga autora za izumitelja, elektroinženjera i fizičara Nikolu Teslu (Smiljan, 1856–New York, 1943). Prvotna je naime verzija scenarija nastala još godine 1981. i bio je to prvi Almereydin filmski pokušaj, a autoru je trebalo gotovo četiri desetljeća da napokon realizira to djelo, dakako znatno različitije od prvotnih namjera. Taj je film povod ovoga kratkog razmatranja nekoliko ostvarenja sedme umjetnosti u kojima se pojavljuje Nikola Tesla.

Neprijeporno Teslino značenje ne manifestira se samo u nizu znanstvenih radova, razmjerno čestim raskošnim izložbama ili pak stalnim muzejskim postavima u raznim gradovima svijeta. Kako je nizom izuma zadužio čovječanstvo, nije upitna ni njegova društvena važnost, a samim time i udjel u popularnoj kulturi. Tesla se tako kao središnji ili sporedni lik pojavljuje u nizu književnih djela, stripova, filmskih i televizijskih ostvarenja, čak i videoigara, a razvidan je i njegov utjecaj na popularnu glazbu – barem je nekoliko skladbi izravno posvećeno njegovu radu, a i neki su glazbeni sastavi nazvani po njemu. Zatječemo ga u ostvarenjima raznih žanrova, znanstveno- fantastičnim, fantastičnim, kriminalističkim, a, zanimljivo, nešto rjeđe i biografskim.

Biografska ostvarenja 

Tako i u filmskim ili pak televizijskim djelima opažamo raspon od dokumentarnih preko biografskih pa sve do sasvim fikcijskih tumačenja Teslina života i djela. Među dokumentarcima jedan je od najvažnijih svakako hrvatski Tesla (2007) Mire Brankovića, zasnovan na autobiografskim zapisima s naracijom Rade Šerbedžije. Bitni su i američki Tesla: Master of Lightning (2000) Roberta Utha kao i Nikola Tesla: Genius Who Lit the World (2005) Ljube Vujovića. Najsvježiji je svakako Teslafy Me (2019) slovenske autorice Janje Glogovac, a nema dvojbe da barem ta četiri dokumentarca na različite načine izvrsno osvjetljavaju život i djelovanje jednoga od prijelomnih izumitelja u posljednja dva stoljeća.

Glumac Ethan Hawke u ulozi Nikole Tesle

Što se biografskih ostvarenja tiče, unatoč činjenici da je Tesla veći dio života proveo u Sjedinjenim Državama, prevlast je hrvatskih naslova ostvarenih u sklopu socijalističke Jugoslavije. Televizijska serija u deset epizoda Nikola Tesla (1977) redatelja Eduarda Galića pregledno zahvaća Teslin životopis, ali podjednako razrađuje i društveni kontekst razdoblja u kojima je djelovao. Struktura nije pravocrtna, započinje u Drugom svjetskom ratu 1942, kada dvojica novinara trebaju snimiti kratki film o Tesli, a zatim se vraća u prošlost. Nikola Tesla produkcijski je bio vrlo zahtjevan televizijski projekt, velikoga izumitelja glumio je Rade Šerbedžija, a kvaliteti ostvarenja pomogla je svakako i dojmljiva režija Eduarda Galića, plodnoga filmaša, zanatski spremna i kreativno nadahnuta.

Redatelj je igranoga filma Tajna Nikole Tesle (1980) Krsto Papić, a scenarij je nastao u suradnji Papića, Ive Brešana i Ivana Kušana. Teslu je tumačio srpski glumac Petar Božović, a zanimljivo je da je među američkim glumcima koji su sudjelovali u filmu najslavniji svakako Orson Welles u liku financijaša J. P. Morgana. Pomno rekonstruirajući povijesne podatke, autori su pridodali i pokoji fikcijski segment. Premda Tajnu Nikole Tesle ne smještamo među najbolja djela Krste Papića, posrijedi je jedan od važnijih filmova o Nikoli Tesli, toliko važan u osvjetljavanju njegova života da je utjecao i na Michaela Almereydu.

Čovjek ispred svoga vremena

Najnoviji je američki film Rat struja (2017) redatelja Alfonsa Gomez-Rejona o neprestanu nadmetanju Thomasa Alve Edisona i Georgea Westinghousea oko toga čiji će električni sustav prevladati. Između te dvojice našao se Nikola Tesla (Nicholas Hoult) s izumom izmjenične struje. Zanimljiv je to film, ne i sasvim precizan u rekonstrukciji povijesnih događaja, ali vrijedan doprinos osvrtu na mogućnosti primjene električne energije pa tako i vrednovanju Teslinih izuma.

Nakon navedenih naslova možemo se zapitati kakav je pristup Michaela Almereyde u filmu Tesla? Već je od početka razvidan postmodernistički diskurs. Fokalizacija Tesline (Ethan Hawke) suvremenice Anne Morgan (Eve Hewson) naznačuje dvostrukost rekonstrukcije povijesnoga i anakronizama, od kojih je već početni činjenica da ona na laptopu gugla podatke o Tesli i drugim važnim likovima poput Edisona (Kyle MacLachlan) i Westinghousea (Jima Gaffigan), kao i da su barem dva segmenta odnosa Tesle i Edisona zapravo hipotetički prikazana – jer se nisu uistinu dogodila.

Tesla obuhvaća razdoblje od godine 1884. do 1905, odnosno razdoblje njegova uspona, ali i kasnijih posrtanja u nedostatku financiranja novih projekata. Tesla napušta Edisona, upoznaje Ann, surađuje s Westinghouseom, ostaje i bez ranijega suradnika Szigetija (Ebon Moss-Bachrach). Iako uspješan na Svjetskoj izložbi 1893, ne postaje i imućnim pa ga financira Annin otac, J. P. Morgan (Donnie Keshawarz), a u kompleksnim odnosima likova važna je i slavna francuska glumica Sarah Bernhard (Rebecca Dayan). Karakterizacija je likova dosljedna, odražava se u kratkim potezima i s lakoćom se razabire. Međutim, Almereyda nije sasvim pregledan u fabuli. U filmu o usponu i posrtanju važnoga izumitelja povremeno se gubi žarište pripovijedanja, čak i kontekst. Je li Tesla u Almereydinu viđenju od genijalnoga vizionara naposljetku gubitnik opterećen vlastitim iluzijama? Uz to, ritam je filma takav da je Tesla mogao biti i kraći ili dulji, a da to gledateljevoj percepciji ne bi ništa značilo.

Već su spomenuti anakronizmi koji u filmu ipak nisu pretjerani, a funkcija im je pokazati Nikolu Teslu kao čovjeka ispred svoga vremena. Michael Almereyda se u redateljskim postupcima okrenuo i stilizacijama. Tako često iza likova opažamo fotografije i slike – svojevrsne stražnje projekcije umjesto realnoga mizanscena. Takva artificijelnost nije nametljiva i ne šteti recepciji filma, a osnažuje Almereydin autorski stav. Kredibilitet filma umanjuje, primjerice, nepotrebna i anakrona scena u kojoj Hawke kao karaoke izvodi skladbu Everybody Wants to Rule the World (1985) sastava Tears For Fears, dok mu vrijednosti povećava odlična filmska fotografija Seana Price Williamsa u evokativnom prikazu razdoblja.

Najveći su dobitak filma zasigurno glumačka tumačenja, pogotovu Ethana Hawkea, zatim MacLachlana i Gaffigana, a posebno je sjajna Rebecca Dayan u profiliranom tumačenju slavne francuske glumice.

Michael Almereyda u svome je stvaralaštvu istraživao razne žanrove, stilske postupke. Od prvijenca Twister (1989) bilježimo niz naslova, među kojima je zasigurno najbolja osuvremenjena verzija Hamleta (2000), radnje transponirane u suvremeni New York, također s Ethanom Hawkeom u glavnoj ulozi. Iako u nas nije široko poznat, Almereyda je kvalitetan filmski autor koji u svom promišljanju sedme umjetnosti razmjerno često okreće i pisanju filmske kritike i komentara za nekoliko znamenitih tiskovina. Tako je i film Tesla unatoč navedenim nedostacima ipak vrijedan dodatak filmskim tumačenjima života i djela izvanrednoga izumitelja, čija veličina ne blijedi s protokom vremena.