Unutarnji konflikt i vizualne harmonije

Tko su i što su milenijalci? Riječ je o naraštaju dvadesetogodišnjaka i tridesetogodišnjaka, a nazvani su milenijskom generacijom jer su stasali početkom novog milenija. Milenijalci su okarakterizirani na više različitih načina. S negativne strane, opisuje ih se kao lijene, egocentrične, narcisoidne, razmažene i sklone čestom mijenjanju poslova.

Tako primjerice knjiga Trophy Kids Rona Alsopa iz 2008. govori o tome koliko je mladih ljudi nagrađeno za minimalna postignuća, poput pukog sudjelovanja, u natjecateljskim sportovima odnosno o tome kako spomenuti naraštaj ima nerealna očekivanja od radnog života, dakako, govorimo li o milenijalcima uređenih društava koji nakon završetka školovanja mogu ubrzo očekivati zaposlenje. Usto, jedna je američka studija iz 2012. otkrila da su milenijalci „više civilno i politički neaktivni, više usredotočeni na materijalne vrijednosti i manje zabrinuti za pomoć i aktivno sudjelovanje u široj zajednici nego što su to istodobno bili naraštaj X, rođeni između 1962. i 1981. ili baby boomersi, rođeni između 1946. i 1961.“ Sukladno tomu, milenijalci više cijene vanjske vrijednosti poput materijalnog bogatstva, slave ili imidža, a manje unutarnje vrijednosti kao što su samoprihvaćanje, pripadnost grupi i djelovanje u zajednici.

No naraštaj milenijalaca opisan je i pozitivnim pridjevima. Općenito ih se smatra otvorenijima i tolerantnijima oko prava seksualnih ili nacionalnih manjina. Također, opisuje ih se kao samopouzdane, liberalne, optimistične ili prijemčive za nove ideje i načine življenja.

Kako bilo, sociolozi i psiholozi neumorno vode živahnu raspravu o tome jesu li milenijalci privilegirani narcisi ili dobrohotni dobročinitelji. Stoga je tema ovogodišnjeg 35. Salona mladih Milenijalci, koju je koncipirala kustosica Nika Šimičić, i sama milenijalka, aktualna i vrijedna kustoske analize i mapiranja scene spomenutog naraštaja.

Iz postava izložbe / izvor HDLU / fotograf Juraj Vuglač

Uz Niku Šimičić, važnu kustosku zadaću preuzima i Anita Ruso s izdvojenom izložbom Situacija, koja će predstaviti radove tridesetak pozvanih mladih umjetnika u Galeriji Forum, Galeriji Canvas i prostoru kreacije Urania tijekom studenog. Radovi diplomanata zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti predstavit će se pak u Galeriji Šira pod naslovom Venientes (oni koji dolaze).

Istraživači i analitičari

Ono što prvo upada u oči prilikom razgledavanja središnje izložbe Salona smještene u Domu HDLU-a jest obilje istraživačkih projekata, odnosno radova koji više ili manje dosljedno primjenjuju analitičke alate ili se temelje na iscrpnom promatranju vlastite stvarnosti. Jedan od svakako zanimljivijih istraživanja jest ono Filipa Borellija, multimedijskog umjetnika koji je predstavio diplomski rad naslovljen Povratno – prostorna glazba.

Rad koji se sastoji od vibrirajućih struna i zvučnika razvijan je pri zagrebačkoj ALU, na smjeru Novih medija, kao site-specific kinetička instalacija. Umjetnik je pronašao nadahnuće u promatranju arhitekture odnosno istraživanju njezinih glazbenih potencijala, gdje „stojni valovi čine osnovnu gradbenu strukturu“ u suodnosu vremena i prostora. Već zapažena umjetnica Tjaša Kalkan također je istraživala arhitektonsko-urbanistički fenomen, preciznije novu arhitekturu Skopja. Ona zapisuje kako je, u sklopu projekta ondašnje makedonske vlade Skopje 2014, izgrađeno više od 20 zgrada, 40 spomenika i 200 skulptura, koji su gradu trebali osigurati dostojanstven neoklasicistički izgled, no voluntarizam vladajućih priskrbio je Skopju neslavnu titulu nove metropole kiča.

Njezina analiza agresivne i ružne arhitekture rezultirala je vizualno zanimljivim hibridom postavljenim na strop izlagačkog prostora: bogato ukrašen luster među čijim se segmentima smještaju pozlaćene nadzorne kamere. Pozornost plijeni i „multisenzorna ambisonična instalacija kojom se u stvarnom prostoru modificira perceptivno iskustvo promatrača“ Alexa Brajnovića naslovljena Disperzije 0.1. Instalacija se sastoji od nekoliko ventilatora, zvučnika i posuda napunjenih vodom koja se pretvara u paru prilikom prolaska posjetitelja.

Analizom promjenjivog i neuhvatljivog „ideala ženstvenosti“, svojevrsnom beskrajnom potragom koja pred ženska tijela neprestano stavlja sve teže zadatke bavi se, u ciklusu vrlo dobrih fotografija Glorija Lizde, također već prihvaćena i zapažena fotografkinja vlastite generacije. Dobrovoljne, naviknute i automatske aktivnosti koje transformiraju ženska tijela tema je i duhovitog, no pomalo vizualno nezgrapna videorada Brune Jakupović, koja se izravno referira na kultni video Sanje Iveković Make-up, make-down. Dosljedna je u kvaliteti i Ana Sladetić, koja kombinira grafiku i izradu keramike kako bi simbolički prepričala pripovijest o društvenim hijerarhijama.

Također, višestruko nagrađivana grafičarka Vida Meić ni ovaj put nije podbacila s novim grafičkim ciklusom Manifest mrlja, u kojem iznova problematizira vlastito bavljenje apstraktnim formama. Svakako treba istaknuti i kvalitetu produkcije novomedijskih odsjeka sa zanimljivim i kvalitetnim stop- odnosno 2D-animacijama Ivane Tkalčić, Matee Kovač, Stelle Hartman ili Sunčane Brkulj.

Duhovitost i samoironija

Ako se milenijalcima i pripisuje egocentričnost, odnosno usmjerenost na vlastite probleme, sudeći prema izložbi ne može im se zanijekati stanovita doza samoironije ili duhovitosti. Tako Domagoj Rogina izlaže formom izazovnu sliku koja prikazuje monumentalnim slikarskim gestama naslikane muške gaće. Duhovit je i ispovjedni rad o nedobrovoljnom celibatu zbog života s roditeljima Željka Beljana otjelovljen u Pojasu nevinosti načinjenu u tehnici makramea.

Iznimno je zabavna i grafička pripovijest Lucije Žuti, koja nizom grafika evaluira svoje mnogobrojne cimere s kojima je, tijekom godina, dijelila životni prostor. Tu su i strip-savjeti Apolonije Lučić o tome Kako postati neodgovoran umjetnik, a posjetitelji ih mogu ukoričene i kupiti ostavljajući dobrovoljan prilog, što svjedoči i o stanovitoj svijesti naraštaja o bolnom nepostojanju tržišta umjetnina. Neopterećenost i nonšalantan pristup sakupljačkom nagonu rezultirao je duhovitim ambijentom Nikice Jurkovića, čiji smisao za nesvakidašnju ljepotu svakodnevnih, na ulici pronađenih predmeta, asocira na plastičke eksperimente Ivana Kožarića.

Ovdje svakako valja spomenuti i svojevrsni nastavak projekta Vice Gurua predstavljen 2019. (pseudonim splitskog autora Vice Tomasovića), koji nudi new age olakšanja za suvremene boljetice zahvaljujući fiktivnom Institutu za integrativnu medicinu i holističko liječenje.

Obilje formiranih
i prepoznatih umjetnika

Trend društveno angažirane umjetnosti, popularan otprije jednog desetljeća, zamijenjen je ekološki osviještenim radovima. Taj trend, u slučaju ovogodišnjeg Salona mladih, nikako ne umanjuje njihovu kvalitetu pa u tom smislu treba spomenuti ambijent Vanje Babića, koji tematizira štetu nastalu uporabom jednokratne plastike.

Kustoski inteligentno, u istom izložbenom prostoru, postavljen je i ciklus slika Josipe Krolo što tematizira demodernizaciju i gentrifikaciju Splita, koji je stilski pod snažnim utjecajem američkoga figurativnog slikara Alexa Katza. Cilj salona mladih, kako je istaknuo predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak, jest osnažiti mlade umjetnike u njihovim početnim koracima te ih, zahvaljujući partnerstvima Salona s pojedinim izlagačkim institucijama i tvrtkama, ohrabriti da samostalno krenu u neizvjestan izlagački život lokalne scene.

U tom smislu, 35. Salon mladih obiluje već prepoznatim i formiranim umjetnicima vlastitog naraštaja poput Grgura Akrapa, Lava Paripovića, Mirana Šabića, Petre Mrša, Ive Ćurić ili Josipa Rončevića. Ipak, treba li izdvojiti jedan rad koji pregnantno govori o naravi generacije milenijalaca, onda bi to bio jednostavan no neobično moćan ambijent Mihaela Klanjčića. Rad se sastoji od tri neonske svjetiljke postavljene jedna do druge koje umorno žmirkaju bolećivom žućkastom svjetlošću. Samosvojnim ritmom koji podrazumijeva unutarnji konflikt prije nego vizualnu harmoniju, Klanjčić tim ambijentom ispisuje pripovijest naraštaja obilježena ekonomskim krizama, pandemijama, iznevjerenim očekivanjima u pozitivne društvene promjene i neprestanim izvanrednim stanjima.

Ne preostaje im stoga drugo nego analizirati osobna iskustva, odnosno fenomene svoje okoline, makar i pod cijenu optužbe za radikalni individualizam, narcisoidnost ili neutemeljenu dobrohotnost.