Stvaralac u zagrljaju beskraja

.

Naš poznati sugrađanin i umjetnik, hrvatski pjesnik, slikar, urednik i novinar Zlatko Crnec iznenada je 27. listopada preminuo u 86. godini života. Nama koji smo ga poznavali, često viđali, ali i surađivali s njim, teško je shvatiti da ga više nema među nama, da ga više nećemo susretati u našem Muzeju i Pučkom učilištu. Sve nas je zadužio stvaralačkim, umjetničkim radom, kao poznati i priznati pjesnik i književnik, ali i kao izvanredan slikar, prepoznatljiva stila. Mnogo se toga može reći i napisati o našem Zlatku, iako o njemu govore brojne zbirke njegovih pjesama, koje je s radošću i velikim entuzijazmom pripremao i izdavao godinama. U ovim tužnim trenucima prisjetimo se njegove biografije.

Zlatko Crnec

Rođen je 24. svibnja 1936. u Donjoj Zelini (Bukovec). Školovao se i studirao u Sv. Ivanu Zelini, Virovitici, Zagrebu i Varaždinu. Od najmlađih dana kulturnim je radom povezan sa Sv. Ivanom Zelinom. Od samih početaka aktivni je sudionik i organizator Recitala kajkavskog pjesništva Dragutin Domjanić.

Pjesme na štokavskom standardu piše i objavljuje od 1960. (u Telegramu), a poeziju na kajkavskom narječju objavljuje od 1968. (u časopisu Kaj i edicijama sa zelinskih, zlatarskih i krapinskih smotri suvremenoga kajkavskog pjesništva).

Pjesmama je zastupljen u Antologiji novije kajkavske lirike (Zagreb, 1975), Antologiji hrvatskog kajkavskog pjesništva Ogenj reči (Zagreb, 1986) te u antologijama Hrvatski Pariz (Zagreb, 1986), Suvremeno hrvatsko pjesništvo Skupljena baština (Zagreb, 1993), Zrcalo horvacko (Varaždin, 1999) te Rieči sa zviranjka – antologija moderne kajkavske lirike 20. stoljeća (Zagreb, 1999). Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za pjesničko stvaralaštvo, a mnoge su mu pjesme uglazbili poznati hrvatski skladatelji.

Usporedno s pjesništvom aktivno se bavio slikarstvom, koje je učio od nekoliko poznatih hrvatskih slikara. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama, a sudjelovao je i na više skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Slike mu se nalaze u privatnim kolekcijama u Hrvatskoj i Europi. Desetak je godina radio kao profesionalni novinar i urednik te surađivao u listovima i časopisima. Autor je više zapaženih zbirki pjesama. Bio je član Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika.

Onim što je najviše volio, a to je pisanje pjesama, bavio se do kraja života, te će ga po tome pamtiti ne samo njegovi sugrađani Sv. Ivana Zeline nego i cjelokupna hrvatska kulturna scena.