Poruke mira i ljubavi u teškim vremenima

Film Fatima redatelja i suscenarista Marca Pontecorva vjerska je i povijesna drama, jer rekonstruira događaje vezane uz ukazanje Majke Božje dvjema djevojčicama i jednome dječaku u Portugalu godine 1917. Prisjetimo se da Talijan Pontecorvo potječe iz filmske obitelji, njegov otac Gillo režirao je, između ostalih, i izvrstan ratni film Bitka za Alžir (1966), tako da ne čudi da je uz rani interes za fotografiju, godine 1996. započeo djelovati kao filmski i televizijski snimatelj, ubrzo radeći i izvan nacionalnih okvira. Među snimateljskim ostvarenjima najvažniji je povijesni televizijski serijal Rim (John Milius, 2005–07), također povijesni film Posljednja legija (Doug Letter, 2007), kao i poznati televizijski fantastični serijal Igra prijestolja (2011). Zbog kvalitete rada i profilirana stava ne čudi da se Marco Pontecorvo okušao i kao redatelj, isprva filmom Pa-ra-da (2008), a uz niz televizijskih naslova, Fatima je njegov treći igrani film.

Jorge Lamelas, Alejandra Howard i Stephanie Gil / Izvor Blitz Film & Video Distribution Ltd.

Usredotočimo li se pak na filmske prikaze fatimskih ukazanja, domaćem je gledateljstvu svakako najpoznatiji američki Čudo Gospe Fatimske (John Brahm, 1952), holivudski slobodna interpretacija vjerskih zbivanja. Znatno je vjerodostojniji portugalski Ukazanja u Fatimi (Daniel Costelle, 1992), vrlo precizna rekonstrukcija, dokudrama ipak opterećena izvanprizornom naracijom.

Britanski neovisni film Trinaesti dan (Ian Higgins, 2009) strukturiran je kao niz flešbeka vidjelice Lucije dos Santos u spretnom koordiniranju crno-bijele filmske fotografije s kolorom. Svi su netom navedeni filmovi, a tako i ovogodišnji, snimljeni na portugalskim lokacijama, što im daje zemljopisnu, pa i povijesnu vjerodostojnost.

Prema sinopsisu Barbare Nicolosi, Pontecorvo i Valerio D’Annunzio oblikovali su scenarij dvostruke kronološke strukture. Godine 1917. u tjeskobnom okružju Velikoga rata, troje djece, Lucia (Stephanie Gil) i njezini rođaci Francisco (Jorge Lamelas) i Jacinta (Alejandara Howard) Marto svjedoče o ukazanjima Majke Božje (Joana Ribeiro) te prouzroče okupljanja vjernika, ali i sumnje civilnih i vjerskih vlasti, dok 1989. skeptični profesor Nichols (Harvey Keitel) razgovara s ostarjelom Lucijom (Sonia Braga) u karmelićanskom samostanu.

Iako i sam vjernik, Pontecorvo ne nameće svoj stav, već gledatelja navodi da samostalno stvara zaključke. Jasna je i kompleksnost i ambivalentnost ne tek strukture nego i svih važnih likova. Dok se susret profesora i časne sestre Lucije može doimati kao promišljeni teološki odraz suprotnosti vjere i skepticizma, u središnjem ratnom segmentu precizna karakterizacija djece ustrajne u svjedočenjima postaje pokretač slojevitih reakcija Lucijine majke Marie Rose (Lucia Montiz), oca Ferreire (Joaquim de Almeida) te pogotovu gradonačelnika Artura (Goran Višnjić), čija je pak supruga Adelina (Iris Cayatte) vjernica.

Marco Pontecorvo dosljedan je u rekonstrukciji, vjerno slijedi zapise i svjedočanstva, nužni fikcijski dodaci odmjereni su i ne iskaču iz fabule, a i u smislu scenografskih i kostimografskih rješenja nema anakronizama. Premda nije u potpunosti restrukturirao sva zbivanja, kao ni sve poruke koje je Majka Božja uputila djeci, predstavio je samu srž manjeg niza ukazanja i njihove posljedice.

Uspješan je rad montažera Allesia Doglionea u koordiniranju svrhovite strukture filma, pa i snimateljski dosezi Vincenza Carpineta, koji je blijedim bojama, svjetlom i uporabom raznih objektiva postigao izvrstan ugođaj i evocirao više od stoljeće udaljena zbivanja, kao i tjeskobni ratni kontekst. Uz standardno dobra glumačka ostvarenja profesionalnih glumaca, izuzetna je i odmjerena gluma Alejandre Howard i Jorgea Lamelasa, a pogotovu Stephanie Gil, koja sjajno odražava kompleksnost vlastita habitusa, zbivanja i korelacije s drugim likovima. Uz to, Pontecorvo je dojmljiv u redateljskim postupcima. Sklon sugestivnom, a ne spektakularnom, retoričan je u iskazu transcendentnog, očitovana u odnosu prirode i ljudi, bez posezanja za računalnim efektima.

Stilom se približava autorskom postupku filmskoga velikana Terrencea Malicka. Fatima je vrlo dobar film, kvalitetan doprinos žanru vjerskoga filma i karijeri Marca Pontecorva.