Portret UMJETNICE

-

Brojnim je gledateljima emisije zagrebačke televizije The Voice zacijelo promaknulo ime trenera mladih pjevača i pjevačica zabavne glazbe sudionika spomenute emisije. Pod tim se pomalo sportskim terminom, prevedenim doslovno s engleskog vocal coach, krilo ime jedne od naših najuspješnijih i dosad najstalnijih interpretkinja bluesa i jazza, Valerije Nikolovske. Poznata je naime činjenica da se najveći broj naših pjevačica u sferi jazza pojavi svega u skromnom broju nastupa, što se za višegodišnju karijeru Nikolovske svakako ne bi moglo reći.

Zanimanje za glazbu te vokalistice seže još u dane njezina školovanja, u doba kad je počela pohađati privatne satove pjevanja i učenja gitare, a svoje je stilsko uvjerenje potvrdila interpretacijama gospel-songa i bluesa legendarne Mahalije Jackson. Njezinu je prvu LP-ploču još vrlo mlada dobila na dar od majke. Glazbom se počinje profesionalno baviti u zagrebačkom sastavu Delta, interpretirajući stil i glazbu velikana američkoga bluesa Jamesa Hurta, Skipa Jamesa i Bessie Smith. Stilski već gotovo potpuno određena, nastavlja suradnju sa sastavom Blues Power Band, u kojem su svirali poznati usni harmonikaš Krešo Oremuš, a povremeno i bas-gitarist Marcel Lino Dević. Iz blues-projekata tog doba djelovanja Valerije Nikolovske vrijedi se podsjetiti i na njezine suradnje s tršćanskim blues-gitaristom i pjevačem Francom Torrom Trisciuzzijem, s kojim je u nekoliko godina intenzivne suradnje nastupila i u programima festivala u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj.

Valerija Nikolovska / Izvor Facebook

Potkraj devedesetih godina pojavljuje se kao vokalna solistica u komercijalnijim sastavima, a godine 2000. objavljuje prvi diskografski projekt The Bright Side Of The Blues, koji predstavlja domete njezine dotadašnje stilske aktivnosti. Četiri godine poslije izlazi njezin novi CD Open, no taj je već u potpunosti autorski s njezinim tekstovima i originalnom glazbom njezina životnog suputnika – pijanista, orguljaša i skladatelja Viktora Lipića. U tom razdoblju Nikolovska počinje surađivati s gitaristom Elvisom Stanićem i njegovim sastavom, s kojim nastupa na festivalima jazza u Novom Sadu, Beču, Pančevu, Osijeku, Varaždinu i drugima. U razdoblju s početka ovog stoljeća zamjetan je njezin stil pjevanja koji se sve više profilira u džezističkom smislu, te će ona gostovati i uz big band HRT-a i njegovih solista te s tim glazbenicima nastupati u zagrebačkoj KD Vatroslava Lisinskog. Godine 2008. s Viktorom Lipićem i bubnjarem Damirom Šomenom Nikolovska formira Trio LiVaDa, koji djeluje i danas, a s kojima izvodi nove obrade jazz-standarda i autorske skladbe. Dvije godine poslije, 2013. i 2014, surađuje s big bandom HGM-a pod ravnanjem austrijskog dirigenta Sigija Feigla. Tijekom 2014. i 2015. višegodišnji suradnici Valerija Nikolovska i Viktor Lipić surađuju ponovno s jazz-orkestrom HRT-a, ali ovaj put pod ravnanjem Andreasa Marinella i aranžmanima leadera, trombonista Luke Žužića, i pijanista Joea Kaplowitza, te poduzimaju sedmodnevnu koncertnu turneju po hrvatskim gradovima, a u tom razdoblju nastaje još jedan za stilsko razdoblje Nikolovske važan diskografski projekt Nothin’ But The Blues, ostvaren s gitaristom Davorom Doležalom, orguljašem Viktorom Lipićem te s bubnjarem Milom Stavrosom. Program tog diska uključuje djela američkih blues-majstora Freddieja Kinga, Willieja Dixona i B. B. Kinga. Surađuje u zadnje vrijeme i s riječkim gitaristom Darkom Jurkovićem Charliejem u jazz-projektima Double Standards.

Valerija Nikolovska gošća je na godišnjim revijalnim koncertima pjevačica jazza u Zagrebu, a za razliku od nekih drugih naših jazz-pjevačica, ljubiteljica je nastupa u intimnijim prostorima, gdje često nastupa. Zbog toga je potrebno da o njoj i šira publika nešto više čuje.