KNJIŽEVNOST IZDVAJA

Nebojša Lujanović, U rovovima interpretacija

U društvu koje je sve sklonije ekstremnim afektivnim stanjima, gdje prostor između slijepog obožavanja i gorljive mržnje polako ali sigurno prerasta u ništavilo nepostojanja, u društvu koje mitološke hiperbole nagađanja prezentira kao činjenice više je nego poželjno intelektualno se i argumentirano sabrati,

Izd. Naklada Ljevak, Zagreb, 2020.

pročitati novi, sjajni znanstveni rad Nebojše Lujanovića – U rovovima interpretacija – što ga autor ogorčeno-komički podnaslovljava Strategija i tragedija nelegitimnog čitanja. Riječ je, dakako, o čitanju toliko razapinjana Andrića, kojeg je Nobel valjda spasio od konačnog kraha zbog u nas tako omiljena čitanja kroz nacionalnu vizuru u našem mikrokozmosu važnosti pitanja „čiji si?“ da bi i literarno bio priznat, eventualno slavljen.

Evelina Rudan, Smiljko i ja si mahnemo

U sve većoj netrpeljivosti, gotovo opipljivoj srditosti, pravi je melem, panaceja duši, posegnuti za novom poetikom Eveline Rudan, jer njezina je zbirka Smiljko i ja si mahnemo zapravo povratna karta duši, predah u ljudski poznatu, mekom, namirisanu divljim jagodama, na mitskome mjestu gdje su svi koje smo poznavali još živi, gdje se razgovara gestama, sitnim, kolosalno bitnim sitnim iskazima naklonosti.

Izd. Fraktura, Zaprešić, 2020.

Na istarskome čakavskome koji nama koji smo iz Slavonije ne da nije „smetnja“ nego je, dapače, u šlifer ugurana perina kojoj se u mrzla vremena neprestano vraćamo kao djeca slikovnici sa sretnim krajem i nasmiješenim licima.

Olja Savičević Ivančević, Divlje i tvoje

Tu je i istinska majstorica poetskog, Olja Savičević Ivančević sa u svakom pogledu svježom zbirkom Divlje i tvoje, Olja od koje oni koji znaju magiju riječi, magijsku funkciju poezije odavno očekuju sve,

Izd. Fraktura, Zaprešić, 2020.

jer ona ne piše, ona u svijet u kojem već dugo nije lijepo živjeti odašilje postulate, temeljna načela mekog paperja koje u pričuvi mora imati i kandže. Za očuvanje mrvica dostojanstva u predahu između ratova.

Peter Wohlleben, Tajni život drveća

Zato nam valja grliti stabla. Koja nisu samo stabla, banalno gorivo za lomače ili sirovina za papir od kojega su knjige.

Izd. Fokus, Zagreb, 2017.

Peter Wohlleben u svojoj tako skrbnoj, humanoj knjizi Tajni život drveća tankoćutno o drveću govori onako kako bi zapravo svi trebali zboriti. Jer stabla okupljena u obitelji u šume jedna o drugima skrbe pokatkad daleko bolje i ljudskije od ljudi.