Gabriele D’Annunzio & Rijeka

Mnoštvo je razlika između Gabrielea D’Annunzija i mene, no meni je jedna vrlo zanimljiva: on je bio u Guvernerovoj palači u Rijeci petnaest mjeseci, a ja sam u njoj – stjecajem okolnosti – šezdeset godina. Riječka država (Reggenza Italiana del Carnaro), koju je uspostavio nakon Prvoga svjetskog rata, postala je gotovo nerješiv svjetski problem i žarište je svih ozbiljnih razmatranja njegova djelovanja. Njegov pak muzej Vittoriale u mjestu Gardone Riviera, na Lagu di Garda, jedan je od najneobičnijih spomenika nekom književniku... i fašizmu.

Dana 12. rujna 2019, točno na stogodišnjicu njegova ulaska u Rijeku, otvorena je u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja (prije Guvernerova palača) izložba Tee Perinčić D’Annunzijeva mučenica – L’Olocausta di D’Annunzio. Ta izložba bila je jedan od uvodnih programa Rijeka – Europska prijestolnica kulture 2020.

Izd. Naklada Val, Rijeka, 2020.

Otvaranje izložbe bilo je senzacionalno posjećeno, jer je nastala određena psihoza zbog najave talijanskih neofašista da će uveličati cijeli događaj. Tako su i oko grada, i oko Guvernerove palače, nastali prstenovi policijskog osiguranja – što se pokazalo dobro. Na kraju je, zahvaljujući policiji, koja je privela određen broj neofašista s različitim simbolima iz vremena D’Annunzija, sve završilo u granicama kulturnog, a ne političkog događaja. Inače, istog dana, u podne, u Trstu je predstavljen smiješno malen, zlatni, spomenik Pjesniku / Komandantu. Izložba je otvorena do kraja godine, no zbog pandemije sada tek povremeno naiđe neki posjetitelj... s maskom. Tea Perinčić povjesničarka je i muzeologinja iz Rijeke. Njezin se zagrebački magisterij bavio Rapskom biskupijom u vizitaciji Agostina Valiera, da bi na Odsjeku za povijest Sveučilišta u Padovi doktorirala s tezom Dalmatia between Ottoman and Venetian Rules. Autorica je nekoliko izložbi monografskoga karaktera i muzejskih kataloga te historiografskih članaka i publikacija (Krčka komuna u doba Lepantske bitke 1571. godine, Mletački katastar Pirovca (Zlosela) iz 1752. godine, Revolucionarna 1848. u Rijeci). Autorica je i kataloga Krvavi Božić 1920. – D’Annunzio u Rijeci, no tada, 2010, zvala se Tea Meyhew. Nakon izložbe iz 2010. prihvatila se i izložbe 2019. godine u suradnji s Ana-Marijom Milčić.

Njihov koncept bio je naglasiti feministički dio D’Annunziovih riječkih dana. Potom je objavila knjigu Rijeka ili smrt! (2020), u kojoj se u strukturi držala Michaela Ledeena, s time što je dodala izvatke iz dnevnika Zore Blažić, koji se čuva u Muzeju. Za tu knjigu Pomorski i povijesni muzej Hrvatskoga primorja dobio je, 16. listopada, priznanje Hrvatskoga muzejskog društva u kategoriji izdavačkog projekta.

Glavni eksponati na izložbi velike su slike: Riječka vila Giovannija Butkovicha, koja nagovješta postavljanje riječkoga dvoglavog orla kipara Vittorija de Marca na Gradski toranj 1906. i Italia o morte! Carla Wostryja na kojoj je dvoglavi orao posve skinut s Gradskog tornja – što ne odgovara stvarnom stanju. Naime, arditi su otpilili jednu glavu i poslije je darovali D’Annunziju. Orao je bio uklonjen s tornja tek početkom 1949. Prilično neočekivano, aluminijska replika postavljena je 2017.

Otišao sam u Trst pogledati višemjesečnu (12. srpnja–3. studenog 2019) izložbu Disobbedisco (Neposlušan – D’Annunziova revolucija u Rijeci 1919–1920), koja se održavala u sjajno obnovljenoj ribarnici iz vremena Austro-Ugarske (službeno Salone degli Incanti – recimo, Dvorana čudesa). Na izložbi je bilo moguće vidjeti i impresivni Fiat veličine Rollce-Roycea, kojim je taj Pjesnik / Komandant zauzeo Rijeku. Naime, 12. rujna 1919. D’Annunzio je, bez borbe, zauzeo Rijeku u crvenom Fiatu 501, na čelu svojih dobrovoljaca.

Uz dojmljivi automobil na izložbi u Trstu bilo je moguće vidjeti i niz dokumenata, zastava, fotografija, uniformi, odličja i slika iz tog vremena. Gotovo svi predmeti bili su preneseni iz D’Annunziove vile Vittoriale. Autor izložbe bio je Giordano Bruno Guerri, predsjednik zaklade Vittoriale degli Italiani.

Naslov izložbe, Disobeddisco, D’Annunziova je parafraza Giuseppea Garibaldija, ujedinitelja Italije. Vrlo često i najobičnije su stvari kod D’Annunzija parafraza nečijih misli, ulomaka, knjiga. Upravo zbog te osobine – da strpljivo vreba tuđe ideje i potom ih proguta i predstavi kao svoje – Romain Rolland, francuski pisac, nobelovac i mirotvorac, rekao je da ga D’Annunzio podsjeća na proždrljivu i opasnu štuku. Na izložbi je bila i originalna glava dvoglavog orla s Gradskog tornja. Nakon što je Gabriele D’Annunzio sa svojim arditima zauzeo Rijeku, 4. studenog 1919. Guglielmo Barbieri iz Firence i Alberto Tappari iz Milana popeli su se na toranj i otpilili mu jednu glavu, ne bi li od dvoglavog austrijskog carskog orla napravili jednoglavog rimskog!

Izložba u Trstu bila je uvod u postavljanje spomenika Gabrieleu D’Annunziju u Trstu, koji je bio inauguriran u podne 12. rujna 2019. na lijepom Trgu burze. Ono što je vrlo neobično jest da je spomenik postavljen u Trstu – u povodu stogodišnjice ulaska D’Annunzija u Rijeku!? Bizarna je i veličina zlaćanog kipića, koji izgleda kao parodija, jer je izvorno rađen za park Vittorialea, a u Trstu je bio postavljen njegov treći odljev. Izrugivanje D’Annunzija! Po uzoru na njegovo Izrugivanje Bakra iz 1918, kad je s trima torpednim čamcima noću uplovio u Bakarski zaljev i pokušao, bezuspješno, torpedirati brodove na vezu.