Projekcije univerzalnosti života

„Pretposljednji put kad su me ispalili iz topa, Odelija je baš otišla s djetetom.“ Tako počinje prva od niza kratkih priča, fragmentarno (ne)povezanih u knjigu Kvar na rubu galaksije (Za Elija i Guya) Etgara Kereta objavljenu u Frakturi ove, prema svemu pokvarene 2020. godine (izvornik Fly Already, 2018). U početnom je tekstu prvoosobni pripovjedač, ispaljen iz topa, promašio metu, probušio rupu u šatorskome svodu cirkusa i nepredviđeno letio iznad poznate svakodnevice sve do pada u vodu, da bi se u nedefiniranu završetku „ponovno ispalio“ rušeći kanone i narativne strategije, odletjevši u nepoznato, koje problematizira sljedećim pričama s druge strane konvencije.

Pitko i tečno (izvrstan prijevod s hebrejskog Laile Šprajc) zavodi nas svojim „narativima“, naoko jednostavne i prepoznatljive situacije okreće za određen broj stupnjeva, iščašujući ih i dovodeći na rubove apsurda, nerijetko ulazeći u sam apsurd.

Izd. Fraktura, Zaprešić, 2020, prev. Laila Šprajc

Piše o obitelji, samoubojstvu, ubojstvu, terorizmu, bračnoj nevjeri, siromaštvu, ratu, o stalnoj i bolnoj temi Holokausta, obraćajući se čitatelju s povjerenjem, blisko i neposredno, otvarajući i rastvarajući posebne prostore uma i redizajnirajući poznati svijet i arhetipske književne postulate: „Noću, kad svi već spavaju, iz akvarija izlazi zlatna ribica i obuva tatine karirane papuče. Potom sjeda na kauč u dnevnom boravku i mijenja programe na televizoru.“ (Noć).

U eri digitalizacije uspješnom se čini priča Prozori: „čovjek u smeđem odijelu“ ničega se ne sjeća, čak ni svoga imena, ali predloži da ga zovu Miki. Liječnici mu pokušavaju rekreirati sjećanje postavljajući ga u izoliran prostor u koji uvode poznate segmente sve do invertiranoga raspleta. Na kraju priče počinje niz fikcionalno-dokumentarističkih zapisa, mailova upućenih adresatu Sefi.More od Mihael.Varšavski s naznačenim predmetom: escape room „Kvar na rubu galaksije“, a Re odgovori gomilaju se sve do maila terenskoga agenta koji uništava dokaze o prisutnosti izvanzemaljaca.

Pomaknutost u žanru vidljiva je u pričama s neobičnim intertekstualnim ključevima – od dadaističke i nadrealističke percepcije, Jarryjeve subverzivnosti, kafkijanskoga straha, beketovskoga čekanja boljega, egzistencijalističkih punktova smisla i besmisla postojanja, nalik Lewisu Carrollu i Gregoru Samsi: „Na rođendansko jutro Robi je ustao iz kreveta i u dnevnom boravku, pored darova omotanih u šarene papire, otkrio da se njegov tata pretvorio u zeca.“ (Tata zec).

Filmskim kadriranjem i oštrim rezovima Etgar Keret (1967), jedan od najpopularnijih suvremenih izraelskih književnika, niže začudne i zavodljive, ludičke priče, maštovite i domišljene, zabavne i gorke, duhovite i nepredvidive, kao svojevrstan nastavak zbirke autobiografskih tekstova Sedam dobrih godina, ali i Douglasa Adamsa, autora serije knjiga Vodič kroz galaksiju za autostopere, tj. šestodijelne radijske serije (BBC Radio 4, 1978). Arthur Dent preživi događaj u kojem izvanzemaljci razruše Zemlju da bi napravili prostor za izgradnju svemirske autoceste; naslov je parafraza fiktivnog autostoperskog vodiča po galaktici u obliku enciklopedije, što je parodija na Galaktičku enciklopediju iz ZF-romana Zaklada Isaaca Asimova.

U tradiciji novije židovske književnosti Keretu su najbliskije humoreske Ephraima Kishona (sklonost propitivanju obiteljskih odnosa) i fantastični elementi Woodyja Allena (u zbirkama Sad smo kvit ili Puka anarhija). Keretove su priče projekcije univerzalnosti života u iskrivljenu zrcalu, uz vješto balansirane fabularne niti.

Sinusoidno nam ova nova izvrsna Keretova knjiga nudi tragične i komične priče: Pretposljednji put kad su me ispalili iz topa, Ne čini to!, Cvit zlatna srca, Tod, Auto koncentrat, Noću, Prozori, Blagajna sutra, GooDeed, Mrvičasti kolač, Tata zec, Ledeni gušter, Ljestve, Jad Vašem, Rođendan cijele godine, Alergije, Gljivica, Smoki, Tabula rasa, Doma, Pineapple Crush i Evolucija rastanka. Mozaički stvaraju pomake u percepciji književnoga teksta i recepciji književnosti, dok se segmenti civilizacije rastvaraju i slažu u puzzle novih književnih maštanja.

Keretove su knjige osvojile najuglednija međunarodna priznanja, a prevedene su na dvadesetak jezika. Međunarodnu karijeru ostvaruje i kao filmski redatelj (predavač je na Odsjeku za TV i film Sveučilišta u Tel Avivu): njegov film Skin Deep osvojio je prve nagrade na više svjetskih filmskih festivala i dobio izraelski Oscar, a za film Meduze Keret je 2007. osvojio nagradu Camera d’Or filmskog festivala u Cannesu (prikazan je i na Zagreb film festivalu). Film je Keret režirao sa suprugom Shirom Geffen, a govori o trima ženama u današnjem Izraelu.

Ovaj „glasnogovornik Izraela“ u središte stavlja izraelsku suvremenost. Tvrdi da je pisanje najbolji način da se ljudi nose s problemima s kojima žive, kao što je on, živeći na Bliskom istoku, stalno izložen prizorima patnje i nasilja. Od roditelja koji su preživjeli Holokaust naučio je da, iako se ponekad ne može mijenjati stvarnost, svatko može izabrati svoju priču i segmente takve realnosti poredati tako da sve dobije drukčiji izgled, optimističan i human. Knjige „najradikalnijeg i najneobičnijeg izraelskoga pisca“ najčešće se kradu s polica izraelskih knjižara, pa ga čak čitatelji mole da izdaje knjige zimi kako bi ih mogli lakše sakriti ispod kaputa. Za naše knjižare nema takvih podataka.

„Moram reći, Cvi, da sam ovdje već dugo i nikada se nisam susreo s tim izrazom labava radost. Kako ja to vidim, radost ne može biti labava…“ (Ljestve).