Nepoznati slojevi povijesti staroga Zagreba

Zemljotresi na prvom mjestu donose destrukciju. Brojne građevine, i zaštićena kulturna dobra i noviji domovi građana, toliko stradavaju da se ne mogu u cjelini dovesti u stanje od prije potresa. Vrlo često, međutim, potresi dovode i do brojnih otkrića, najčešće starijih slojeva oštećenih građevina te arheoloških artefakata. Potres koji je prije dvije godine pogodio Meksiko doveo je tako do otkrića aztečkoga hrama unutar piramide. Razumljivo, ništa takva ne može se očekivati u Zagrebu, no sanacija građevina u središtu grada već je u prvim mjesecima nakon potresa dovela do zaista neočekivanih nalaza.

Središnji dio spomenika biskupa Luke Baratina pronađen u svetištu zagrebačke katedrale / Snimio Borna Puškarić

Svakako najveće se otkriće odnosi na pronalazak dijela nadgrobnog spomenika biskupa Luke Baratina (Luke iz Segedina). U povijesti Zagrebačke biskupije, kojom je stolovao od 1500. do 1510. godine, ostao je na prvom mjestu zabilježen zbog svojih graditeljskih aktivnosti. Završio  je, naime, svodove zagrebačke katedrale i započeo s izgradnjom tornjeva, a nabavio je i niz oltara za katedralu, kao i dragocjenih liturgijskih predmeta, dio kojih se i danas čuva u riznici zagrebačke katedrale. Njegovom će smrću velikim dijelom biti zaustavljeni radovi na završavanju katedrale jer se zbog prodora Osmanlija moralo pristupiti utvrđivanju biskupskoga sklopa.

Nakon što je umro, pokopan je u katedrali, a uz tadašnji oltar svetoga Luke bila mu je podignuta nadgrobna ploča od crvenkastoga kamena nabavljena u brdima Gerecse u okolini mađarskog Ostrogona. Još 1703. uklonjena je sa svoje izvorne pozicije i pritom razbijena. Do potresa od ove godine bila su poznata tek tri komada ploče, koja se čuvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju. Zahvaljujući izvorima iz 18. stoljeća bio je, međutim, poznat natpis koji je stajao na ploči, a koji je jasno isticao kako je ona rad Ivana iz Firence, dakle jednog od brojnih talijanskih renesansnih majstora koji su se doselili u Ugarsku i Hrvatsku u drugoj polovini 15. i početkom 16. stoljeća.

Kako se ostaci ploče nisu spominjali u kasnijim izvorima, pretpostavljalo se da su  bačeni pri njezinu uklanjanju iz katedrale. Ali na veliko iznenađenje istraživača otkriveni su potkraj travnja ove godine. Naime, kako je dobro poznato, unutrašnjost zagrebačke katedrale dosta je stradala u potresu. Oštećenja su osobito velika u svetištu, a još nije dokraja jasno ni koliko su stabilni svodovi katedrale u cjelini. Upravo kako bi se ustanovilo stanje svodova, u svetištu katedrale podignuta je skela. Kako se pak ne bi uništilo vrijedno podno popločenje, pristupilo se njegovu privremenom uklanjanju da se skela osloni na podlogu. Tom je prilikom otkriven velik dio ostatka nadgrobnog spomenika Luke Baratina. Da li se nalazio na tome mjestu više od tri stotine godina, ostaje nepoznato, kao što nije jasno ni da li je Herman Bollé nabasao na njega pri temeljitoj restauraciji katedrale i ako jest, zašto ga nije, kao druge nadgrobne spomenike, prebacio u tadašnji Narodni muzej.

Otprije poznati dijelovi spomenika mogu se ovih dana vidjeti na izložbi Ars et virtus Hrvatska – Mađarska, 800 godina zajedničke kulturne baštine, a vjerujemo da će se u budućnosti svi pronađeni dijelovi naći izloženi na jednom mjestu jer oni sada postaju svjedočanstvo kako povijesti Zagreba s početka 16. stoljeća tako i potresa 2020.

Pri uklanjanju gornjega sloja podnog popločenja u katedrali osim dijelova Baratinova spomenika otkriveno je i vrlo reprezentativno starije popločenje. Ja se još nadam da će pri daljim istraživanjima i sanaciji zagrebačkog nadbiskupskog sklopa biti pronađeni i kameni blokovi koji su činili glavni portal katedrale iz 17. stoljeća. Pri uklanjanju portala Herman Bollé ih je, naime, numerirao kako bi mogli biti ponovno upotrijebljeni za sastavljanje portala na drugom mjestu (planiralo ga se ponovno postaviti uza sjeverni zid nadbiskupskoga sklopa, gdje se danas nalazi sat s tornja katedrale). Nažalost to se nikada nije dogodilo. Kameni blokovi spominjali su se u izvorima još godinama, da bi im se naposljetku izgubio svaki trag. Njihov pronalazak (iako malo vjerojatan s obzirom na okolnost da je riječ o velikim gromadama kamena) bio bi prava senzacija jer bi omogućio ponovno sastavljanje ovoga neobičnog primjera hrvatske arhitekture 17. stoljeća.

Otkrića u zagrebačkoj katedrali nisu jedina. U Hrvatskom glazbenom zavodu u Gundulićevoj ulici, jako oštećenu u potresu, provirio je ispod kasnijih nanosa žbuke stariji oslik. Vjerojatno je riječ o osliku koji je građevina dobila nakon potresa iz 1880. godine, kada ju je obnavljao arhitekt Herman Bollé u suradnji sa slikarom Ivanom Clausenom. Bila bi prava šteta da se taj oslik ne obnovi jer bi on učinio unutrašnjost Glazbenoga zavoda neusporedivo reprezentativnijom.

Osim otkrića u javnim zgradama, kojih će zasigurno biti još mnoštvo, osobito nakon što se započne s konstruktivnim učvršćivanjima zgrada i cjelovitim obnovama pojedinačno zaštićenih kulturnih dobara (kako je predviđeno Zakonom o obnovi nakon potresa) i u brojnim privatnim kućama, na stropovima, svodovima i zidovima počinju provirivati stari moleraji, uglavnom iz 19. i s početka 20. stoljeća. Već mi je nekoliko prijatelja i znanaca poslalo fotografije unutrašnjosti svojih stanova s prikazima tih otkrića. Iako će mnogi od tih oslika i dalje ostati sakriveni novim nanosima žbuke, potres je nakratko otkrio nepoznate slojeve povijesti staroga Zagreba. Nedvojbeno je da se neće moći pristupiti restauraciji i rekonstrukciji svih tih radova, no bilo bi poželjno da se oni u što većoj mjeri dokumentiraju.