Muzej onoga čega više nema

Zbog iznimno dobro sačuvane arhitekture iz 4. stoljeća splitska katedrala stoljećima neprekidno privlači pozornost javnosti i struke. Njezin oktogonalni peripter u doba gradnje bio je inventivan, a u kasnijim razdobljima inspirativan, pa se može smatrati svojevrsnim mostom između velikih postignuća Jovijevih maloazijskih arhitekata, nasljednika Apolodorusa iz Damaska i graditelja koji su stvarali zapadnu europsku arhitekturu. Stoljećima nakon konverzije poganskog hrama u crkvu splitski nadbiskupi i njihovi majstori nastavili su obogaćivati unutrašnjost zavidnom zbirkom umjetnina, djela kiparstva i umjetničkog obrta. Romanički zvonik, rezbarene drvene vratnice, oltarne pregrade, korske klupe, propovjedaonica, kićeni oltari, umjetnička su ostvarenja romanike, renesanse i baroka koja danas čuva katedrala. Istodobno, Splićani su više od stoljeća, fascinirani klasičnim, čistili izvornu gradnju hrama od kasnijih dogradnji i ukrasa, uklanjali pregrade svetišta, razmještali korska sjedišta, preuređivali pjevališta, odnosili i donosili orgulje, premještali biskupski tron.

Poprsje sv. Arnira i moćnici 17. i 18. st.

U tim su promjenama stradale brojne umjetnine. Najranjiviji su bili liturgijsko srebro i ruho, jer su pretopljeni u libre služili izradi novog, ili su zbog pohabanosti naprosto uništavani. Nisu bolje prošli ni pisani artefakti poput antifonara, psaltira, evangelijara, od kojih je sačuvan tek malen broj. Slike su često zamijenjene novima, a relikvijari obnavljani u skladu s dolazećim ukusom i umjetničkim izrazom. Unatoč svemu velik dio kulturnog blaga, koje je prestalo biti uporabno, muzealiziran je proteklih desetljeća u riznici katedrale, koja se nalazila u dograđenoj kući iznad sakristije. Kako su prostorne mogućnosti katedralne riznice bile zaista skromne, već 1950. započeli su zajednički napori vrha Splitske crkve na čelu s biskupom Kvirinom Klementom Bonefačićem i konzervatorom, akademikom Cvitom Fiskovićem, na formiranju sakralnog muzeja u Splitu. Istu nakanu slijedili su nadbiskupi Frane Franić i Ante Jurić, a konačno je realizirao mons. Marin Barišić u suradnji s Konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture i medija u Splitu i autoricom postava Vanjom Kovačić, koja se pobrinula da umjetnička djela pred publiku dođu prezentirana na izvrstan način, decentno opremljena suvremenim digitalnim mogućnostima. 

U palači Skočibučić-Lukaris na zapadnom krilu Peristila uređen je muzej sakralne umjetnosti splitske katedrale, a otvoren je 30. rujna, na dan svetog Jere, zaštitnika Dalmacije. Tako je Nadbiskupija splitsko-makarska kao središte metropolije i nekadašnje Salonitanske crkve izložila svoje kulturno blago u novoj Riznici splitske katedrale. Palača je pripadala plemićkom rodu Lukarisa iz kojeg potječe i splitski nadbiskup i metropolit Dominik Luccari iz 14. stoljeća, koji se istaknuo u izgradnji zvonika katedrale, a njihovo pohrvaćeno prezime Srića proslavio je splitski plemić Petar, rođak Marka Marulića, koji je novčano podupro prvo izdanje Marulićeve Judite 1500. 

Kruna 15 godina radova

Radovi na restauraciji i rekonstrukciji prostorija palače u koju se uselila Riznica katedrale vodili su se više od petnaest godina, a u njoj je uređeno oko 350 m² izložbenog prostora. 

Splitska slikarska škola, Ikona Gospe od Zvonika, konac 13. st.

U prizemlju je prezentiran lapidarij, koji prati preobrazbu splitske sakralne baštine od poganstva kasne antike, ranog kršćanstva, preko srednjeg vijeka do renesanse, s naglaskom na kristijanizaciju Dioklecijanova mauzoleja. U prizemlju muzeja mogu se vidjeti arheološki ostaci tolosa carske palače, ali i kasnogotička i ranorenesansna skulptura predstavljena na nadgrobnim pločama iz katedrale te sakralna skulptura gradskih crkava i marjanskih crkvica. Tu su i renesansne ploče znamenitih Splićana, poput nadgrobne ploče viteza Janka Albertija iz 1493, splitskog plemića i komunalnog suca, koji je kao konjanički zapovjednik poginuo u borbi s Turcima. Ploča, davno uklonjena s izvornog mjesta u katedrali, premještena je u muzej i izložena uz nadgrobnu ploču splitskog i poljičkog kneza Žarka Dražojevića iz 1511, legendarnog viteza i branitelja kojeg Marko Marulić časti titulom Dalmatik, te nadgrobna ploča nadbiskupa Petra Diškovića, obnovitelja splitskog zvonika, koju je 1427. izradio Bonino Milanac.

Na gornjim katovima izložena su djela umjetničkog obrta i umjetnine od kojih su neke prava svjetska rijetkost, poput tkanina iz srebrnog moćnika sv. Staša, restaurirane u bečkoj Visokoj školi za primijenjenu umjetnost. Izložene su u ladicama pored baroknoga srebrnog poprsja sveca, izrađena u mletačkoj zlatarskoj radionici „al Trofeo“ u ranom 18. stoljeću, u kojoj su uz članove obitelji Trevisan djelovali zlatari Niccolò Ragno i Andrea Fulici.

Najraniji tekstili iz moćnika, pronađeni prilikom restauracije 1997, ostaci su lanene koptske tunike 6–8. stoljeća ukrašene polikromiranom vunenom trakom, geometrijskim motivima i stablima s likovima životinja u trku. Ulomak ranoislamske svile 8. stoljeća s medaljonima ukrašenim motivima gema i vretenastih listova, koji obuhvaćaju fino izvezene palmete, pripisuje se umajadskoj, ili ranoj abasidskoj dinastiji. Među tekstilom je i bizantski tekstil, 11–12. stoljeće, te desetak ulomaka svilene tkanine ukrašene troprutim medaljonima povezanim rozetama s prikazima ptica i grifona u medaljonima.

Posebno je vrijedan izložak zlatne svile, datiran oko 1200. godine, nastao u nekoj od talijanskih radionica s motivima stabljika, listova i palmeta, ljiljana, zvijezda i antičkih golubica. Tkanina je vjerojatno zavjetni dar splitskoj katedrali u doba posvete oltara sv. Staša za nadbiskupa Bernarda, koji je 1209. izradio jedan od prethodnih relikvijara tog sveca.

Među starim relikvijarima izložen je prst s moćima sv. Kuzme i sv. Damjana iz 14. stoljeća. Blizanci liječnici, podrijetlom iz Arabije, mučeni su za vrijeme Dioklecijanovih progona u Siriji. Njihov kult proširio se Dalmacijom već za rekonkviste cara Justinijana, oko 526. godine. U splitskoj katedrali posvećenoj Uznesenju Marijinu štovani su uz sv. Dujma i Staša, kao suzaštitnici. Srebrenom prstu sa prstenom za relikvije i natpisom S. COSME E DAMIANI pridavana su iscjeliteljska svojstva, a spominje se u prvom inventaru splitske riznice iz 1342. zajedno s relikvijama sv. Grgura. 

Najveća zbirka romaničkog slikarstva u Hrvatskoj

Među renesansnim zlatarskim ostvarenjima ističe se kalež iz 1496. za čiju je izradu oporučno ostavio novac Janko Alberti, kojemu je izvršitelj oporuke bio njegov nećak Marko Marulić, i renesansna srebrna kustodija za hostiju u obliku tabernakula sa stupovima i lunetom, dar Katarine Dražojević iz 1532. Pokaznica, djelo mletačkog zlatara Victora de Angelisa, zavjetni je dar Katarine Martinušević, udovice poljičkog i splitskog kneza Žarka Dražojevića. Motiv dva anđela u dugim haljinama s raširenim krilima koji rukama pridržavaju pokaznicu poslužio je kao predložak za izradu baroknog oltara splitske prvostolnice.

U splitskom Muzeju sakralne umjetnosti izložena je najveća zbirka romaničkog slikarstva u Hrvatskoj, na kojoj je prikazano splitsko slikarstvo 13. stoljeća s ikonama Bogorodice s Djetetom (Žnjan, Sustipan, Gospe od Zvonika), drveno oslikano raspelo i reljef s trima svecima zaštitnicima iz 13. stoljeća, srebrna oltarna pala Bogorodice s Djetetom i apostolima iz 14. stoljeća, ažurirani viseći srebrni svijećnjaci iz 13. stoljeća. U vitrini su izloženi faksimil Splitskog evangelijara, najstarijeg rukopisa na tlu Hrvatske iz 8. stoljeća, Splitski sakramentar, oltarni križ iz 12. stoljeća, enkolpioni i dvostruki križ, 9–12. st. i škrinjica-moćnik, 12. stoljeće.

Gotičko slikarstvo predstavlja poliptih iz 15. stoljeća iz benediktinskog samostana sv. Marije de Taurello, oslikan temperom na drvu. Pripisan je mletačkom slikaru Antoniju Vivariniju. Poliptih je djelomično sačuvan, nedostaje arhitektonski okvir i središnja slika Bogorodice s Djetetom, a sačuvane su četiri stajaće figure na zlatnoj podlozi koje prikazuju sv. Ivana evanđelista, sv. Dujma, sv. Staša i sv. Jeronima. Na sredini predele je Porođenje Kristovo, a u gornjem dijelu tri evanđelista. Izvorno se nalazio u crkvi sv. Marije de Taurello, za koju je prema dokumentima splitski slikar Dujam Vušković naslikao poliptih. Inventar tog samostana razdijeljen je po raznim splitskim crkvama, pa je ovaj gotički poliptih, zajedno s romaničkom ikonom Gospe od Sustipana, presložen u neobičnu kompoziciju glavnog oltara u crkvi sv. Stjepana pod borovima na Sustipanskom groblju. Tada je poliptihu pridodana i slika na dasci Imago pietatis s nekog ranijeg poliptiha iz 14. stoljeća.

Dragocjen muzej

Među prezentiranim primjercima renesansnog i baroknog slikarstva vrijedi istaknuti sliku Mrtvog Krista, s početka 16. stoljeća, koja potječe iz crkve sv. Jere na Marjanu. U sredini vodoravne kompozicije Krist ogrnut bijelom tkaninom izlazi iz groba, a pridržavaju ga anđeli. S lijeve strane Bogorodica u stavu molitve pokrivena modrim plaštem, a na desnoj strani sv. Ivan Evanđelist koji se u gesti duboke boli hvata se za lice i stišće plašt. Rađena je prema ikonografskom predlošku male renesansne reljefne plastike pod utjecajem slikarstva padovanske rane renesanse. Pripisana je Juanu Boschetusu, španjolskom slikaru koji je od 1497. do 1532. djelovao u Dalmaciji, gdje je i pokopan na otoku Rabu. 

Moglo bi se još nabrajati pojedinačne primjere umjetničke baštine splitske prvostolnice koji se mogu vidjeti u muzeju, predmete liturgijskog srebra izvan uporabe, znakove i pravilnike nestalih splitskih katedralnih bratovština, oslikane antifonare i psaltire, koji svi pripadaju ostacima bogate prošlosti Splitske crkve, ali umjesto toga treba napomenuti kako je ovaj dragocjeni muzej kršćanske umjetnosti i kulture zapravo prije muzej onoga čega više nema, premda je u nekim dalekim nadahnućima prisutno u našoj svijesti i povezuje nas izravno sa Svetom zemljom i Kristovim vremenom. Stoga je novi muzej splitske katedrale mjesto gdje će se njegovati i čuvati dva milenija sakralne baštine Splitske crkve, od vremena kada je apostol Pavao uputio svog učenika Tita u tadašnju rimsku provinciju Dalmaciju, a on je, u središtu pokrajine, osnovao Salonitansku crkvu, pa do danas, kada njezino nasljeđe preuzima Splitsko-makarska biskupija, kojoj su to nasljeđe potvrdili svi splitski crkveni koncili još od vremena hrvatskih vladara.