Louise Glück, nepogrešiv pjesnički glas

Američka pjesnikinja i esejistica Louise Glück laureatkinja je ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost. Nakon proglašenja iz Stockholma online švedska akademija u obrazloženju nagrade navela je da je Glückova nagrađena „za nepogrešiv pjesnički glas koji strogom ljepotom individualno bivanje čini univerzalnim“. Sedamdeset sedmogodišnja Louise Glück šesnaesta je žena u povijesti koja u tom području dobiva nagradu.

Pri dodjeli, Anders Olsson, glavni član odbora za nagradu za književnost, rekao je: „Izraz Louise Glück nepogrešiv je. Iskren i beskompromisan, svjedoči o pjesniku koji teži tomu da bude shvaćen.“ Dodao je da „cijeni njezin minimalistički stil, a pogotovo pjesme kojima prodire u srž obiteljskog života“, ali i to što je njezina poezija „dovitljiva i puna humora“.

Čitatelji Louise Glück obrazovana su književna publika / Izvor Gasper-Tringale sa službenih stranica Nobelove nagrade

Louise Glück autorica je četrnaest pjesničkih zbirki i dvije zbirke esejističke proze, ali još nijedna nije prevedena na hrvatski. Za zbirku The Wild Iris 1993. dobila je Pulitzerovu nagradu. Danas profesorica Glück predaje engleski jezik na sveučilištu Yale, a u pripremi je i njezina nova zbirka Winter Recipes From the Collective, koja bi trebala izaći sljedeće godine.

Njezina se poezija temelji na objektivističkoj poetici, motivima ljudske patnje iz svakodnevnoga života, prolaznosti, očaju, smrti, uz bridak, čvrst i jasan diskurs.

Rođena je 1943. u New Yorku, u obitelji mađarskih židovskih imigranata. Nikada nije upisala fakultet, ali pohađala je radionice, tečajeve i sate poezije na Sveučilištu Columbia. Tamo je stekla temeljne vještine koje kritičari prepoznaju već u njezinoj prvoj zbirci, Firstborn, 1968. U zbirci Meadowland iz 1994. uzima motiv iz Homerove Odiseje – odnos Odiseja i Penelope. U zbirci Averno iz 2006. ključan je motiv mit o Perzefoni koji služi kao personifikacija odnosa majke i kćeri. Mračne i bolne tematike njezinih pjesama za recipijente ipak nisu obeshrabrujuće i teške. Piše spretno i koncizno, delikatno, s uzvišenim motivima; njezina su djela katarzična. O tome govori i Daniel Mendelsohn, urednik u The New York Review of Books: „Kad čitate njezine pjesme, osjećate se pročišćeno, a ne depresivno“, i dodaje: „Ovo je jedan od najčistijih senzibiliteta za poeziju u trenutnom svijetu književnosti. Ta je poezija gotovo apsolutna.“ „Logičan ishod takva tipa ispovjednog stiha – bez pridjeva, svedene na uznemiren niz glagola, intenzivne gotovo više od podnošljivosti – njezine su pjesme mračne, razorne i – nemoguće ih je prestati čitati”, rekao je William Logan, kritičar New York Timesa.

Ne dijeli visoko mjesto na ljestvici popularnosti s nekim od očekivanih i mogućih laureata o kojima se pisalo i govorilo mjesecima prije dodjele, poput japanskog pisca Harukija Murakamija ili Kanađanke Margaret Atwood. Njezinu čitateljskom krugu nije pripadao velik broj ljudi. U SAD-u su recipijenti su njezinih djela bili pripadnici kritički obrazovane književne publike. Sama je pri dodjeli izjavila da je počašćena, ali i iznenađena te da nagradu nije očekivala. „Kad razmišljate o svim američkim pjesnicima koji nisu dobili nagradu, pomalo zastrašuje“, rekla je u intervjuu za New York Times. „Bila sam u šoku.“

Bez obzira na svjetonazorska previranja unutar Akademije i svjetskih književnih krugova, Louise Glück nedvojbeno je sjajna književnica. Njezine ćemo zbirke prevedene na hrvatski, nadamo se, uskoro imati priliku držati u rukama te uživati u njezinu fantastičnom opusu.